Lomi se “ledenjak sudnjeg dana”. Cijena prilagodbe bit će ogromna

Ledenjak Thwaites na Antarktici uskoro će ostati bez značajnog komada leda.

U ledenoj ploči dugačkoj 45 kilometara uočene su pukotine koje ukazuju da će se uskoro odlomiti, javlja New Scientist.

“Izgleda kao vjetrobransko staklo koje se lomi”, kazao je New Scientistu geofizičar Christian Wild sa Sveučilišta u Innsbrucku, koji je promatrao satelitske snimke ledenjaka.

“Stanje je dramatično. Bila sam tamo 2019./2020. i kad sada gledam satelitske snimke, uopće ne prepoznajem ledenu ploču. Ogromne pukotine su se pojavile na mjestima gdje ih ranije nije bilo”, dodaje geologinja Karen Alley s kanadskog Sveučilišta u Manitobi.

Ubrzani je gubitak ledenog pokrova očekivana posljedica klimatskih promjena, tj. porasta globalne temperature uzrokovanog ljudskim aktivnostima, pojašnjava Alley za New Scientist.

“Ledene ploče zapravo su stabilne samo kad je prilično hladno. I ocean i atmosfera moraju biti hladni. No mi zagrijavamo svijet i gubimo ledene ploče, a upravo se to i moglo očekivati”, kaže Alley.

Znanstvenici ne mogu točno reći kada će se ovaj komad ledene ploče odlomiti od Thwaitesa, ali sigurni su da će do toga doći u bližoj budućnosti. Time će se dodatno ubrzati gubitak ledene mase na Antarktici. Ubrzani gubitak antarktičkog ledenog pokrova već je sada primjetan i na drugim lokacijama.

“Ledenjak sudnjeg dana”

Poseban problem predstavlja činjenica da je Thwaites među najnestabilnijim i najopasnijim svjetskim ledenjacima. Njegovo topljenje podiglo bi razinu mora za oko 65 centimetara.

Ako do toga dođe, znanstvenici strahuju da će se destabilizirati čitava Zapadnoantarktička ledena ploča, tj. da više neće biti moguće izbjeći njeno topljenje. To bi podiglo razinu mora za više od tri metra i devastiralo brojne obalne zajednice, uključujući i one u Hrvatskoj.

Zbog toga je Thwaites prozvan “ledenjakom sudnjeg dana”, iako poneki znanstvenici prigovaraju takvom opisu kao pretjerano alarmističkom.

> > Što se događa s polarnim ledom i kako to utječe na svijet

Ovo topljenje leda, ako do njega i dođe, neće se događati brzo; otapanje ledenjaka postupan je i dugotrajan proces. Očekuje se da će se Zapadnoantarktička ledena ploča topiti postepeno i da će to trajati stoljećima. Međutim, što vrijeme više odmiče, a temperatura nastavlja rasti, smanjuju se šanse za izbjegavanje najkatastrofičnijih posljedica gubitka ledenog pokrova.

Za priobalne gradove to bi značilo učestalije poplave i posljedičnu infrastrukturnu štetu od prodora slane vode u kanalizacijske i vodovodne sustave. Slana voda nagriza materijale poput asfalta i čelika, tj. povećava izdatke za održavanje infrastrukture. Može doći do poremećaja u opskrbi pitkom vodom i poljoprivrednoj proizvodnji, kao i do širenja bolesti koje se prenose vodom, tj. patogena koji žive u vodi. Ekonomska i zdravstvena šteta velikih razmjera rezultirat će prisilnim migracijama stanovništva.

Cijena prilagodbe

Dobra je vijest da postoje načini prilagodbe čak i na tako drastično promijenjene uvjete: priobalne zajednice mogu ulagati u sustave obrane od poplava i gradnju barijera koje će onemogućivati prodor vode; znanstvenici smatraju da je i same ledenjake moguće “obložiti” svojevrsnim barijerama, koje bi sprječavale kontakt s toplijom morskom vodom i tako usporavale njihovu degradaciju.

Loša je vijest da se radi o iznimno skupim projektima, čija se vrijednost broji u desecima milijardi eura. Neke zajednice u bogatijem dijelu svijeta si takva ulaganja mogu priuštiti, ali većina ne može.

Nedavna analiza The New York Timesa pokazuje da bi otapanje ledenjaka Thwaites ugrozilo desetke milijuna ljudi u obalnim gradovima. Među njima su i milijunski gradovi u Africi i Aziji, u slabije razvijenim zemljama tzv. Globalnog juga.

Žitelji Globalnog juga tako će nastaviti podnositi nesrazmjernu štetu od klimatskih promjena: najmanje su doprinijeli emisijama stakleničkih plinova koje dovode do zagrijavanja, ali trpe glavninu štetnih posljedica civilizacijske ovisnosti o fosilnim gorivima.