Kvaliteta zraka u Hrvatskoj – problem koji se rješava borbom protiv siromaštva

Glavni uzrok zagađenja zraka u Hrvatskoj su klimatske promjene i siromaštvo.

Kako se moglo čuti u četvrtak na tribini o kvaliteti zraka koju su u Hrvatskom novinarskom društvu (HND) organizirali Zbor novinara za okoliš HND-a i udruga Terra Hub, najveći doprinos zagađenju zraka u Hrvatskoj, uz klimatološke uvjete, daju grijanje na krute tvari i zastarjelost voznog parka.

Na klimatološke uvjete ne možemo utjecati, ali druga dva problema su rješiva; posljedica su relativnog siromaštva hrvatskih građana. Mnogi si naprosto ne mogu priuštiti prijelaz na ekološki učinkovitiji sustav grijanja ili kupnju novijeg automobila. Takvim je građanima moguće pomoći ciljanim i dobro osmišljenim javnim politikama.

Cilj razgovora na tribini bio je stavljanje teme kvalitete zraka u fokus javnosti kroz jasne, pouzdane i provjerljive informacije, a htjelo se adresirati cijeli niz pitanja: što danas znamo o kvaliteti zraka, kako je mjerimo i tko je prati, kakve su posljedice zagađenja zraka na zdravlje i što se konkretno poduzima, a gdje su propusti u sustavu i odgovornosti te konačno, kako se zaštititi?

Tribina sa stručnjacima naslovljena “Možemo li disati punim plućima?” i žustra rasprava koja ju je pratila dali su naslutiti da je tema građanima zanimljiva, da se brojni brinu zbog kvalitete zraka koji udišemo, ali i da je potrebna daljnja edukacija građana o temi, kao i snažnije mjere koje će adresirati problem zagađenja zraka u Hrvatskoj, a posebno u glavnom gradu.

Darijo Brzoja, voditelj Služba za modeliranje kvalitete zraka, istraživanje i primjenu Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) kazao je kako se u zadnje vrijeme sve više priča o problemu kvalitete zraka, iako se zapravo u posljednjih deset do 15 godina kvaliteta zraka u Hrvatskoj poboljšala.

Istaknuo je da su danas u Hrvatskoj najveći problem lebdeće čestice iz malih kućnih ložišta, jer se građani uvelike griju na drva, posebno u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Silvije Davila iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, referentnog laboratorija za mjerenja lebdećih čestica i njihovog sastava, istaknuo je da sama mjerenja čestica dugo traju. Potrebno je tjedan dana samo dok u laboratorije stignu uzorci s terena koji se potom analiziraju.

Zdravlje i statistika

Upečatljiv nastup imao je Bruno Cvetković, zamjenik ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.

Na konstataciju moderatora kako Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da je svake godine šest milijuna smrtnih slučajeva povezano s onečišćenjem zraka, Cvetković je pokušao rastumačiti kako taj podatak treba sagledati u adekvatnom kontekstu.

Naime, SZO procjenjuje da svake godine šest milijuna ljudi umire zbog onečišćenja zraka, od čega polovica od kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara. Prema podacima Europske agencije za okoliš, svake godine oko 300.000 ljudi u EU prerano umre zbog onečišćenja zraka. Sitne lebdeće čestice (PM2,5) stanovnicima EU nanose najveću štetu. Mješavina su krutih čestica i kapljica različitih veličina.

“Ovih šest milijuna smrti, to je statistički podatak. To nije direktno povezano – da je sad netko uzeo česticu, stavio čovjeka i rekao ‘to je uzrok smrti’. Možemo, recimo, pretpostaviti da onečišćenje zraka utječe na hipertenziju, ali ne možemo sa stopostotnom sigurnošću reći da ju uzrokuje. Nitko ne umanjuje štetnost onečišćenja zraka, ali ima puno faktora koji utječu na ljudsko zdravlje, osim samog onečišćenja. Treba biti informiran, samo ne treba raditi paniku”, kaže Cvetković.

Kada je postalo jasno da je publika Cvetkovićeve riječi shvatila kao da znanost i medicina nisu uspostavili uzročno-posljedičnu povezanost između zagađenja zraka tj. njegove loše kvalitete i smrtnih slučajeva te zdravstvenih problema, stručnjak iz NZJZ “Dr. Andrija Štampar” pojasnio je da je pogrešno shvaćen: onečišćenje zraka nedvojbeno utječe na zdravlje.

Utjecaj loše kvalitete zraka na zdravlje potvrdio je i Ivica Belina, predsjednik Koalicija udruga u zdravstvu, dok je Brzoja iz DHMZ-a istaknuo da kvaliteta zraka “nije akutan, nego kronični problem”.

Ako se dogodi situacija s povišenjem lebdećih čestica, većini stanovništva se neće dogoditi ništa. Oni će otići na posao i vratiti se, ali “ako živite u takvom zraku 20 ili 30 godina, onda ćete živjeti kraće”, kazao je Brzoja. Bit ćete bolesniji, jer će se vaše tijelo u svakodnevnom životu boriti s većim opterećenjem nego da je zrak čist.

Kvaliteta zraka u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se kvaliteta zraka prati na državnoj i lokalnoj razini putem mreže 21 mjerne postaje u nadležnosti Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ).

Jedanaest postaja smješteno je u naseljima i industrijskim područjima, a 11 u ruralnim i zaštićenim područjima. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije objavljuje godišnje izvještaje o kvaliteti zraka u Hrvatskoj. Prema izvještaju o kvaliteti zraka u 2024. godini, u Hrvatskoj je najprisutnije onečišćenje zraka lebdećim česticama PM10 tj. sitnom prašinom, pogotovo u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske.

Mario Stipetić, ravnatelj Uprave za klimatsku tranziciju Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, na tribini je kazao kako Hrvatska ima generalno problem s lebdećim česticama, jer smo tu iznad graničnih vrijednosti, dok su najugroženiji gradovi su po njegovim riječima u kontinentalnoj Hrvatskoj – Zagreb, Slavonski Brod, Osijek, Kutina, Sisak.

Ti su gradovi u okviru svojih zakonskih obveza izradili akcijske planove u kojima su definirali određene mjere kojima će osigurati poboljšanje kvalitete zraka.

Stipetić kaže da u Hrvatskoj imamo ekstreme koji se pojavljuju u zimskim razdobljima, a koji su posljedica klimatoloških uvjeta i onečišćenja uzrokovanih emisijama iz prometa, toplinarskih sustava i malih kućnih ložišta, koji su primarni uzročnik povećanih koncentracija lebdećih čestica.

Jagoda Munić, predstavnica Grada Zagreba iz Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje kazala je kako prema mjerenjima još uvijek nismo u prvoj razini kvalitete zraka, kada govorimo o gradskim mjernim postajama.

Grad Zagreb ulaže u mjere poput poboljšanja javnog gradskog prijevoza i sadnje stabala, ali radi se o dugoročnim procesima čiji će se rezultat vidjeti tek kroz duži period.

Loša kvaliteta zraka u cijelom svijetu

Nedavno smo na Klimatskom portalu pisali kako se samo 14 posto gradova na svijetu može pohvaliti čistim zrakom, sudeći prema najnovijem izvješću o kvaliteti zraka koje je objavila švicarska tvrtka IQAir. Od 13 zemalja u svijetu koje je prošle godine imalo razine onečišćenja koje se smatraju sigurnima za zdravlje, samo su tri europske.

Švicarska tvrtka analizirala je podatke iz gotovo 9500 gradova i 140 zemalja. Rezultati pokazuju da se kvaliteta zraka globalno pogoršava, a stručnjaci to najviše povezuju s klimatskim promjenama uzrokovanima ljudskim djelovanjem. Jedan od glavnih razloga pogoršanja kvalitete zraka u prošloj godini bili su požari, uz pješčane oluje i druge ekstremne vremenske događaje koji su učestaliji i intenzivniji zbog klimatskih promjena.

U 2025. godini u Europi su jedino Andora, Estonija i Island imale kvalitetu zraka u skladu sa smjernicama WHO-a.

Studija objavljena u znanstvenom časopisu The Lancet pokazala je kako bi ograničavanje globalnog zatopljenje na +2°C u odnosu na predindustrijske razine između 2020. i 2050. moglo spriječiti 13,5 milijuna preuranjenih smrtnih slučajeva koji bi nastali kao rezultat zagađenja, uglavnom u državama srednjeg dohotka.

Naime, države nižeg i srednjeg dohotka se često izuzimaju iz planova o smanjenju emisija fosilnih goriva, budući da nemaju razvijenu industriju pa vrlo malo doprinose svjetskim emisijama stakleničkih plinova. Međutim, autori studije ističu kako postoje i zdravstvene dobrobiti smanjenja emisija stakleničkih plinova, koji su povezani s poboljšanjem kvalitete zraka.

Otpor sa svih strana

Na tribini je više puta istaknuto je kako se građani često bune protiv mjera koje se implementiraju radi pokušaja da se utječe na kvalitetu zraka.

Jagoda Munić iz Grada Zagreba istaknula je kako su nailazili na otpor kada su pristupali stanovnicima Zagreba koji imaju kućna ložišta i nudili im financijska i druga sredstva kako bi se taj problem sanirao. Neki građani nisu uopće predstavnike Grada htjeli pustiti u dvorišta, rekla je Munić, dodavši da ne očekuju prevelik interes za natječaj kojim se namjerava sufinancirati zamjena ložišta.

Međutim, na tribini se mogao osjetiti i otpor samih donositelja odluka te predstavnika institucija koji u svojim odgovorima na pitanja o mjerama za poboljšanje kvalitete zraka često imaju rezigniran stav.

Dobra mjera je sadnja stabala, ali tu je problem što moramo paziti na alergičare i da se ne sade alergena stabla. Bilo bi dobro smanjiti prijevoz osobnim automobilima i pojačati gradski prijevoz, ali tada građani se bune jer su navikli na komfor. Moramo zamijeniti kućna ložišta, ali…

Kao što je istaknuo i moderator tribine Milan Koštro, niti jedan grad nije uspio smanjiti broj lebdećih čestica i poboljšati kvalitetu zraka bez implementiranja mjera, pa i onih nepopularnih. Primjerice, Pariz je između 2012. i 2022. godine drastično poboljšao kvalitetu zraka. Mjerama poput smanjenja prometa i modernizacije javnog prijevoza količina PM2,5 čestica smanjena je za čak 28 posto.

Za poboljšanje kvalitete zraka i općenito borbu protiv klimatskih promjena potrebno je implementirati ozbiljne i konkretne mjere kojih se potom treba držati. Neke od tih mjera će nužno biti nepopularne ili će naići na otpor građana. No, nije li upravo posao vladajućih i odgovornih institucija da formiraju mjere, implementiraju ih i rade na informiranju?

Ovako ostaje dojam kao da se sve svodi samo na akcijske planove, dok je izgledno da ćemo svake zime u medijima čitati iste naslove o mjerenjima koja su “u crvenom” i upozorenja da ograničimo kretanje na otvorenom.