Mikroplastika ne ugrožava samo zdravlje, nego i poljoprivredu. Jedino rješenje je zabrana

Odavno je poznato da mikroplastika ugrožava naše zdravlje, kao i zdravlje svih ostalih živih bića na Zemlji. Međutim, to nije jedina opasnost od zagađenja okoliša mikroplastikom.

Studija koja je u ožujku objavljena u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazuje da mikroplastika ima znatan negativan utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju. Godišnje se zbog zagađenja mikroplastikom gubi između 109 i 360 milijuna tona hrane uzgojene na kopnu te između 1 i 24 milijuna tona hrane iz morskog uzgoja.

Naime, zagađenje mikroplastikom utječe na sposobnost biljaka da apsorbiraju Sunčevu svjetlost. Na globalnoj razini, zagađenje mikroplastikom smanjuje sposobnost fotosinteze kopnenih biljaka te morskih i vodenih algi za 7 do 12 posto.

Istraživački tim koji je radio na ovoj studiji procjenjuje kako bi zagađenje mikroplastikom u naredna dva desetljeća moglo uzrokovati povećanje broja ljudi u riziku od gladi za čak 400 milijuna. Također, istraživači strahuju da zagađenje mikroplastikom utječe na sposobnost biljaka da apsorbiraju ugljični dioksid (CO2) iz atmosfere, čime se ubrzava rast globalne temperature.

Klimatske promjene su, podsjećamo, rezultat tzv. “efekta staklenika”, tj. zadržavanja topline u Zemljinoj atmosferi uslijed njene povećane zasićenosti stakleničkim plinovima. Najrašireniji takav plin je CO2, ali znatan doprinos imaju i drugi plinovi, poput metana i dušikovih oksida.

Autori rada ističu kako su potrebna dodatna istraživanja da se točno identificiraju razmjeri štetnih učinaka. Međutim, već i podaci koji su sada dostupni ukazuju na problem zabrinjavajućih razmjera.

“Iako će se projekcije možda dorađivati kako novi podaci budu postajali dostupni, jasno je da moramo krenuti prema rješenjima. Osiguravanje sporazuma koji će adresirati zagađenje mikroplastikom je od ključne važnosti”, kaže za The Guardian profesor Richard Thompson s britanskog Sveučilišta u Plymouthu.

Mikroplastika je u svima nama

Ovo istraživanje samo je jedan u nizu razloga za zabrinutost oko mikroplastike. Ranija istraživanja potvrdila su da se mikroplastika, ponajviše zbog raširenosti plastičnog otpada u okolišu, raširila čitavim svijetom; pronađena je čak i pri vrhu Mount Everesta, kao i u morskim dubinama. Utvrđeno je i da se mikroplastika zadržava u ljudskom organizmu te može imati štetne zdravstvene posljedice. Između ostalog povećava rizik od srčanog i moždanog udara. Vjeruje se kako na svijetu više nema ljudi u čijem organizmu nema tragova mikroplastike.

Mikroplastiku, dakle, nije moguće izbjeći. Procjenjuje se da godišnje kroz hranu i vodu konzumiramo desetke, možda i stotine tisuća čestica mikroplastike. Postoje tek načini da se minimizira izloženost.

Moguće je npr. izbjegavati plastični kuhinjski pribor prilikom pripremanja i konzumiranja hrane te izbjegavati uređaje napravljene od plastike koja se zagrijava prilikom korištenja (poput npr. aparata za kavu ili blendera). Plastiku se općenito nikad ne bi trebalo zagrijavati, čak ni kad su u pitanju plastične posude čiji proizvođači tvrde da ih se smije koristiti u mikrovalnim pećnicama.

Također, hranu ne bi trebalo držati u plastičnim posudama, što uključuje i tzv. kompozitnu ambalažu u kakvoj se transportira većina hrane iz dostave. U pitanju je ambalaža koja izgledom podsjeća na karton, iako zapravo sadrži značajan udio plastike. Trebalo bi izbjegavati i konzumaciju tekućine koja se čuva u plastičnim bocama. Vodu iz slavine se može filtrirati prije konzumacije. Izloženost mikroplastici moguće je umanjiti i smanjenjem konzumacije masne hrane (poput crvenog mesa), jer se mikroplastika najviše zadržava u masnom tkivu.

Jedino rješenje je zabrana

Ništa od svega toga, međutim, ne može riješiti problem izloženosti mikroplastici. Stvarno rješavanje problema podrazumijevalo bi regulaciju kojom će se zabraniti proizvodnja određenih tipova plastike, prvenstveno plastične ambalaže za hranu i piće, kao i ostale jednokratne plastike.

Europska unija počela je poduzimati korake u tom smjeru. Plastična ambalaža u Europskoj uniji uskoro će biti zabranjena, ali samo djelomično. Zabranom nije obuhvaćena kompozitna ambalaža, koja je za okoliš i ljudsko zdravlje jednako štetna kao i ostale vrste plastične ambalaže [1, 2].

Snažan otpor zabranama pružaju industrije plastike i fosilnih goriva (jer je nafta temeljna sirovina u proizvodnji plastike). Njihova propaganda umjesto toga je usmjerena na promicanje lažnih rješenja, poput recikliranja (iako se tek 10-ak posto proizvedene plastike može reciklirati, a sve ostalo završava u spalionicama odnosno na odlagalištima otpada ili u okolišu) ili bioplastike (koja usprkos zavaravajućem nazivu nije ništa manje štetna za zdravlje od konvencionalne plastike).