Smokve koje CO2 pretvaraju u kamen – nova nada za klimatsku borbu
Novo istraživanje pokazuje da neke vrste afričke smokve pretvaraju CO2 iz zraka u kalcijev karbonat – stabilan oblik ugljika koji ostaje u tlu dugo nakon što drvo umre. Otkriće bi moglo imati značajan potencijal u borbi protiv klimatskih promjena, osobito u agrošumarstvu.
Još od školskih klupa znamo da biljke u procesu fotosinteze uz pomoć sunčeve svjetlosti pretvaraju ugljikov dioksid (CO2) i vodu u glukozu, oslobađajući pritom kisik. Međutim, tek odnedavno znamo da neke biljke CO2 iz zraka mogu pretvoriti u – kamen.
Ta “supermoć” privukla je pažnju znanstvenika, koji otkrivaju sve više vrsta biljaka koje imaju tu sposobnost. Tako je tim američkih, europskih i kenijskih znanstvenika u regiji Samburu u Keniji otkrio nekoliko vrsta smokve koje apsorbiraju CO2 iz zraka i pretvaraju ga u kalcijev karbonat (1, 2). Spoj su pronašli u unutrašnjosti i na površini debla smokvi koje su istraživali.
Rezultate istraživanja predstavit će ovaj tjedan na Goldschmidtovoj konferenciji u Pragu, najvažnijem skupu posvećenom geokemiji.
Tako to rade smokve
Kada stablo apsorbira CO2 iz zraka, uobičajena pojava je da ugljik postaje dio organskih molekula, primjerice celuze, koja biljkama daje čvrstoću i oblik.
No, neke vrste drveća koriste dodatni mehanizam kojim CO2 vežu u anorganskom obliku. Tako nastaje kristalni spoj kalcijev oksalat, a koji bakterije u stablu i tlu dalje pretvaraju u kalcijev karbonat, glavnu komponentu stijena kao što su vapnenac i kreda.
Ovaj proces povećava pH vrijednost tla i dostupnost određenih hranjivih tvari. Kalcijev karbonat, naime, ima znatno duži vijek trajanja u tlu u usporedbi s organskim oblikom ugljika, zbog čega igra važnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena.
U slučaju istraživanja koje je provedeno u Keniji, znanstvenici su proučavali tri vrste smokve i otkrili da je u tome najuspješnija vrsta Ficus wakefieldii. Kako bi potvrdili prisutnost kalcijevog karbonata, stabla smokve prskali su razrijeđenom klorovodičnom kiselinom – pojava mjehurića ukazuje na oslobađanje CO2 iz spoja. Zatim su mjerili udaljenost do koje je spoj moguće detektirati u okolnom tlu i analizirali gdje se u deblu stvara.
> > Kako se tisućljetne masline na otoku Pagu bore sa sve toplijim svijetom
Klimatski potencijali
Većina dosadašnjih istraživanja ovakvih procesa provodila se u tropskim ekosustavima i na vrstama koje ne daju plodove.
Prvo drvo koje je identificirano kao biljka s aktivnim oksalat-karbonatnim putem bilo je Iroko (lat. Milicia excelsa), afričko drvo koje može živjeti i do 500 godina, a tijekom života pohraniti i do jedne tone kalcijevog karbonata u tlu.
U slučaju kenijskih smokvi, znanstvenici još ne znaju koliko točno CO2 one mogu trajno vezati. Sljedeći koraci u istraživanju stoga uključuju procjenu prikladnosti za agrošumarstvo; analizirat će potrebu za vodom, plodnost biljke i potencijal za vezivanje CO2 u različitim uvjetima.
Agrošumarstvo ili šumsko poljodjelstvo je spoj šumarstva i poljoprivrede koji podrazumijeva kombinaciju uzgoja drveća i grmlja uz poljoprivredne usjeve, kao i uzgoj životinja na istoj površini.
“Ako sadimo drveće za agrošumarstvo radi njihove sposobnosti vezanja CO2 kao organskog ugljika, a uz to proizvodimo hranu, mogli bismo odabrati i vrste drveća koje pruža dodatnu korist vezivanjem anorganskog ugljika u obliku kalcijevog karbonata”, uvjeren je Mike Rowley, član istraživačkog tima sa Sveučilištu u Zürichu.
Rowley vjeruje da je takvih stabla postoji više nego što je dosad otkriveno – što otvara nove prilike za ublažavanje klimatskih promjena (Science Daily).
> > Kako se poljoprivrednici na sjeveru Hrvatske nose s klimatskim promjenama