“Plastika truje okoliš i zdravlje i prije nego što postane otpad”
Platforma za borbu protiv zagađenja plastikom u Hrvatskoj upozorava da plastika ugrožava zdravlje i okoliš i prije nego što postane otpad te zahtijeva hitnu sanaciju otpada ilegalno odloženog i zakopanog u Gospiću.
“Zabrinutost građana oko pronalaska PFAS-a (‘vječnih kemikalija’) u ilegalnom otpadu u Gospiću potpuno je opravdana, ali javnost mora znati da plastika nije inertan materijal. Sam proces proizvodnje plastike u petrokemijskoj industriji iznimno je štetan za okoliš i ljude, kao i svi daljnji dijelovi procesa koji uključuju proizvodnju plastičnih proizvoda od plastičnih peleta, skladištenje, transport, prodaju i korištenje. Plastika u svim fazama otpušta kemikalije i mikroplastiku u naš okoliš i životni prostor”, upozorava Platforma.
Masovni prosvjed “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku!”, koji je u organizaciji građanske inicijative “Gospić je naš dom” okupio oko 30 tisuća ljudi, razotkrio je krizu sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, poručuju.
No, Platforma koju čine Zelena akcija, Greenpeace u Hrvatskoj, Udruga Tatavaka – Inicijativa Za Zlarin bez plastike, Udruga Zelena Istra te Institut Plavi svijet, ukazuje na širi, još opasniji problem: plastika truje okoliš i zdravlje znatno prije nego što uopće postane otpad.
Hrvatska godišnje proizvede 400 000 tona plastičnog otpada
Plastika je, objašnjavaju, frakcija otpada koja vrlo lako postaje iznimno opasan i toksičan otpad upravo zbog tisuća aditiva i kemikalija koje joj se dodaju u proizvodnji – poput bisfenola, ftalata i PFAS-a. Riječ je o kemikalijama koje su znanstveno potvrđene kao endokrini disruptori, odnosno spojevi koji ometaju rad hormonskog sustava, uzrokuju teške poremećaje i povezuju se s nizom kroničnih i malignih oboljenja.
“Dodatno zabrinjava nedavna spoznaja o prvi put zabilježenom zagađenju vodovoda mikroplastikom u Hrvatskoj. Zaprepašćujuće je da vladajući na takav nalaz reagiraju umirivanjima kako je „broj čestica manji od europskog prosjeka“. Kako uopće možemo tolerirati bilo kakvo prisustvo mikroplastike i opasnih kemikalija u vodovodu? Toleriranje ‘dopuštenih doza’ mikroplastike u pitkoj vodi izravno je ugrožavanje javnog zdravlja.”
> > Što su PFAS spojevi – “vječne kemikalije” na koje upozorava lički Zavod za javno zdravstvo?
Iz Platforme poručuju da se dugo vremena kvalitetno živjelo bez najezde plastične ambalaže, a danas je svaka sitnica zapakirana u posebnu vrstu plastike ili višeslojnu ambalažu koju je teško ili nemoguće reciklirati.
“Ako građani žele izbjeći plastiku, moraju tome prilagoditi cijeli život jer im sustav jednostavno ne pruža održivu alternativu.”
> > Recikliranje plastike – mitovi i činjenice
U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 400 tisuća tona plastičnog otpada, od čega najveći dio čini upravo ambalaža koja najčešće završava u miješanom komunalnom otpadu, odnosno na prepunim odlagalištima, ističu.
“Nema nikakve naznake kraja ovako suludoj proizvodnji i potrošnji koja rezultira tolikim otpadom. Umjesto pravih rješenja, akumuliramo otpad i plaćamo privatnike da preuzimaju našu plastiku, bez ikakve garancije da će se ona uistinu reciklirati, a ne izvesti u još siromašnije zemlje s još slabijim regulativama ili pak spaliti. Posebno upozoravamo na to da se spaljivanje u cementarama lažno prikazuje kao sanacija – riječ je o jednom od najštetnijih načina zbrinjavanja neopasnog otpada kojim se zagađenje samo prebacuje iz jedne zajednice u drugu.”
> > U čemu je zapravo hrvatski problem s otpadom? I kako ga možemo riješiti?
O sanaciji otpada u Gospiću
Sanacija u Lici mora biti pravedna, izvedbeno sveobuhvatna i sigurna za okoliš i ljude, bez termičke obrade i bez štete za druge regije, naglašavaju okolišne organizacije okupljene u platformu.
Zato zahtijevaju hitno donošenje i provedbu obvezujućih mjera: smanjenje proizvodnje i potrošnje jednokratne plastike na lokalnoj i nacionalnoj razini, unapređenje i proširenje sustava povratne ambalaže u maloprodaji i ugostiteljstvu, stroga regulacija kemikalija u proizvodima i potpuna eliminacija PFAS-a te endokrinih disruptora te prekid svih planova za spaljivanje otpada u cementarama, spalionicama i pirolitičkim pećima i preusmjeravanje sredstava u infrastrukturu za razvrstavanje, kompostiranje i ponovnu uporabu.
“Ne možemo više pristajati na sustav koji nas prisiljava na prekomjernu potrošnju plastike, a potom naše vode i tlo truje vlastitim i uvezenim otpadom. Vrijeme je za korjenit zaokret”, zaključuju.
> > Može li se izbjeći spaljivanje otpada?