Kako Turska pokušava zaštititi more od štetnog utjecaja turizma

Gotovo sve južne europske zemlje koje se mogu pohvaliti morem pate od sličnih problema koje generira masovni turizam. 

Morski ekosustavi pod pritiskom su velikog broja plovila, od kojih jedan dio nekontroliranim sidrenjem oštećuje livade posidonije, ključne za očuvanje bioraznolikosti podmorja. Brodovi također povećavaju količinu otpadnih voda, plastike i drugog otpada koji završava u moru, dok buka i pomorski promet uznemiruju morski svijet. 

Ni zaštićena područja nisu u potpunosti pošteđena ovih utjecaja, barem u Hrvatskoj – gdje su istraživanja pokazala da se brodovi učestalo nepropisno sidre čak i u nacionalnim parkovima te drugim zaštićenim zonama. 

Ipak, postoje primjeri dobrih praksi koje se hvataju u koštac s ovim problemima. Jedan smo takav primjer pronašli na jugozapadu Turske, u regiji Fethiye, jednom od najprepoznatljivijih turističkih odredišta u toj zemlji.

Važnost nadzora

Nalazimo se u marini Skopea u naselju Göcek, koje spada u Posebnu zonu zaštite okoliša Fethiye-Göcek koja uključuje kopnene, obalne i morske ekosustave.

U zonu zaštite spada i zaljev Göcek s problemima koji nisu nepoznati obalnom djelu Hrvatske – gusti nautički promet, gospodarenje otpadom, sidrenje, onečišćenje obale i mora te širenje stranih invazivnih vrsta.

Glavni izazovi u upravljanju ovim područjem odnose se na ravnotežu između zaštite prirodnih resursa i turističkog korištenja prostora.

Kako bi saznali kako se ovdje balansira između tih dvaju potreba, ukrcavamo se na brod koji nas vodi prema jednoj od uvala zaljeva koji je mamac za brojne nautičare.

Od ožujka ove godine za njih vrijede posebna pravila; ako žele posjetiti područje, moraju se prijaviti putem aplikacije DERIA. Riječ je o platformi koja obuhvaća digitalne karte, plutače i upravljanje vezovima, a uvedena je radi zaštite morskog ekosustava i livada morske trave. 

Voditelj sustava i direktor istoimene tvrtke koja njim upravlja, Muharrem Balaban, govori nam nešto više o promjenama.  

“Ovako upravljamo plovilima na transparentan način. Nautičari se prije dolaska u zaštićeno područje ulogiraju preko aplikacije odnosno naprave rezervaciju mjesta. Nakon toga naše osoblje određuje mjesto gdje će se privezati te sudjeluju u privezivanju za plutače. Tako se izbjegavaju nasumična sidrenja. Preko aplikacije također pratimo koliko je plovila u zaštićenom području i koliko dugo ostaju”, kaže nam Balaban te dodaje kako naknada uključuje vez za plutače u sredini uvale, 24/7 pomoć priveza, digitalni rezervacijski sustav i doprinos za zaštitu okoliša.

Projekt je inicirala Turska agencija za okoliš s ciljem regulacije pomorskog prometa, koji se nastoji učiniti održivijim. Pritom DERIA nije samo sustav rezervacija; njenim uvođenjem u 17 uvala Posebne zone zaštite okoliša Fethiye-Göcek dodane su i aktivnosti čišćenja mora te skupljanja otpada.

Promjene koje su uvedene od ožujka uključivale su i učinkovitiji nadzor; uvedena su četiri inspekcijska vozila koja paze da se nautičari drže pravila.

Nautičarima je i određen broj dana koliko se maksimalno mogu zadržati – u jednoj uvali mogu provesti maksimalno tri dana, a na cijelom području 11 dana. Pitamo Balabana drže li se nautičari pravila.

“Uglavnom da. Prilikom rezervacije mjesta u uvali budu upoznati s pravilima tako da nemamo previše problema”, odgovara nam Balaban.

> > Rt Stupišće na otoku Visu – novi strogo zaštićeni kutak Jadrana

Zaštita posidonije

Kako privezivanje izgleda u praksi, imali smo priliku vidjeti na primjeru plovila kojim smo stigli do zaštićenog područja. Broj plutača za koji će se privezati ovisi o veličini broda. Onome na kojem se nalazimo bile su dovoljne dvije.

Zanimalo nas je kako točno ovaj sustav privezivanja štiti posidoniju. Naime, kako smo već pisali, osim što bacanje sidra u more šteti morskim livadama, ni tradicionalni betonski ili kameni blokovi nisu najsretnije rješenje, budući da mogu uništiti biljni morski svijet na tom području.

“Prije nego smo krenuli s projektom, mapirana su sva područja na kojima se nalazi posidonija. Za lokacije plutača odabrali smo isključivo ona područja na kojima je nije bilo. Površina na dnu koju betonski blokovi zauzimaju je minimalna”, kaže nam Balaban.

Dodatno nam objašnjava kako je novi sustav privezivanja smanjio i broj plovila u zaštićenom području; on je prepolovljen s 4000 na 2000 na mjesec, a ukupno je postavljeno 856 novih plutača. 

“U ovoj uvali u kojoj se nalazimo prije je bilo mjesta za nešto više od 200 plovila. Sada ih može biti usidreno nešto više od 100” kaže nam Balaban.

> > Nautički turizam u Jadranu uništava “pluća Mediterana”

Njegov kolega na funkciji operativnog organizatora, Şakir Avcı, kaže kako se vide određeni pomaci kada je riječ o stanju posidonije. 

“Često ronim i primjećujem da je u malo boljem stanju nego što je bila prije godinu dana. Čini mi se kako raste uspješnije. Doduše, posidonija jako sporo raste, trebalo bi proći neko vrijeme da vidimo realne učinke. Mi ćemo pratiti rast svakih šest mjeseci, no prvu veću procjenu imat ćemo u travnju iduće godine kada bi državne institucije trebale napraviti analizu stanja”, kaže nam Avcı te dodaje kako i lokalno stanovništvo uočava da se poboljšao riblji fond.

Pitamo Avcija kakva su pravila ovdje kada je riječ o ribolovu.

“Dozvoljen je samo amaterski ribolov i to samo pod uvjetom da osoba ima dozvolu za to. Podvodni ribolov je zabranjen”, odgovara.

Da ovo područje pati od istih problema kao i ostatak Mediterana, pokazuje i prisutnost stranih invazivnih vrsta.

Naši sugovornici nam kažu kako su te ribe u fokusu nekih drugih projekata zaštite okoliša koji se provode u zoni posebne zaštite. Tako je unazad par godina održano natjecanje u lovu ribe lava, nakon čega se organizirao kulinarski događaj kako bi se lokalnom stanovništvu poslala poruka da mogu dati značajan doprinos u kontroli populacije tako što će loviti i jesti ovu invazivnu ribu.

> > U podmorju Mljeta i Visa: Tražeći ribu lava, pronašli smo priču o Jadranu koji se mijenja

Otpad u moru

Razgovarajući o morskom ekosistemu posebne zone uočavamo kako nam se približava plovilo koje nalikuje radnom stroju. Riječ je o sakupljaču otpada, plovilu koje skuplja sav površinski otpad koji mu se nađe na putu.

Plovilo je u pogonu sedam dana u tjednu, a dnevno operira do pet sati. Trenutačno je u funkciji jedan takav brod, a plan je da ih se dogodine nabavi još četiri.

Nautičarima koji se ovdje privežu nudi se i usluga sakupljanja otpada s broda. Dnevno, govore nam domaćini, takvo plovilo može skupiti i do 23 tone otpadnih voda. Usluga skupljanja otpada nautičarima se naplaćuje oko 30 eura. Pitamo ih što se s otpadnim vodama radi nakon toga.

“Voze se u postrojenje za obradu, a nakon tretiranja koriste se kao tehnička voda za zalijevanje vrtova itd.”, kaže nam Avcı te pokazuje u daljini na još jedan brod koji ovdje operira, onaj za hitne slučajeve koji može i gasiti požare na manjim  brodovima.

Planovi za budućnost

O ovom se sustavu zaštite raspravljalo početkom listopada tijekom Nacionalnog simpozija o obalnom i pomorskom inženjerstvu u Muğli, gdje je predstavljen i rad fokusiran na zapažanja, evaluacije i preporuke za poboljšanje.

Autori izvještaja upozoravaju da sustav plutača i vezova u turskom Göceku treba ostati u javnom vlasništvu i pod upravljanjem nadležnih institucija, bez privatizacije i prijenosa na privatne tvrtke. Istodobno ističu da zaštita mora biti prilagođena osjetljivosti pojedinih uvala; područja s vrijednim morskim staništima treba zaštititi od sidrenja, dok bi uvale bez osjetljivih staništa trebale ostati dostupne nautičarima.

Prema njihovim fotografskim zapisima, početkom lipnja neke zone s postavljenim plutačama bile su slabo popunjene, dok je oko 120 plovila noć provelo usidreno u uvali Göcek gdje je tradicionalni način sidrenja i dalje dopušten. U uvalama bez novog sustava nautičari su se istodobno natjecali za ograničen broj slobodnih mjesta. Autori stoga smatraju da problem nije nužno u ukupnom kapacitetu od 856 vezova, nego u njihovu rasporedu i usklađenosti sa stvarnim potrebama nautičara.

Izvještaj ujedno navodi da su lokalni ugostitelji i trgovci zabilježili pad broja plovila u uvalama za 30 do 40 posto, što povezuju sa smanjenjem prihoda, dok su profesionalni skiperi uglavnom pozitivno ocijenili sustav jer im rezervirani vezovi olakšavaju planiranje noćenja.

Naši sugovornici ističu kako je glavni cilj projekta izbjeći nasumična sidrenja koja štete morskim livadama. Uvođenje DERIA sustava, kažu nam, zahtijevalo je i dodatna ulaganja i zapošljavanja.

“Može se reći da se radi o pilot projektu. Ako se godinu dana nakon njegovog provođenja pokaže da je imao dobre rezultate, postoji mogućnost da će se širiti i na druge regije sa sličnim problemima kada je riječ o utjecaju turizma”, kaže nam Balaban.

> > Električni tegljači – prvi korak u dekarbonizaciji brodogradilišta

Ovaj članak nastao je u sklopu studijskog putovanja za novinare koje je Republika Turska organizirala uoči UN-ove klimatske konferencije COP31, koja se u studenom održava u Antaliji.