Rat i okoliš: Kako sukobi na Bliskom istoku pogoršavaju klimatsku krizu

Ratovi na Bliskom istoku nisu samo humanitarna ili politička kriza. Oni guraju svijet u sve dublju ekološku i klimatsku krizu.

Napad Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Izraela na Irak te izraelska okupacija i uništenje Pojasa Gaze već sad su odgovorni za emisije stakleničkih plinova koje prelaze godišnje emisije cijelih država, dok poslijeratna obnova samo produbljuje klimatske troškove.

Prema novoj analizi istraživača sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu, Sveučilišta Lancaster i Instituta za klimu i zajednicu iz San Francisca, u prva dva tjedna sukoba SAD-a, Izraela i Irana u atmosferu je ispušteno više od 5 milijuna tona ugljikovog dioksida (CO2) – više od ukupnih godišnjih emisija Islanda. Budući da rat traje dulje od mjesec dana, stvarna količina emitiranog CO2 danas je znatno veća.

Autori analize do izračuna su došli zbrajanjem izravnih i neizravnih emisija nastalih između 28. veljače i 14. ožujka. Procjenjuju da je riječ o emisijama usporedivima s godišnjim emisijama oko 1,1 milijuna benzinskih automobila te da su prouzročile klimatsku štetu veću od 1,3 milijarde dolara.

Identificirano je nekoliko glavnih izvora emisija tijekom prva dva tjedna sukoba. Uništavanje domova i infrastrukture emitiralo je oko 2,4 milijuna tona CO2, dok su spaljivanje i razaranje naftnih postrojenja proizveli dodatnih 1,8 milijuna tona. Potrošnja goriva u vojnim operacijama pridonijela je s 529 000 tona, gubitak vojne opreme 172 000 tona, a rakete i dronovi s oko 55 000 tona CO2.

Cijena destrukcije

Isti autori nedavno su objavili i procjenu emisija povezanih s ratom u Gazi.

Studija objavljena krajem ožujka u časopisu One Earth procjenjuje da je u tom sukobu emitirano oko 33 milijuna tona CO2. Od toga se oko 1,3 milijuna tona odnosi na same vojne operacije, dok ostatak otpada na aktivnosti prije i poslije sukoba, poput proizvodnje vojne opreme i poslijeratne obnove.

> > Razaranje Gaze izaziva ogromnu klimatsku štetu

Zanemarene emisije

Iako najnovija analiza nije recenzirana odnosno predstavlja tek rane procjene, njezina se metodologija nadovezuje na prethodnu analizu emisija povezanih s ratom u Gazi.

Taj je rad razvio okvir za procjenu emisija stakleničkih plinova u oružanim sukobima koji uključuje i izravne i neizravne emisije duž cijelog opskrbnog lanca. Autori su pritom koristili otvorene izvore podataka, kao i izvješća think tankova i organizacija civilnog društva o vojnim operacijama i infrastrukturi.

Vojne emisije pritom su uglavnom izuzete iz službenih klimatskih izvještaja. Benjamin Neimark, jedan od autora studije, upozorava da emisije iz oružanih sukoba ostaju gotovo nevidljive u globalnoj klimatskoj politici.

“Rijetko se broje, rijetko se o njima izvještava i rijetko se o njima raspravlja. Bez pouzdanih izračuna podcjenjujemo stvarne pokretače klimatskih promjena i propuštamo ključan dio slike”, istaknuo je prilikom objave rezultata.

Njegov kolega, Fred Otu-Larbi sa Sveučilišta Lancaster, dodaje:

“Ova analiza pokazuje da uz ljudske gubitke, ekološki troškovi rata nisu udaljeni ili sporedni problemi. Oni su neposredni, mjerljivi i usporedivi s godišnjim emisijama čitavih zemalja.”

> > Rat na moru – zanemarena ekološka šteta vojnih sukoba

Posljedice globalnog karaktera

Osim emisija CO2, rat u Iranu nosi i ozbiljne dugoročne posljedice za zdravlje ljudi i okoliš.

To ilustriraju prizori tzv. “crne kiše” – mješavine oborina i naftnih čestica – koja je nedavno pala na Teheran nakon napada na naftna postrojenja. Dio stanovnika prijavio je zdravstvene tegobe, a više od 10 milijuna ljudi, koliko ih živi u glavnom gradu Irana, savjetovano je da izbjegavaju boravak na otvorenom.

Neprofitna organizacija Opservatorij za sukobe i okoliš (CEOBS) sa sjedištem u Velikoj Britaniji nedavno je zabilježila više od 300 incidenata potencijalno štetnih za okoliš, uključujući napade na raketne baze i naftne tankere u Perzijskom zaljevu. Budući da su podaci prikupljeni sredinom ožujka, stvarni broj danas je vjerojatno znatno veći.

Napadi na raketne baze, upozorava CEOSB, uzrokuju požare i eksplozije te šire toksične zagađivače poput goriva, teških metala i PFAS kemikalija, koji se akumuliraju na cestama, krovovima, u tlu i na poljoprivrednim zemljištima. Istovremeno, napadi na pomorske ciljeve povećavaju rizik od izlijevanja nafte, čime dodatno ugrožavaju morske ekosustave.

Dio stručnjaka upozorava da se Iran i ranije suočavao s ozbiljnim ekološkim pritiscima – nestašicom vode, onečišćenjem zraka i degradacijom ekosustava. Klimatske promjene i loše upravljanje te su pritiske samo pogoršali, a rat ih dodatno produbljuje.

Posljedice po okoliš i zdravlje osjećat će se godinama nakon prestanka sukoba i to ne samo u “ratnim zonama”. Utjecaj i posljedice konflikta premašuje granice direktno pogođenih zemalja. Budući da ubrzavaju klimatske promjene, ekološke posljedice ovih ratova globalnog su karaktera.

> > Sve tekstove o utjecaju ratnih sukoba na okoliš i zdravlje potražite na tagu “rat i okoliš”