Sitne čestice, veliki problem: Mikroplastika narušava sposobnost mora da hladi planet

Mikroplastika narušava sposobnost planeta da se bori protiv klimatskih promjena.

Upozorava na to nova studija “Od zagađenja do zagrijavanja: Klimatski utjecaji morske mikroplastike” (eng. From Pollution to Ocean Warming: The Climate Impacts of Marine Microplastics), objavljena krajem godine u časopisu “Journal of Hazardous Materials”.

Istraživanje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Sharjahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te došli do zaključka da mikroplastika narušava sposobnost svjetskih mora da reguliraju Zemljinu temperaturu, i to tako što smanjuje njihovu učinkovitost u apsorpciji stakleničkih plinova iz atmosfere.

Riječ je o preglednoj studiji koja je analizirala 89 ranijih znanstvenih radova o mikroplastici i zdravlju mora. Autori su utvrdili da mikroplastika može poremetiti morske ekosustave, potencijalno pridonijeti emisijama stakleničkih plinova tijekom razgradnje plastike u okolišu te narušiti ključne mehanizme zahvaljujući kojima se ugljik uklanja iz atmosfere i pohranjuje u morskim dubinama.

> > Mikroplastika ne ugrožava samo zdravlje, nego i poljoprivredu. Jedino rješenje je zabrana

Što je mikroplastika i zašto je problem?

Mikroplastiku čine plastične čestice manje od pet milimetara, koje se dijele na primarne i sekundarne. Primarna mikroplastika proizvodi se namjerno i dodaje proizvodima poput kozmetike i sredstava za osobnu njegu, dok sekundarna nastaje razgradnjom većih plastičnih predmeta pod utjecajem sunčeve svjetlosti, valova i mehaničkog trošenja.

Zbog male veličine i iznimne postojanosti, mikroplastika predstavlja ozbiljan rizik za vodene ekosustave. Brojni morski organizmi zamjenjuju je za hranu, što može dovesti do fizičkih oštećenja, poremećaja metabolizma te prijenosa plastičnih aditiva i zagađivača kroz složene morske lance prehrane.

Plastični otpad također može zadržavati stajaću vodu, što pogoduje razmnožavanju komaraca i povećava rizik od bolesti poput denge, malarije i Zika virusa. Mikroplastika može djelovati i kao potencijalni prenositelj bakterija i drugih mikroorganizama iz rijeka u mora, što je dodatan ekološki rizik. Osim toga, neki procesi obrade i recikliranja plastike mogu oslobađati stakleničke plinove i opasne spojeve, uključujući teške metale, dioksine i policikličke aromatske ugljikovodike.

> > Ispod površine: nova studija otkriva raspodjelu mikroplastike kroz oceanske dubine

Mikroplastika i tzv. biološka ugljična pumpa

Jedan od ključnih nalaza studije odnosi se na utjecaj mikroplastike na takozvanu biološku ugljičnu pumpu – prirodni mehanizam koji svjetskim morima omogućuje da upijaju ugljik iz atmosfere i pohranjuju ga u dubinama.

Mikroplastika, naime, može smanjiti fotosintezu fitoplanktona, mikroskopskih organizama koji proizvode velik dio kisika u atmosferi i apsorbiraju ugljikov dioksid. Istovremeno, negativno utječe na metabolizam zooplanktona, koji imaju važnu ulogu u prijenosu ugljika kroz morske lance prehrane. Slabljenje tog procesa znači i slabiju sposobnost mora da ublaži učinke globalnog zagrijavanja.

Skladištenje ugljika

Svjetska mora djeluju kao skladište koje pohranjuje CO2 iz atmosfere u duboke slojeve mora. Ponor ugljika, odnosno skladištenje ugljika (eng. carbon sink) je prirodni ili umjetni sustav koji apsorbira više ugljičnog dioksida iz atmosfere nego što ga oslobađa, pohranjujući ga u oceane, šume, tlo ili sedimente, ublažavajući tako posljedice klimatskih promjena.

Mora su najveći prirodni ponor ugljika na planetu. Proizvode oko polovice kisika koji nam je potreban, apsorbiraju približno 30 % emisija ugljičnog dioksida i zadržavaju oko 90 % viška topline nastale zbog tih emisija [UN]. Ako ta sposobnost oslabi, dugoročno postoji rizik da mora počnu “vraćati” dio pohranjenog ugljika natrag u atmosferu, što bi dodatno ubrzalo klimatske promjene.

“S vremenom bi te promjene mogle dovesti do zagrijavanja svjetskih mora, zakiseljavanja i gubitka bioraznolikosti, što bi ugrozilo sigurnost hrane i obalne zajednice diljem svijeta”, izjavio je jedan od autora studije Ihnsanullah Obaidullah za Euronews.

Zbog toga znanstvenici zaključuju da zagađenje mora mikroplastikom ometa postizanje ciljeva održivog razvoja koje su postavili Ujedinjeni narodi (UN), osobito u kontekstu procjena da će se količina plastike koja završava u vodenim ekosustavima u budućnosti dodatno povećavati.

> > Industrija plastike još od 70-ih zna da recikliranje ne funkcionira

Rješenja postoje

Unatoč zabrinjavajućim nalazima, znanstvenici ističu da rješenja postoje. Među ključnim mjerama navode strožu regulaciju proizvodnje plastike, zabranu plastike za jednokratnu upotrebu te razvoj i primjenu biorazgradivih alternativa.

“Poboljšanje tehnologija recikliranja, promicanje ponovne upotrebe materijala i redizajn proizvoda kako bi se smanjila potreba za novim plastičnim materijalima ključne su strategije. Edukacija javnosti o posljedicama klimatskih promjena i zagađenja plastikom može potaknuti promjene u ponašanju koje će dovesti do smanjenja upotrebe plastike, a promicanje ekološki prihvatljivog ponašanja, poput korištenje vrećica za višekratnu upotrebu, može pomoći u postizanju cilja smanjenja onečišćenja plastikom”, zaključak je studije.

> > Kako obična kanta i mobitel mogu pomoći znanstvenicima da mapiraju mikroplastiku u moru