Rijetki zemni metali – kako pohlepa za resursima (opet) izaziva štetu

Rijetki zemni metali odnosno kritične sirovine sve su češća tema razgovora.

Donald Trump zbog njih prijeti vojnom okupacijom Grenlanda i razmatra kako podijeliti Ukrajinu s Vladimirom Putinom. Europska unija zbog njih pokušava ojačati svoje prisustvo u Africi i zbližava se s autokratima poput Aleksandra Vučića, nastojeći se dokopati srpskog litija. Kina je u ekstrakciju rijetkih zemnih metala na afričkom kontinentu uložila milijarde eura. Neki to smatraju neokolonijalnim ponašanjem; drugi ubiru korist, Africi ostaje šteta.

Utrka za kritičnim sirovinama, dakle materijalima koji će biti presudni za industrijsku proizvodnju u 21. stoljeću, dobrano je u tijeku.

No što su to zapravo kritične sirovine? Zbog čega su toliko važne? I kakvi sve problemi nastaju zbog njihove sve veće i brže eksploatacije? Na ta ćemo pitanja pokušati odgovoriti u nastavku ovog članka.

Rijetki zemni metali – kritične sirovine budućnosti

Europska unija ima listu od 34 kritične sirovine. Od toga njih 17 ima status strateških sirovina, dakle smatra ih se posebno važnima. Listom dominiraju rijetki zemni metali.

Naziv je pomalo obmanjujuć; rijetki metali nisu toliko rijetki, koliko su rijetko raspoređeni. U zemlji se nalaze u tragovima, zbog čega je njihovo rudarenje energetski intenzivan i okolišno invazivan proces. Za prikupiti malu količinu rijetkih zemnih metala, najčešće je potrebno iskopati jako veliku rupu (iako postoje i drugi načini ekstrakcije; litij se npr. može dobivati iz slanih jezera ili rezervoara).

Sjedinjene Američke Države imaju listu od 50 kritičnih sirovina. Posebnu listu materijala nužnih za proizvodnju energije vodi Odjel za energetiku američke vlade. Na njoj je 18 kritičnih sirovina.

Ovako izgleda lista kritičnih sirovina Europske unije (žutom bojom označene su strateške kritične sirovine):

Europska unija je 2024. donijela u Akt o kritičnim sirovinama. U njemu se pojašnjava važnost ovih materijala za svjetsko gospodarstvo: ključni su za energetsku tranziciju (jer se koriste u proizvodnji solarnih panela, vjetroelektrana, baterija, električnih automobila), ali i druge napredne tehnologije (poput npr. podatkovnih servera i čipova ključnih za razvoj tzv. AI tehnologije, ili bilo koje druge tehnologije kojoj trebaju sofisticirane elektroničke komponente – od računala i mobitela do automobila i brodova).

Drugim riječima, stratešku ulogu koju su u industrijskoj proizvodnji imala fosilna goriva postepeno preuzimaju rijetki zemni metali i druge kritične sirovine. Međunarodna energetska agencija predviđa da bi se globalna potražnja za rijetkim zemnim metalima mogla učetverostručiti do 2040. godine.

Ovi materijali bit će ključni i za razvoj vojnih kapaciteta; već sada rijetki zemni metali predstavljaju nužnu sirovinu u proizvodnji naprednih oružanih sustava. Upravo ovaj aspekt njihove korisnosti vjerojatno najbolje objašnjava sve izraženiju glad američkih vlasti za kritičnim sirovinama. Sektorom proizvodnje tih sirovina, naime, trenutno uvjerljivo dominira Kina, država koju SAD promatraju kao strateškog suparnika u borbi za međunarodni utjecaj. Kina kontrolira oko 70 posto proizvodnje i 90 posto obrade rijetkih zemnih metala.

Tranzicija mora biti pravedna

Gospodarski najrazvijenije države očekuju najveći porast potražnje za kritičnim sirovinama. Često ih ne mogu same proizvesti; bilo zbog toga što nemaju vlastita nalazišta, ili zbog građanskog otpora velikim i zagađujućim rudarskim projektima. Ekstrakcija se zbog toga često događa u siromašnijim državama; među vodeće proizvođače spadaju Mijanmar, Tajland i Nigerija.

Potreba za eksploatacijom kritičnih sirovina u inozemstvu dovodi do raspirivanja nepravde i nejednakosti. Na to je ovih dana upozorila koalicija 65 nevladinih organizacija koju je okupio Global Witness, međunarodna organizacija za zaštitu okoliša i ljudskih prava od destrukcije izazvane pohlepom za resursima.

Oni zahtijevaju da se na predstojećem COP-u, UN-ovoj konferenciji o klimatskoj krizi koja će se krajem godine održati u Brazilu, donese sporazum o odgovornoj i održivoj ekstrakciji kritičnih sirovina.

Upozoravaju da ubrzana potražnja za kritičnim sirovinama izaziva upravo onu vrstu klimatske štete kakvu njihovom ekstrakcijom navodno pokušavamo spriječiti; zbog deforestacije te uništenja močvarnih staništa i tresetišta se smanjuje sposobnost Zemlje da apsorbira ugljik iz atmosfere, što doprinosi klimatskoj krizi. Rudarenje kritičnih sirovina diljem svijeta ugrožava stabilnost ekosustava i živote domorodačkih zajednica.

Nevladine organizacije ističu kako i UN-ov Međunarodni panel o resursima naglašava da je ekstrakcija sirovina glavni pokretač trostruke planetarne krize: klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i zagađenja.

“Svijet koji pogone obnovljivi izvori energije je svijet koji je gladan kritičnih sirovina. Za zemlje u razvoju kritične sirovine predstavljaju kritičnu priliku: da stvore radna mjesta, diverzificiraju svoju ekonomiju i dramatično povećaju prihode. Ali samo ako će se time propisno upravljati. U utrci da dosegnemo neto nultu stopu emisija ne možemo gaziti preko siromašnih”, izjavio je na prošlogodišnjem panelu glavni tajnik UN-a António Guterres.

Za nevladine organizacije okupljene u koaliciju koja traži donošenje međunarodnog sporazuma o kritičnim sirovinama, propisno upravljanje bi značilo da se vodi briga o ljudima i okolišu.

Smatraju da treba uspostaviti zone u kojima će biti zabranjeno bilo kakvo rudarenje, kako bi se zaštitili ekosustavi poput starih šuma, močvara, tresetišta i visokih pašnjaka, ključnih za očuvanje Zemljine sposobnosti da pohranjuje ugljik. Zalažu se za poštivanje prava domorodačkih zajednica na njihov način života, kao i za pravednu tranziciju, što znači da zemljama koje su bogate rijetkim zemnim metalima i drugim kritičnim sirovinama treba omogućiti da ih koriste u svrhu vlastitog razloga, a ne očekivati da će služiti samo za opskrbu razvijenijeg dijela svijeta.