Kako razgovarati o klimatskim promjenama – što želi javnost, što mediji, a što znanstvenici?
Bili smo na skupu u Hrvatskom novinarskom društvu gdje su novinari, znanstvenici i predstavnici institucija razgovarali o tome kako javnosti prenijeti ključne poruke o klimatskim promjenama.
Kako izvještavati o klimatskim promjenama? Kako javnost zainteresirati za taj problem, a ne izazvati malodušnost? Kako u današnjem medijskom okruženju – sa sve manje vremena i resursa za kvalitetno istraživanje, a sve više senzacionalizma – publici prenijeti ključne klimatske poruke i lekcije?
O ovim se pitanjima u ponedjeljak razgovaralo u Hrvatskom novinarskom društvu (HND) na skupu koji su organizirali Zbor novinara za okoliš HND-a i organizacija Terra Hub. Novinari, znanstvenici i predstavnici državnih institucija okupili su se povodom nedavno održane klimatske konferencije UN-a COP30 u Brazilu.
> > COP30 je završen – evo što je dogovoreno
Prema kolektivnom djelovanju
“Često znamo čuti komentare oko toga što Hrvatska može učiniti, budući da smo mala zemlja koja emitira 0,05 % stakleničkih plinova. Kad bismo uzeli sve male zemlje koje emitiraju manje od 2 %, dolazimo do preko 36 %. Ne može se klimatska tranzicija rješavati bez malih zemalja”, pojasnio je klimatolog Ivan Güttler, ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) te predstavnik Hrvatske u Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC).
Na važnost angažmana pojedinaca i institucija nadovezao se njegov prethodnik na čelu DHMZ-a, meteorolog Ivan Čačić koji Hrvatsku predstavlja u Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO). Ključnim smatra pitanje kako doprijeti do svakog pojedinca te istovremeno potaknuti na kolektivno djelovanje.
“Riječ je o multidisciplinarnom području. Meteorolozi i klimatolozi prvi su krenuli s mjerenjima koja su pokazala da imamo problem. Međutim, uključivanje sociologije i psihologije zajedno sa prirodnim znanostima je ključno kako bi se na najbolji mogući način mogla prenijeti informacija”, rekao je.
> > Proizvodnja sumnje i hajka na znanost – analiza dezinformacija o klimatskoj krizi u Hrvatskoj
Potreba publike za perspektivom
Prema istraživanju Instituta Reuters i Sveučilišta Oxford, više od 80 % ispitanih smatra da bi novinari i novinarke prilikom izvještavanja o klimatskim promjenama trebali igrati ulogu edukatora i nepristranih posrednika, ali i svojevrsnih kustosi, nadzornika ili zagovornika. Drugim riječima, medije vide kao vodiče kroz kompleksne teme. Nešto manji udio ispitanih vjeruje da mediji te uloge trenutačno ispunjavaju uspješno.
Publika najveću važnost pridaje jasnom i informativnom izvještavanju: vijesti (81 %), edukativni sadržaji (80 %) i pružanje perspektive, odnosno šire slike (78 %) ocjenili su važnijima od zabavnog aspekta (74 %).
Istraživanje ukazuje na jaz između očekivanja publike i onoga što smatra da zapravo dobiva. Najveće razlike odnose se na potrebu za širim kontekstom te sadržajima koji pružaju nadu ili inspiraciju – područja u kojima mediji, prema mišljenju ispitanika, još uvijek zaostaju.
Interes za klimatske vijesti, pokazuje istraživanje, u većini zemalja ostaje visok i stabilan, no u pojedinim državama bilježi se pad, djelomično zbog smanjenja same ponude, osobito u televizijskom programu.
Bijes i vrućina
Organizacija Terra Hub sudjelovala je ove godine u istraživanju “Bijes i (ne)moć ili kako komunicirati temu klimatskih promjena u hrvatskoj društvenoj klimi”, kao i u istraživanju “Monitor toplinskih valova” za Hrvatsku ove godine. Njihove rezultate predstavila je Sandra Vlašić.
Prema podacima, čak 31 % Hrvata bijesno je na klimatske aktiviste – više nego u drugim državama jugoistočne Europe, gdje se taj postotak kreće između 19 i 22 %. Klimatske promjene se u Hrvatskoj smatraju sekundarnom krizom (15 %), u sjeni inflacije, korupcije i drugih neposrednih problema. Istovremeno, više od jedne trećine stanovništva (37 %) navodi da se osjeća snažno pogođeno toplinskim valovima (u usporedbi s 52 % u Grčkoj), dok čak 90 % ispitanih toplinske valove smatra prijetnjom u budućnosti.
Sudionici rasprave složili su se da takvi nalazi upućuju na važnu ulogu obrazovnog sustava i jačanja uzročno-posljedičnog razmišljanja kod mladih, što bi dugoročno moglo poboljšati razumijevanje klimatskih rizika i reakcija na njih.
> > Klimatske dezinformacije – koliko su raširene u Hrvatskoj i tko u njih vjeruje?
“Bez banaliziranja i simplificiranja znanosti”
“Ono gdje treba svakako djelovati je sustav obrazovanja, od osnovne škole pa nadalje; to nam nedostaje. Moramo raditi na razvijanju svijesti kod građana da donose ekološkije izbore i podupirati one politike koje se zalažu za zdraviju i zeleniju budućnost. Međutim, najveće mjere ipak na kraju trebaju doći od političara”, kazala je Ivana Herceg Bulić s Geofizičkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF).
Upozorila je i da ponavljanje istih ili sličnih naslova kod publike može izazvati osjećaj zasićenja.
“Trebamo educirati građane da razumiju poruke koje prenosimo. I tu moramo tražiti pomoć od novinara da nam olakšaju taj prijenos poruke, ali bez banaliziranja i simplificiranja znanosti, zato što to može samo napraviti štetu. Dakako, i bez apokaliptičnih naslova koji izazivaju strah”, istaknula je.
“Zelena politika mora biti krovna politika”
“Najčešće se govori da su klimatske promjene direktna posljedica fosilnih goriva. Međutim, moramo biti svjesni da je neka procjena da je do 15 % emisija uzrokovano trajnom izmjenom zemljišnog pokrova, odnosno gubitkom šuma”, naglasio je Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Bez ljudskog utjecaja, dodao je, gotovo 95 % površine Hrvatske bilo bi šuma.
“Ako radite analizu procjenu ugroženosti vrsta, pojavljivat će se klimatske promjene kao jedan od faktora, ali nekako rezervirano, u trećem ili četvrtom redu. Zadnjih godina ipak svjedočimo da klimatske promjene imaju učinak pojačivača i kataliziraju proces degradacije sustava”, smatra Duplić.
Zbog toga se, složili su se sudionici skupa, klimatskim promjenama moraju baviti svi resori u državi.
“Zelena politika mora biti krovna politika na razini svih ostalih sektorskih politika. Kada se to uspostavi, kada svi krenu djelovati harmonično, onda ćemo moći riješiti dio problema”, zaključila je meteorologinja i stručnjakinja za klimatske politike i komunikaciju Dunja Mazzocco Drvar.
Novinarima i znanstvenicima u međuvremenu ostaje da javnosti prenose važne poruke – dovoljno oprezno da ne potaknu pesimizam i beznađe, a opet dovoljno jasno da naglase hitnost konkretne globalne klimatske akcije.