U podmorju Mljeta i Visa: Tražeći ribu lava, pronašli smo priču o Jadranu koji se mijenja
U zadnjem nastavku serijala “Jadranska posla: Ima li suživota s invazivnim vrstama?” donosimo priče s Mljeta i Visa, gdje smo sa znanstvenicima Instituta za oceanografiju i ribarstvo tragali za ribom lavom, invazivnom vrstom koja je osvojila Mediteran, a posljednjih godina osvaja i Jadran. Ispod površine pronašli smo mnogo više od jedne ribe – pronašli smo priče o sve toplijem moru, novim invazivnim vrstama i promjenama koje više nisu iznimka, nego dio jadranske svakodnevice.
“Tražili smo vatrenjaču, međutim, nismo ništa našli. Ali sve je prekriveno Stypopodiumom schimperi, invazivnom algom koja je prekrila skoro 90 posto morskog dna.”
Nakon izrona južno od rta Stupišće na Visu, znanstvenik sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR) Mišo Pavičić sažeo je u jednoj rečenici ono što smo tijekom dva terenska istraživanja otkrili pod morem – tražeći jednu invazivnu vrstu, pronašli smo drugu.
Potraga za ribom lavom, odnosno vatrenjačom (lat. Pterois miles) na Mljetu i Visu trebala je pokazati kako se ova tropska vrsta širi našim morem. Umjesto toga, otvorila je mnogo širu priču – o sve toplijem Jadranu, novim vrstama i promjenama koje više nisu iznimka, nego dio svakodnevice. Tih promjena nisu pošteđena ni neka od najvrjednijih područja Jadranskog mora, od rta Stupišće kod Komiže, jedinog morskog rezervata u Splitsko-dalmatinskoj županiji i najmlađeg u Hrvatskoj, do Nacionalnog parka Mljet.
Mljet: Rani stadij jedne invazije
Na jugoistočni dio Mljeta zaputili smo se u potrazi za idealnim staništem ribe lava – stjenovito dno, zakloni, podvodni zidovi i pukotine.
Znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Mišo Pavičić i Branko Dragičević, pretraživali su područje između pet i dvadeset metara dubine na dvije lokacije. Tijekom prvog zarona ribu lava nisu našli.
“Nema ništa. Zero. Loše. Mislim, dobro – za Jadran dobro”, komentirali su nakon zarona.
U drugom zaronu situacija se promijenila.
“Obišli smo dosta terena, veliku površinu, ali samo jednu ribu smo uspjeli naći. Pobjegla nam je u rupu. Možda je i bolje da je samo jedna jedinka”, kaže Pavičić.
Jedna riba tijekom cijelog dana ne zvuči kao razlog za zabrinutost. No, broj jedinki pronađenih tijekom dva zarona ne govori mnogo o procesu koji traje godinama.
“U sklopu našeg posla radimo vizualni cenzus ribljih zajednica. I prošle godine bili smo na Mljetu i ustanovili da je brojnost četiri i pol jedinke po hektaru”, objašnjava Pavičić.
Riječ je o metodi vizualnog opažanja u sklopu koje ronioci uz pomoć aparata za autonomno ronjenje bilježe vrste i procjenjuju veličine riba u zadanom pojasu morskog dna, što omogućuje da se trendovi i promjene u moru prate kroz duži vremenski period.
Dragičević podsjeća da riba lav u Jadranu nije nova pojava.
“Šest, sedam godina je u Jadranu. Međutim, od 2024. godine znamo da je ovdje praktički uspostavila populaciju i od onda je smatramo stalnim stanovnikom Jadrana. Koliko je ta populacija stabilna, to ćemo vidjeti u narednim godinama i u narednim istraživanjima.”
U praćenju se, kaže, uvelike oslanjaju na građansku znanost.
Kako smo pisali u trećem nastavku ovog serijala, ribari, ronioci i zaljubljenici u more – oni koje znanstvenici nazivaju dodatnim očima na moru – sve češće prijavljuju pojavu ribe lava, odnosno vatrenjače.
Online anketa o opažanjima i ulovima ribe lava u Jadranu tijekom 2025. godine, koju smo proveli u ožujku i travnju ove godine, prikupila je 266 opažanja duž hrvatskog i crnogorskog dijela Jadrana. Podaci, prikazani i na interaktivnoj mapi, ukazuju da riba lav više nije rijetkost, nego vrsta koja se udomaćila. Jedan ispitanik je naveo nalaz čak i kod Pule, u najhladnijem dijelu Jadrana.
“Nije baš lako doći do jedinki. Međutim, danas smo uspjeli vidjeti jednu jedinku koju nismo uhvatili jer je bila brža od našeg harpunića”, dodaje Dragičević.
“Harpunić” o kojemu priča je havajsko koplje ili pole spear – ribolovni alat koji se sastoji od koplja koje se ispaljuje iz ruke uz pomoć gumene vezice učvršćene oko zapešća ronioca. Koristi se u lovu na manju, skriveniju ribu u pukotinama i zaklonima.
U Nacionalnom parku Mljet riba lav je prvi put službeno zabilježena 2024. godine, priča nam Margarita Polzer iz Nacionalnog parka Mljet.
“Na temelju dostupnih podataka i opažanja koje su zabilježene tijekom ronjenja i monitoringa našeg podmorja možemo reći da se i dalje radi samo o pojedinim primjercima navedene vrste.”
U ovoj fazi, naglašava, ključan je rani odgovor.
“Nacionalni park, kao i druga zaštićena područja, bitno je pilot područje za testiranje metoda uklanjanja, kako bi se dogodilo upravo to – odgovarajući rani odgovor na početak širenja ove invazivne vrste koja se već udomaćila, nažalost, u drugim dijelovima svijeta ili Mediterana.”
Riječ je o projektu Udruge Hippocampus “Jačanje nacionalnih kapaciteta za kontrolu populacije vatrenjače u Hrvatskoj”, o kojem smo pisali u drugom nastavku serijala “Jadranska posla”.
Načelnik općine Mljet Đivo Market kaže da o ribi lavu nema puno saznanja, ali zna da je riječ o invazivnoj vrsti.
“Sigurno je da klimatske promjene donose neke riblje vrste koje ne pripadaju našem moru i koje će nam sigurno zadavati probleme u budućnosti”, uvjeren je Market.
Petar Stražičić, vlasnik restorana na Mljetu priča nam o prvom susretu s ovom ribom.
“Moj unuk ju je ubio prošlo ljeto, tu ispred rive s ostima. I onda je otac izašao, ubio ju i bacio, da ju ne bi mali dirao, jer on ima deset godina. Ali ubio ju je, stavio na rivu, onda sam ja izašao i vidio tu ribu. To je prvi put da sam je vidio. A ljudi kažu da je dobra, kao škarpina u tom rangu. Ali niti sam je jeo, niti čistio niti kuhao.”
Ne sumnja, međutim, da hoće.
“Hvala bogu da će ih biti više! Ima onih papigača da se više ne može baciti ni mreža ni vrša. To se isto raskotilo, tako će vjerojatno i ova.”
Na Mljetu je riba lav još uvijek događaj – rijetki susret, zabilježen u razgovorima i opažanjima. Na Visu je, međutim, priča već drugačija.
Vis: Tražeći jednu invazivnu vrstu, pronašli smo drugu
“Trenutno smo na 48 metri sa ugodnih 21,3 stupnja”, uputio je Petar Crmarić svoje kolege sa splitskog Instituta, s kojima smo se zaputili jugoistočno od rta Stupišće na otoku Visu.
Tamo, na stjenovitom dnu, znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo nastavili su potragu za ribom lavom.
“Sada je nismo vidjeli, mada je stanište dobro. Doduše, cijelo područje je pod ovim Stypopodium schimperi, invazivnom algom koja je prekrila jedno ogromno područje i tu je mala brojnost općenito riba izgleda, barem ovako po našem dojmu”, kaže Branko Dragičević.
Baš kao i riba lav, ova invazivna smeđa alga do Jadrana je stigla kroz Sueski kanal. S njom dijeli i određene karakteristike – Stypopodium schimperi otrovna je alga i predstavlja opasnost za domaće vrste. U dijelovima podmorja formira guste “tepihe” koji mijenjaju strukturu staništa i potiskuju autohtone vrste.
Priča tako prestaje biti samo o ribi lav. Promjene u Jadranu ne vide se kroz jednu vrstu, nego kroz cijeli niz novih organizama koji pronalaze uvjete za život u sve toplijem moru.
> > Što znamo o Stypopodium schimperi – invazivnoj algi koja se brzo širi Jadranom
Iako tijekom zarona znanstvenici splitskog Instituta nisu uočili ribu lava, to ne znači da je u viškom podmorju nema. Na putu prema lokaciji drugog zarona sreli smo brod s roniocima, koji su nam prijavili da su vidjeli dvije jedinke ribe lava.
“Oni su rekli da su na olupini Teti, kod Barjaka, vidjeli dva komada. Međutim, tamo se održava natjecanje u podvodnoj fotografiji pa nismo mogli ići tamo”, kaže Dragičević.
Ali mogli smo razgovarati s roniocima i ribarima, koji među prvima primjećuju promjene u moru.
Komiška udruga “Pomalo” je 2021. godine objavila “Ribarske priče: Priručnik o utjecaju klimatskih promjena na održivi razvoj ribarstva”.
“Rezultati našeg istraživanja su pokazali da postoji značajan utjecaj klimatskih promjena na raznolikost Jadranskog mora odnosno na prisutnost stranih termofilnih vrsta. Od 42 ribara koji su sudjelovali u našem istraživanju, 80 posto je imalo iskustvo sa ulovom stranih termofilnih vrsta. To su prije svega bile papigače, napuhače, vatrenjača i slično”, priča nam Igor Mataić iz te udruge.
Podvodni ribolovac Vicko Grancin iz Komiže ispričao nam je da je prvi put ribu lava vidio 2020. godine, na 12 metara dubine.
“2021. godine sam vidio jednu, 2022. godine nijednu, 2023. jednu ili dvije – i onda u zadnje dvije i pol godine je postala praktički redovita. Izgleda da voli plitke vode sa kamenitim dnom. Ja osobno ne volim ubijati što neću pojesti, a vidio sam samo ribe veličine dva do deset centimetara, dakle nejestive veličine. Ona sama po sebi nije nešto agresivna, ali mora se paziti od uboda, zato što joj je otrov poprilično jak.”
Njegovo iskustvo potvrđuje ono što pokazuju i podaci koje smo prikupili među ribarima i roniocima diljem Jadrana: riba lav ne pokazuje strah od ljudi te vrlo malo reagira na prisutnost ronioca. Kad je, pak, riječ o otrovnim bodljama, treba imati na umu da ubod nije smrtonosan za čovjeka, ali je bolan i u nekim slučajevima može izazvati glavobolju, povraćanje ili otežano disanje. Budući da je otrov termolabilan, toplina ga može neutralizirati.
Iskusni ronilac iz Komiže Veljano Zanki ribu lava prvi put je vidio tamo gdje je njezina mediteranska priča počela – i to godinama prije nego je stigla u Jadran.
“Moj prvi susret je bio davno, tamo 2009., 2010. godine u Egiptu. Ja sam skoro zgazio nogom na nju pa su mi rekli da moram paziti, da je jako otrovna. Onda smo je jeli na Bahamima, moram priznati da je jako ukusna, jestiva, i tamo je normalno jedu.”
Jer ako se u podmorju promjene više ne mogu zaustaviti na razini jedne vrste, onda se pitanje seli iz podmorja na površinu – na koji ćemo se način s promjenama nositi i kako ćemo ih držati pod kontrolom.
> > Kako bura, znanstvenici i građani čuvaju Jadran koji se mijenja
Rješenje servirano na tanjuru
Biste li kušali ribu lava, pitanje je koje smo postavili gotovo svim sugovornicima tijekom terenskih istraživanja na Mljetu i Visu.
Za znanstvenike, odgovor nije samo gastronomsko pitanje.
“Mi moramo praktički biti taj predator kojeg u ovom prirodnom okolišu ona nema. Moramo je loviti i na neki način integrirati u svoju gastronomiju, u svoj jelovnik, da nam to bude ciljana vrsta”, kaže Branko Dragičević.
Slične strategije već se primjenjuju u dijelovima Mediterana i Atlantika gdje se riba lav proširila mnogo ranije nego u Jadranu. Ciljani izlov i poticanje konzumacije među rijetkim su alatima kojima se njezina brojnost može barem djelomično držati pod kontrolom.
Veljano Zanki ju je, kako kaže, “ija i lovija”.
“Komižani su prefini ribari, kod nas se ni hobotnica nije jela, to se bacalo, a kamoli druge neke ribe. Tako da Komižani definitivno neće. Možda će probati u strahu, ali kad se znaju odstraniti drače, meni su to pokazivali na Bahamima, samo se odstrani drača i peče se i ko škarpina je. Možda i oće, ako čuju da je kao škarpina.”
Kušati ju je spreman i vlasnik restorana na Mljetu Petar Stražičić.
“Ljudi kažu da je dobra, kao škarpina u tom rangu. Ali niti sam je jeo, niti čistio niti kuhao, prema tome to je sve šta mogu reći. (…) Bi probao, zašto ne bi probao. Ribu lav treba znati očistiti, ona ima neke bodlje, puno otrova…”
Otrovne bodlje kod nekih i dalje izazivaju oprez, iako se daju očistiti.
“Ne bi se baš sad usudio pojesti. Ja još mislim proživit. Ne bih riskirao. Svaka čast njoj, da je ne znam kakva, ne bi. Normalno, kada bi se kasnije ona lovila, kad bi se znalo u kojem dijelu taj otrov postoji, onda okej”, kaže mljetski ribar Ivo Pitarević.
Njegove riječi podsjećaju da prilagodba nije samo pitanje izlova, nego i informiranja. Da bi se s novim vrstama živjelo, treba ih najprije upoznati.
Načelnik Mljeta Đivo Market također kaže da ribu lava još nije kušao.
“Probat ću je sigurno. Nažalost imat ću priliku probati. Ali ja se nadam da ta riblja vrsta neće utjecati i potisnuti naše lijepe ribe koje na koje smo ovdje navikli te da će one generacije koje dolaze iza nas imati što servirati na pijatu”, uvjeren je načelnik Mljeta.
To je, u konačnici, i pitanje koje se provlačilo kroz cijelo naše putovanje od Mljeta do Visa.
Tražeći ribu lava pronašli smo mnogo više od jedne invazivne vrste. Pronašli smo znakove mora koje se mijenja – od novih riba do novih algi, od promjena koje tek naslućujemo do onih koje su već postale dio svakodnevice.
Pitanje više nije mijenja li se Jadran. Pitanje je koliko brzo ćemo te promjene prepoznati i kako ćemo na njih odgovoriti.
Upravo je zato važno pričati priče iz sve toplijeg Jadrana. Da bismo se s posljedicama klimatskih promjena znali nositi, najprije ih moramo dobro upoznati.
> > Rt Stupišće na otoku Visu – novi strogo zaštićeni kutak Jadrana
Istraživanje provode Klimatski portal i Raskrinkavanje.me te splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo i kotorski Institut za biologiju mora uz podršku programa Journalism Science Alliance.