Jedno more, puno pravila: Što novi Europski zakon o morima znači za Jadran?

More ne poznaje političke i administrativne granice. More je jedno, ali njime upravljaju deseci institucija, zakona i sektorskih politika.

Dok prirodni procesi i klimatske promjene ne mare za birokraciju, morem svatko plovi “pod svojom zastavom”; ribarstvo ima svoja pravila, zaštita prirode svoja, a energetika i pomorski promet neka treća. Nad svime time isprepliću se nacionalne granice, europske politike i međunarodne konvencije.

Europska unija (EU) sada pokušava taj sustav povezati. Ulog je golem: EU obuhvaća najveće zajedničko pomorsko područje na svijetu, površine oko 25 milijuna četvornih kilometara. S obalom dugom 70 000 kilometara i plavom ekonomijom koja generira više od 250 milijardi eura godišnje te hrani pet milijuna radnih mjesta, Unija ima egzistencijalni interes na moru. Čak 74 % vanjske trgovine EU-a odvija se pomorskim putovima, dok 99 % interkontinentalnog internetskog prometa teče kroz podvodne komunikacijske kabele.

Nakon što je u lipnju 2025. godine donijela Europski pakt o morima – politički okvir koji bi trebao objediniti europske politike povezane s morem – Europska komisija (EK) priprema i Europski zakon o morima (European Ocean Act).

Javno savjetovanje završilo je u srpnju ove godine, a zakonodavni prijedlog očekuje se do kraja godine, nakon čega bi o njemu trebali odlučivati Europski parlament (EP) i Vijeće EU-a.

Ovaj novi europski okvir izravno će utjecati na način na koji se planira koristi i hrvatski dio Jadrana. To se događa tek nekoliko mjeseci nakon što je Hrvatska u lipnju ove godine donijela Prostorni plan isključivoga gospodarskog pojasa (PPIGP) Republike Hrvatske u Jadranskom moru.

Riječ je o prvom planu državne razine koji uređuje vanjski pojas našeg mora, površine oko 24 000 četvornih kilometara, nad kojim Hrvatska ima suverena prava, iako ne ulazi u sastav državnog teritorija.

Od mnoštva politika do “jednog mora, jedne strategije”

Europska komisija donijela je Europski pakt o morima u lipnju 2025. godine u obliku komunikacije Komisije. Zamišljen je kao zajednički okvir za europske politike povezane s morima, pod geslom “jedno more, jedna strategija”.

Nastojeći prvi put ponuditi cjelovit pristup, Paktom je definirano šest ključnih prioriteta: zaštita i obnova zdravlja mora i poticanje održivog plavog gospodarstva, potpora obalnim i otočnim zajednicama te najudaljenijim regijama, unapređenje istraživanja mora, znanja, vještina i inovacija, jačanje pomorske sigurnosti i obrane te jačanje morske diplomacije EU-a i međunarodnog upravljanja utemeljenog na pravilima.

Europski pakt o morima zasad je samo politička strategija, a kako bi njegove ambicije postale pravno obvezujuće, EK predlaže Europski zakon o morima. On bi trebao postati jedinstvena referentna točka za gospodarske, klimatske i društvene ciljeve – uz jednostavnije upravljanje i manje birokracije. 

Zašto nam treba još jedan zakon?

Europska unija već ima Zajedničku ribarstvenu politiku, Okvirnu direktivu o morskoj strategiji, kao i Direktivu o pomorskom prostornom planiranju. Problem je što ta pravila u praksi rijetko plove u istom smjeru.

Upravo zato Europska komisija predlaže Europski zakon o morima.

On nije zamišljen kao zakon koji će jednostavno zamijeniti sve postojeće propise, već kao integrirani pravni okvir čiji je cilj osigurati da postojeći dijelovi sustava bolje funkcioniraju zajedno. Komisija najavljuje bolju koordinaciju među sektorima, smanjenje birokracije i stvaranje pravnog temelja za OceanEye – europsku inicijativu za monitoring mora.

> > Europski parlament traži zaštitu mora i borbu protiv invazivnih vrsta

Do koje mjere će Brisel odlučivati o moru?

Budući da konačni prijedlog tek treba biti predstavljen, prerano je za raspravu o tome hoće li i koliko novi zakonodavni okvir ulaziti u način na koji države članice planiraju i reguliraju korištenje svojih morskih prostora.

Postojeći europski okvir pomorskog prostornog planiranja izričito ostavlja državama članicama slobodu da same kroje svoje planove, pod uvjetom da osiguraju prekograničnu suradnju.

Potrebu za ovakvim zakonom ubrzava i stanje na terenu. Kako smo pisali, Europska agencija za okoliš u srpanjskom je izvješću upozorila na zabrinjavajuće stanje europskih mora. Nijedno nije u dobrom stanju, a najgori je “zdravstveni karton” Baltika i Mediterana.

Najveći problem je zagađenje, a tu su i drugi, povezani pritisci: prekomjerni ribolov, klimatske promjene, uništavanje morskog dna i gubitak staništa te eutrofikacija – prekomjerna zasićenost hranjivim tvarima na bazi dušika i fosfora što dovodi do gubitka kisika.

Istovremeno, Agencija je upozorila da europske države zapostavljaju zaštitu morskog okoliša te kaskaju za ciljevima koje su same postavile.

Ekološku krizu prate i napetosti vezane za slobodu plovidbe, a treba imati na umu i pomorsku infrastrukturu; od plinovoda do internetskih kablova.

> >Europska mora nisu u dobrom stanju

A Jadran?

Jadransko more dijeli pet država – Hrvatska, Italija, Slovenija, Crna Gora i Albanija – od kojih su prve tri u Europskoj uniji, a preostale dvije izvan nje.

Brodski promet spaja njihove luke, a klimatske promjene i pritisci na riblji fond jednako pogađaju sve obale.

Europska pravila o pomorskom prostornom planiranju već godinama formalno traže od država članica da surađuju i usklađuju svoje planove unutar istog morskog bazena. Međutim, u praksi se plavim prostorom još uvijek upravlja uglavnom rascjepkano, kroz strogo odvojene nacionalne politike.

Hrvatska je u lipnju ove godine donijela Prostorni plan isključivog gospodarskog pojasa. To je prvi dokument te razine koji pokušava uvesti dugoročni red na 24 000 četvornih kilometara otvorenog mora nad kojim imamo suverena prava.

Jedna od najvažnijih odluka u ovom planu jest da se ne predviđaju nova polja za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika u Jadranu. Postojeće operativne platforme na sjevernom Jadranu nastavit će s radom do isteka koncesija, ali širenja fosilne industrije neće biti.

Definiraju se potencijalne zone za razvoj priobalnih vjetrolektrana i drugih obnovljivih izvora energije, uz uvjet da ne ugrožavaju migracijske putove ptica i morskih organizama.

Jasno se razgraničavaju zone namijenjene održivom ribarstvu i uzgoju ribe i školjaka. Posebna se pažnja pridaje zaštiti morskog dna, kao i takozvanim no-take zonama – područjima stroge zabrane ribolova – radi obnove ribljeg fonda u kritičnim dijelovima poput Jabučke kotline.

Plan uvodi i pravila za polaganje međunarodnih podmorskih kablova i telekomunikacijskih cjevovoda. Također usklađuje koridore za međunarodni pomorski promet, u cilju smanjenja rizika od pomorskih nesreća i ekoloških incidenata.

Ipak, njegova stvarna učinkovitost u praksi će ovisiti o političkoj volji i o tome što se događa s druge strane zamišljene crte na moru – u talijanskim, crnogorskim ili albanskim vodama.

Novi europski zakon stoga bi mogao biti pravi test za suradnju na Jadranu. Mogao bi pokazati može li se zatvorenim i osjetljivim morem poput našega uspješno upravljati kroz niz odvojenih nacionalnih odluka ili je dugoročni spas Jadrana moguć isključivo kroz zajedničku, nadnacionalnu strategiju.

> > Otpadne vode, plastika, sidrenje – Jadran pod sve većim pritiskom