Sajam inovacija u poljoprivredi: Što se krčkalo u zadarskoj “peki”?
U Zadru je održan sajam poljoprivrede i inovacija u poljopredi. Obišli smo izlagače i forum u organizaciji Sveučilišta u Zadru.
Prošli tjedan je pod “pekom”, kako se često naziva sportski centar Višnjik zbog sličnosti s pekačem koji se u Dalmaciji koristi za pripremu jela, održan 16. Agro-Arca, dvodnevni sajam poljoprivrede i inovacija u poljoprivredi, prehrambenoj industriji i poljoprivrednoj mehanizaciji.
Na sajmu su predstavljena najnovija dostignuća u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, šumarstvu, drvnoj industriji, veterinarstvu, sigurnosti hrane, ribarstvu, te s dostignućima na području ekološke i tradicionalne proizvodnje hrane – redom područja na koje značajno utječu klimatske promjene.
Posjetili smo i forum “Znanost i inovacije: Pokretači rasta i održivosti poljoprivrede” u organizaciji Sveučilišta u Zadru.
Mediteranska energetska pločica iz školskih klupa
Odmah na ulazu dočekuju nas učenice Srednje škole “Braća Radić” iz Kaštel Štafilića i pokazuju nam proizvod njihove Učeničke zadruge “Trišnja”.
“Proizvodimo mediteranske energetske pločice i pritom koristimo vlastitu proizvodnju boba, limuna i maslinovog ulja. Bademe nabavljamo od obližnjeg OPG-a, a suhe smokve u jednoj poljoprivrednoj zadruzi. Rogač smo nabavili na Visu, a grožđice i datulje u trgovini i pazimo da su mediteranskog porijekla. Sastoji se samo od prirodnih sastojaka, slatka je i zdrava. Evo probajte, stvarno su dobre.”
Stari problemi
Forum “Inovativni pristup u poljoprivredi i marikulturi”, koji su organizirali predstavnici Sveučilišta u Zadru, fokusirao se na trendove u agroturizmu, primjenu novih digitalnih tehnologija u pčelarstvu, održivost akvakulture te pametnu poljoprivredu.
Tomislav Šarić, pročelnik Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu zadarskog Sveučilišta, uvodno je istaknuo da živimo u svijetu u kojem je hrana oružje te kako se često za Hrvatsku zna reći kako ima idealne uvjete za poljoprivrednu proizvodnju, iako to baš i nije tako.
“Prepreka i izazova je bilo prije klimatskih promjena, u budućnosti će ih biti više”, kazao je.
Zanimalo nas je pojašnjenje te tvrdnje pa smo ga nakon predavanja “povukli za rukav”.
“Kad kažemo da su naši uvjeti idealni za poljoprivredu, na neki način omalovažavamo naše poljoprivrednike jer ispada da je proizvoditi lako. A nije, da je tako, svi bi to radili”, kaže Šarić.
Prepreke na koje misli odnose se na prostorne, odnosno na samu veličinu Hrvatske, kao i veličinu poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj. Osim toga, dodaje, živimo u različitim klimatološkim zonama.
“Iako je količina kiše veća u Zadru nego u Londonu, produktivnost pašnjaka u okolici Londona je deset puta veća nego u Hrvatskoj. Zato što kod njih kiša pada ravnomjerno cijelu godinu, a mi imamo dugotrajne suše, nakon toga obilne oborine. Uvjeti ovdje su daleko od idealnih.”
Na koncu, tumači Šarić, poljoprivrednika je sve manje. Ljudi koji danas žive na selu počeli su se baviti drugim oblicima proizvodnje jer im to donosi lakšu zaradu. Hrvatska su sela, ističe, depopulirana – proizvodnje nema jer nema ljudi.
Gdje zapinje?
Janja Filipi s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru govorila je o izazovima u pčelarstvu, od praćenja brojnost pčelinjih zajednica, rojenja i unosa nektara, do štetnika, starih i novih.
“Pčele se, osim toga, susreću i s nedostatkom hrane u prirodi, što je direktna posljedica klimatskih promjena. Sve to rezultira velikim godišnjih gubicima pčelinjih zajednica u svjetskim razmjerima”, kaže Filipi.
Profesor Tomislav Kos, također s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, održao je izlaganje o preciznoj poljoprivredi i njenoj primjeni u Hrvatskoj. Za to tržište, kaže, ne postoje konkretni podaci, no postoje indikacije o rastućem interesu i potencijalu za rast sektora. Primjenom precizne poljoprivrede, ukazuje, uporaba vode i gnojiva može se smanjiti za 20 do 30 posto, prinosi povećati za 10 do 25 posto.
Hrvatska poljoprivreda, pojasnio je Kos tijekom izlaganja, više ovisi o programima potpore, nego o tehnološkoj produktivnosti.
“Manji OPG-ovi teško pristupaju tim rješenjima zbog cijene, manjka edukacije i podrške. U Hrvatskoj postoje pojedinačni primjeri implementacije pilot AI sustava u vinogradarstvu, navodnjavanju itd. Primjena dronova je rijetka. Autonomna mehanizacija i primjena AI alata za odlučivanje još su u ranoj fazi, prisutni kod malog broja velikih gospodarstava.”
S profesorom Kosom ranije smo razgovarali o tome kako prilagoditi mediteransku poljoprivredu sve nestabilnijim vremenskim uvjetima, a predstavio nam je i projekt te aplikaciju za praćenje stanja masline, simbola Mediterana.
“Ideja je bila da razvijemo sustav praćenja štetnih organizama i meteo podataka i upravljanja pumpama i vodom i da temeljem sustava dajemo točnu količinu vode. Maslina najbolje daje rezultate kad ima blagi deficit vode. Razvili smo sustav s centrom podrškom poljoprivrednom proizvođaču da može pratiti štetnike i generalno pratiti svoju kulturu”, objašnjava Kos.
Pitali smo je li se sustav našao u široj primjeni među maslinarima. Do toga, kaže, nije došlo dijelom zbog cijene koja je nepristupačna malim poljoprivrednicima (trošak implementacije je oko 5000 eura) te nevoljkosti većih poduzeća da se odluče na tako nešto. Na naše pitanje kako domaći poljoprivrednici doživljavaju promjene i nove tehnologije, kaže da se većina stvari radi napamet, po iskustvu, bez mjerenja i bilježenja te donošenja odluka na temelju stvarnih učinaka određene mjere.
“Kako možeš prepoznati poljoprivrednika kojemu ne treba niti traktor dati? Onaj koji ti dođe na predavanja, nešto s njim komuniciraš, ali ništa ne zapisuje. Onaj tko nema naviku bilježenja, nema nikakav pristup u strukturiranju podataka. Agrosustav je big data sustav s tisuće varijabli i kako bi ga razumjeli treba pratiti procese i skupljati podatke”, zaključuje Kos.
> > Kako prilagoditi mediteransku poljoprivredu sve nestabilnijim vremenskim uvjetima
Plastika u tlu
Profesorica Brigita Popović s Fakulteta agrotehničkih znanosti u Osijeku održala je predavanje o praćenju i smanjenju zagađenja mikroplastikom u ekosustavima pograničnog područja. Cilj projekta je razvoj sustava praćenja te izrada regionalne strategije za smanjenje utjecaja mikroplastike.
Najčešći izvori plastike u tlu, navodi Popović, su fragmenti plastike od malčiranja, biokrutina, odnosno kanalizacijski mulj, komunalni otpad te gnojiva.
“Mikroplastika uništava strukturu tla, mijenja njegova fizičko kemijska svojstva jer utječe na pokretljivost hranjivih tvari i difuziju vlage u tlu. Može smanjiti dostupnost esencijalnih hranjivih tvari za biljke. Također ometa i mikrobne aktivnosti u tlu, što negativno utječe na rast usjeva te smanjuje klijavost sjemena”, rekla je tijekom svog izlaganja.
Utješno je, objašnjava nam, što tla u Hrvatskoj nisu kontaminirana teškim metalima ni nitratima. Antropogeni utjecaj, uslijed manjka veće industrije i poljoprivredne aktivnosti, ovdje je minimalan.
“Mislim da nismo iskoristiti prednost dovoljno kao država za promoviranje koliko je naše tlo povoljno za ono što Europa danas traži a to je zelena poljoprivreda. Imamo tu ogroman potencijal”, kaže Popović.
Klimatske promjene
Kako na male poljoprivredne proizvođače utječu klimatske promjene, predočila nam je vlasnica OPG-a Zora, Zora Đerić iz Bunića kraj Korenice. Na njenom štandu predstavljeno je nekoliko različitih vrsta meda, džemova i sirupa različitih okusa – od maslačka, koprive i kadulje pa do mente i đumbira.
“Ono što ja primjećujem jest da je medun ove godine, tj. ove sezone bio pomiješan s mentom, što nikad nije. Proces koji se događa na hrastu da bi se dobio taj medun uvijek ide samostalno. Bojim se da u dogledno vrijeme više nećemo imati sorte nego multiflorni med.”
Promjene opisuje i na primjeru bazge.
“Bazgu je jako teško nabrati pošto smo dobili te monsunske kiše u Europi. Bazga uvijek cvate kad je taj kišni period pa ju je jako teško ubrati. Za nju je jako bitno da joj se pelud ne ispere, jer ako ga kiša ispere onda je više nema razloga za brati. Dakle, poremetilo se sve, a lani nam je bilo izuzetno teško”, kaže nam vlasnica OPG-a.
Peka ispod peke
Sajam su pohodili sudionici iz dvanaest zemalja, uključujući BiH, Srbiju, Sloveniju, Mađarsku, Sjevernu Makedoniju, Poljsku, Iran, Indoneziju, Južnu Koreju i Tajland.
Na izlasku iz dvorane zadarske “peke” ispratio nas je štand na kojem je ostalo tek nekoliko primjeraka neprodanog kruha ispod peke.