Kako dišu svjetske šume?

Približno 8,1 milijun hektara šuma izgubljeno je tijekom 2024. godine, što je 63 % više od godišnjeg maksimuma koji bi vodio prema zaustavljanju deforestacije do kraja ovog desetljeća.

Istovremeno, zbog iznimno velikog broja šumskih požara, osobito u tropskim regijama, lani je ubrzan gubitak šuma koje predstavljaju nezamjenjive rezerve ugljika i bioraznolikosti.

Na to upozorava najnovije izvješće pod nazivom “Procjena Deklaracije o šumama 2025.” (Forest Declaration Assessment 2025), koje prati globalni napredak prema ciljevima zaštite šuma za 2030. godinu. Obuhvaća trendove u deforestaciji, degradaciji i obnovi šuma, kao i povezana pitanja financiranja, upravljanja i očuvanja bioraznolikosti.

Procjena Deklaracije o šumama je neovisna inicijativa predvođena koalicijom organizacija civilnog društva i znanstvenih institucija. Izvješća se objavljuju od 2015. godine i podliježu rigoroznim recenzijama međunarodnih stručnjaka.

“Trenutak u kojem se nalazimo, 2025. godina, predstavlja opasan spoj: na polovici smo ključnog desetljeća, a ambicije u pogledu klime i okoliša u mnogim zemljama jenjavaju. Eksploatacijski modeli proizvodnje, prekomjerna potrošnja, loše upravljanje i duboke neravnoteže moći i dalje potiču deforestaciju i degradaciju šuma”, upozoravaju autori izvješća.

> > Albedo i sadnja šuma – često zanemareni klimatski problem

Što stoji iza gubitka šuma?

Površina degradiranih šuma u 2024. godini premašila je onu trajno izgubljenih te iznosi 8,8 milijuna hektara. Degradacija ozbiljno narušava otpornost šuma na klimatske promjene, upozoravaju autori izvješća.

Istovremeno, aktivne inicijative obnove šuma obuhvaćaju oko 10,6 milijuna hektara. Iako taj broj zvuči obećavajuće, izvješće naglašava da su globalni podaci još uvijek previše fragmentirani da bi se sa sigurnošću moglo reći napreduje li obnova šuma u dovoljnoj mjeri.

Najveći udio u gubitku šuma i dalje otpada na tropske regije, čije je krčenje tijekom 2024. oslobodilo oko 3,1 milijarde tona stakleničkih plinova.

Deforestaciju i dalje u najvećoj mjeri uzrokuje pretvaranje šuma u poljoprivredno zemljište, koje u prosjeku čini oko 86 % ukupnog gubitka šuma u posljednjem desetljeću. No, rudarstvo sve više pridonosi pritiscima na šumske ekosustave, osobito u Latinskoj Americi i jugoistočnoj Aziji.

Kada je riječ o degradaciji, najpogođeniji je amazonski bazen, gdje kombinacija požara i loših praksi upravljanja dovodi do sve većeg gubitka šumskog integriteta.

Iako napori za obnovu šuma postoje, njihov ukupni učinak ostaje skroman. Trenutačne inicijative predstavljaju svega 5,4 % globalnog potencijala pošumljavanja te tek 0,3 % ukupnog potencijala obnove šuma – daleko ispod cilja od 30 %. Intervencije najčešće uključuju pošumljavanje, prirodnu regeneraciju i agrošumarstvo.

> > Kako klimatske promjene ugrožavaju svjetske šume

Deforestacija – sistemski problem

Budući da se proizvodi nastali krčenjem šuma – poput soje, govedine, palminog ulja i drvne građe – konzumiraju globalno, deforestacija predstavlja sistemski problem, istaknuto je u izvješću. Nacionalne politike korištenja zemljišta često su duboko povezane s međunarodnom potražnjom.

“To dodatno naglašava potrebu za strukturnim promjenama u načinu na koji se proizvodnja i trgovina reguliraju, prate i upravljaju.”

Očekuje se da će političke i ekonomske turbulencije, kao i odgađanje okolišnih politika, dodatno dodatno povećati pritisak na šumske ekosustave.

Kao ključni problemi upravljanja šumama u izvješću se navode nepoštivanje zakona, manjak kapaciteta i nekažnjavanje odgovornih. Procjenjuje se da je između 61 i 94 % deforestacije tropskih šuma za potrebe poljoprivrede nezakonito. Štoviše, zločini protiv okoliša, što uključuje ilegalno krčenje, trgovinu drvom i divljim vrstama, godišnje generiraju gubitke od 281 milijardu dolara.

Postoje, ipak, i pozitivni primjeri: zemlje poput Brazila, Kolumbije i Indonezije provodile su reforme koje su rezultirale smanjenjem deforestacije.

> > Europski pučani protiv zaštite šuma

Financijski jaz i propuštene prilike

Napredak je skroman i u pogledu financiranja zaštite šuma.

Međunarodno javno financiranje šumarstva poraslo je s 1,7 milijardi dolara u razdoblju od 2018. do 2020. godine na 5,7 milijardi u razdoblju od 2022. do 2024. godine. Međutim, taj iznos predstavlja tek 1,4 % od 409 milijardi dolara javnih sredstava koja se godišnje ulažu u ekološki štetne poljoprivredne subvencije.

Protok sredstava prema zemljama s velikim šumskim površinama i lokalnim zajednicama i dalje je daleko ispod potrebne razine za ostvarenje ciljeva do 2030. godine.

Financiranje prava na zemljište i šumske resurse autohtonih naroda, zajednica afro-podrijetla i lokalnih zajednica prosječno je iznosilo 728 milijuna dolara godišnje od 2021. do 2024. godine, što predstavlja rast od 41 % u odnosu na prethodno razdoblje. Ipak, i dalje je to daleko od ciljanih 10 milijardi dolara, koliko zagovaraju organizacije civilnog društva.

“Jaz između obveza i stvarnosti iz godine u godinu raste, s razornim posljedicama za ljude, klimu i gospodarstva. Šume su ključna infrastruktura za planet pogodan za život. Neuspjeh u njihovoj zaštiti ugrožava naš zajednički prosperitet”, izjavila je Erin Matson, glavna autorica izvješća, za The Guardian.

Što je potrebno za zaokret?

Aktivisti i stručnjaci koji su radili na izvješću donose niz preporuka za ubrzanje napretka u postizanju ciljeva zaštite šuma.

Vlade, ističu, moraju prekinuti praksu tretiranja šuma kao besplatnog resursa. Ključno je uvesti ekonomsku cijenu deforestacije i degradacije, čime bi se stvarni trošak ovih procesa uključio u proizvodne i tržišne modele..

Tvrtke više ne bi smjele uništavati šume radi privatizacije profita, dok troškove tih gubitaka snosi društvo u cjelini. Države pritom moraju osigurati strožu provedbu zakona, propisa, fiskalnih mjera i trgovinskih politika koje mogu spriječiti daljnje uništavanje šumskih ekosustava.

Upozorava se i na potrebu cjelovitog pristupa, koji klimatsku krizu, gubitak bioraznolikosti i društvenu nejednakost ne promatra kao odvojene izazove, već kao međusobno povezane krize koje zahtijevaju integrirane i usklađene odgovore.

“To su povezane krize koje zahtijevaju integrirane odgovore na razini cijelih krajolika i lanaca vrijednosti. Uske, sektorske akcije neće biti dovoljne za zaštitu i obnovu svjetskih šuma.”

Poseban naglasak stavlja se na uključivo i participativno donošenje odluka, koje podrazumijeva punopravno sudjelovanje autohtonih naroda i lokalnih zajednica.

Za postizanje sustavnih promjena bit će potrebno prevladati duboko ukorijenjene neravnoteže moći i osigurati zajedničku odgovornost između globalnog Sjevera i Juga.

“To će zahtijevati promjenu paradigme: prepoznavanje šuma ne kao potrošnih resursa, već kao ključnih, živih sustava – vitalnih za naš opstanak i dobrobit”, zaključuje se u izvješću.

> > Prirodnim rješenjima protiv požara na Mediteranu