Rješenje iz prirode: “Drvo života” u borbi protiv mikroplastike

Moringa, koja se često naziv “drvom života” ili “čudotvornim drvom”, biljka je porijeklom iz Indije, poznata po svojoj otpornosti na sušu i nutritivnosti.

Stoljećima se koristi u prehrani, tradicionalnoj medicini i za pročišćavanje vode, a znanstvenici sada istražuju njezin potencijal u rješavanju jednog od rastućih globalnih ekoloških problema – zagađenja mikroplastikom u vodi.

Nova studija Državnog sveučilišta São Paulo u Brazilu, objavljena u znanstvenom časopisu ACS Omega, pokazuje da ekstrakt sjemenki moringe učinkovito uklanja mikroplastiku iz vode, pri čemu u određenim uvjetima postižu učinkovitost usporedivu s konvencionalnim kemijskim koagulantima.

Koliko mikroplastike sjemenke moringe mogu ukloniti?

Mikroplastiku čine plastične čestice manje od pet milimetara, koje se dijele na primarne i sekundarne. Primarna mikroplastika proizvodi se namjerno i dodaje proizvodima poput kozmetike i sredstava za osobnu njegu, dok sekundarna nastaje razgradnjom većih plastičnih predmeta pod utjecajem sunčeve svjetlosti, valova i mehaničkog trošenja.

Zbog male veličine i iznimne postojanosti, mikroplastika predstavlja ozbiljan rizik za vodene ekosustave. Brojni morski organizmi zamjenjuju je za hranu, što može dovesti do fizičkih oštećenja, poremećaja metabolizma te prijenosa plastičnih aditiva i zagađivača kroz složene morske lance prehrane. Dodatno, plastični otpad može zadržavati stajaću vodu, što pogoduje razmnožavanju komaraca i povećava rizik od bolesti. Mikroplastika može djelovati i kao potencijalni prenositelj bakterija i drugih mikroorganizama iz rijeka u mora, što je dodatan ekološki rizik. Osim toga, neki procesi obrade i recikliranja plastike mogu oslobađati stakleničke plinove i opasne spojeve, uključujući teške metale, dioksine i policikličke aromatske ugljikovodike.

Mikroplastika je i u vodi koju pijemo, što pokazuje studija iz 2024. godine koja je otkrila da gotovo 83 posto uzoraka vode iz slavina diljem svijeta sadrži mikroplastiku, što dodatno naglašava potrebu za poboljšanjem tehnologija pročišćavanja.

U sklopu nove brazilske studije znanstvenici su koristili mikroplastiku prosječne veličine oko 18,8 mikrometara, što je približno četvrtina debljine ljudske vlasi. Rezultati su pokazali da ekstrakti sjemenki moringe učinkovito destabiliziraju čestice, omogućujući njihovo grupiranje i uklanjanje filtracijom, bez potrebe za kemijskim sredstvima.

Štoviše, ekstrakt sjemenki moringe u testiranim sustavima uklanjao je i do 98,5 posto mikroplastike, što je iznimno učinkovito.

“Konvencionalna postrojenja za obradu pitke vode mogu ukloniti značajan udio mikroplastike, ali pokazuju veliku varijabilnost u učinkovitosti (obično 40–70 %), pri čemu se često bilježi nepotpuno uklanjanje”, objašnjavaju autori studije.

> > Sitne čestice, veliki problem: Mikroplastika narušava sposobnost mora da hladi planet

Usporedba s aluminijevim sulfatom

Usporedni testovi pokazali su da je moringa u optimalnim uvjetima usporediva s aluminijevim sulfatom (poznatim i kao stipsa), koji se desetljećima koristi u postrojenjima za pročišćavanje vode.

Iako učinkovit, aluminijev sulfat nosi određene ekološke i zdravstvene rizike. Nepravilna upotreba može dovesti do povećanih koncentracija aluminija u vodi, što je povezano s mogućim neurološkim posljedicama. Osim toga, stipsa tijekom obrade vode stvara velike količine kemijskog mulja, koji zahtijeva daljnje zbrinjavanje, ali nerijetko završava na odlagalištu i širi toksine u tlo i vodotoke. Dodatno, njegova proizvodnja zahtijeva površinsko iskopavanje boksita u tropskim regijama poput Australije, Brazila, Gvineje, Gvajane i Jamajke, što je povezano s deforestacijom i gubitkom prirodnih staništa, a rafiniranje i prerada boksita podrazumijeva i značajne količine energije te emisije stakleničkih plinova (Euronews).

Za razliku od toga, moringa je obnovljiv, biorazgradiv i lokalno dostupan koagulant, koji potencijalno smanjuje ovisnost o kemijskim dodacima i povezanom otpadu, ističe se u studiji.

> > Ispod površine: nova studija otkriva raspodjelu mikroplastike kroz oceanske dubine

Ograničenja i izazovi primjene

Unatoč obećavajućim rezultatima, autori studije naglašavaju da postoje važna ograničenja u primjeni moringe u velikim sustavima za pročišćavanje vode.

Prvo, učinkovitost ovisi o doziranju i kvaliteti ekstrakta, a u velikim sustavima bile bi potrebno znatno veće količine sjemenki kako bi se postigli isti rezultati kao u laboratorijskim uvjetima. Prema studiji, jedna sjemenka može obraditi relativno ograničen volumen vode, što postavlja pitanje skalabilnosti na gradske vodovodne sustave.

Drugo, povećana uporaba moringe može dovesti do većeg udjela organskog materijala u vodi, što zahtijeva dodatne korake pročišćavanja da bi se spriječio razvoj mikroorganizama ili sekundarnog zamućenja.

Treće, još uvijek nije potpuno razjašnjeno što se događa s uhvaćenom mikroplastikom nakon koagulacije te kako se dobiveni mulj ponaša u okolišu i sustavima zbrinjavanja.

Zbog toga znanstvenici ističu da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se procijenila dugoročna stabilnost, ekonomska isplativost i stvarni okolišni učinci primjene ove metode u industrijskim razmjerima (CNN).

> > Mikroplastika u ljudskom organizmu – više pitanja nego odgovora