Od energetike do prometa: Klimatske promjene ugrožavaju kritičnu infrastrukturu Europe

Ova godina Europi je donijela brojne vremenske ekstreme – od snažnih oluja i poplava do dugotrajnih intenzivnih toplinskih valova i suša, što je rezultiralo rekordno niskim vodostajima rijeka.

Posljedice su osjetili različiti gospodarski sektori, od smanjene proizvodnje energije i poremećaja u opskrbnim lancima do pada industrijske proizvodnje. Pritisak na energetski sustav dodatno povećavaju toplinski valovi, tijekom kojih je u pojedinim europskim zemljama zabilježen porast dnevne potražnje za električnom energijom od čak 25 posto.

Ekonomske posljedice takvih poremećaja su značajne. Procjenjuje se da bi ukupni učinak ekstremnih vremenskih događaja na BDP Europske unije u 2026. mogao iznositi najmanje oko jedan posto. Energetski sektor pritom čini približno 23 posto trenutačnih ekonomskih gubitaka Europe povezanih sa sušom, što odgovara iznosu od oko dvije milijarde eura godišnje.

U novoj analizi “Europska kritična infrastruktura pod pritiskom klimatskih promjena – lekcije iz 2026. godine” Europska agencija za okoliš (EEA) razmatra kako klimatski ekstremi utječu na kritičnu infrastrukturu, odnosno sustave, mreže i objekte ključne za funkcioniranje društva i gospodarstva. Riječ je o infrastrukturi poput elektroenergetske mreže, vodoopskrbe, prometnica, željeznica i telekomunikacija, čije oštećenje ili prekid rada može ugroziti opskrbu stanovništva osnovnim uslugama i izazvati poremećaje u drugim sektorima.

Kroz tri studije slučaja – sušu koja je poremetila teretni promet na Rajni u Njemačkoj, posljedice oluje Kristin na infrastrukturu Portugala te poremećaje u radu nuklearnih elektrana u Rumunjskoj i Mađarskoj – analiza ilustrira kako se klimatski rizici mogu prelijevati među infrastrukturnim sustavima i uzrokovati šire gospodarske posljedice.

Otpornost se ne može osigurati samo popravkom oštećene imovine, glavna je poruka ove analize.

Posljedice klimatskih ekstrema: Lekcije iz Njemačke, Portugala, Rumunjske i Mađarske

Dugotrajna vrućina i suša tijekom ljeta 2026. godine spustile su vodostaj rijeke Rajne na rekordno niske razine, što je ozbiljno ograničilo plovidbu jednim od najvažnijih europskih teretnih koridora.

Krajem srpnja brodovi su na pojedinim dijelovima rijeke mogli prevoziti tek oko 20 posto uobičajenog tereta, što je uzrokovalo nagli rast troškova prijevoza. Cijena prijevoza tereta tankerima i teglenicama od Rotterdama do Karlsruhea porasla je s oko 45 eura po toni krajem lipnja na 150 do 155 eura po toni do kraja srpnja.

Tvrtke su pokušavale pronaći alternative u željezničkom i cestovnom prijevozu, no njihovi su kapaciteti bili ograničeni. Njemačka građevinska industrija procijenila je da zamjena jedne teglenice može zahtijevati čak 150 kamiona.

Posljedice su osjetile i kemijska, metalurška te druge industrijske grane. Pojedine tvrtke bile su prisiljene smanjiti proizvodnju ili se pozvati na višu silu zbog nemogućnosti ispunjavanja ugovornih obveza.

Slična međuovisnost infrastrukturnih sustava postala je očita i nakon oluje Kristin, koja je 28. siječnja pogodila Portugal. S vjetrovima brzine do 200 kilometara na sat u pojedinim područjima, oluja je istovremeno oštetila prometnu, elektroenergetsku i telekomunikacijsku infrastrukturu te izazvala prekide osnovnih usluga.

Zabilježeno je ukupno 345 zatvaranja cesta te poremećaji na 11 željezničkih dionica. Do kolovoza je 20 cesta i dalje bilo zatvoreno. Za obnovu i jačanje oštećene cestovne i željezničke infrastrukture predviđeno je oko 400 milijuna eura.

Oluja je posebno teško pogodila elektroenergetsku mrežu. Više od milijun korisnika ostalo je bez struje, a oštećeno je više od 6000 kilometara distribucijske mreže. Unatoč razmjerima štete, preventivne mjere, operativne intervencije i postojanje alternativne prijenosne infrastrukture omogućili su očuvanje stabilnosti nacionalnog elektroenergetskog sustava. Međutim, na lokalnoj razini posljedice su bile znatno ozbiljnije: oko 30 000 korisnika u najpogođenijim područjima još je dva tjedna nakon oluje bilo bez struje.

Troškovi obnove distribucijske elektroenergetske mreže procijenjeni su na oko 110 milijuna eura. Nestabilnost opskrbe električnom energijom pritom je jedan od glavnih uzroka prekida telekomunikacijskih usluga. Oštećenja su pogodila 200 000 fiksnih mrežnih priključaka i približno 300 000 korisnika mobilnih usluga, a troškovi obnove telekomunikacijske mreže procijenjeni su na više od 63 milijuna eura.

Ukupna ekonomska šteta od oluje procijenjena je na 5,3 milijarde eura, pri čemu je osiguranjem pokriveno samo 26 posto gubitaka.

Treći primjer odnosi se na Dunav, čiji su niski vodostaji u srpnju ove godine ozbiljno ugrozili proizvodnju električne energije u Rumunjskoj i Mađarskoj. Hidrološka suša smanjila je protok rijeke na približno trećinu uobičajene razine, što je otežalo osiguravanje dovoljne količine rashladne vode za rad nuklearnih elektrana.

U Rumunjskoj je nedostatak rashladne vode doveo do obustave rada prvog reaktora nuklearne elektrane Cernavodă 27. srpnja, dok je kontrolirano gašenje drugog reaktora započelo 13. kolovoza. Dva reaktora inače osiguravaju oko 20 posto rumunjske proizvodnje električne energije.

Vlada je 31. srpnja proglasila izvanredno stanje, a više od 80 velikih energetski intenzivnih poduzeća, uključujući proizvođače automobila, čelika i gnojiva, smanjilo je proizvodnju ili odgodilo pojedine aktivnosti.

Slični problemi zabilježeni su u Mađarskoj, gdje su niski vodostaji i visoke temperature vode uzrokovali ponovljena smanjenja proizvodnje i privremene obustave rada nuklearne elektrane Paks. Ona u uobičajenim okolnostima osigurava oko 40 posto mađarske električne energije. Smanjena proizvodnja povećala je ovisnost zemlje o uvozu električne energije, osobito tijekom večernjih sati kada je potražnja bila najveća.

> > Rekordno toplo ljeto “izbušilo” glečere, isušilo rijeke, zagrijalo mora

Posljedice su se prelile i preko nacionalnih granica. Moldavija je bila posebno izložena jer se oko 60 posto njezinih potreba za električnom energijom podmirivalo iz rumunjskog elektroenergetskog sustava. Iako su poremećaji povećali rizik od rasta cijena i nestašica tijekom razdoblja najveće potrošnje, opskrba Moldavije na kraju je održana.

Osim energetskog sektora, suša je uzrokovala ograničenja navodnjavanja, poremećaje riječnog prijevoza, smanjene kapacitete teretnih brodova i pad riječnog turizma, s dodatnim posljedicama za poljoprivredu i lokalna gospodarstva, navodi se u novoj analizi.

Klimatski ekstremi pritom nisu pogodili samo riječnu i energetsku infrastrukturu. Visoke temperature uzrokovale su poremećaje u željezničkom prometu diljem Europe zbog širenja i deformacije tračnica, što je zahtijevalo ograničenje brzine i privremeno zatvaranje pojedinih pruga. Toplinski valovi oštetili su i infrastrukturu gradskog prijevoza, zbog čega je u nekim gradovima obustavljen tramvajski promet.

Šumski požari u Francuskoj i Španjolskoj dodatno su otežali promet, uzrokujući evakuacije, promjene prometnih pravaca i zatvaranje prometnica. U Španjolskoj je tijekom srpnja i kolovoza zbog požara zatvoreno čak 2640 kilometara cesta na ukupno 227 cestovnih pravaca.

> > Mučno ljeto 2026.: Sve je to zbog klimatskih promjena

Infrastruktura ne funkcionira izolirano

Primjeri iz 2026. godine pokazuju kako klimatski ekstremi mogu istovremeno pogoditi više infrastrukturnih sektora, pri čemu kvar jednog sustava može postati multiplikator rizika za čitavo gospodarstvo.

Europska agencija za okoliš upozorava da međuovisnost infrastrukturnih mreža može dodatno pojačati posljedice klimatskih poremećaja. Primjerice, prekidi opskrbe električnom energijom mogu utjecati na telekomunikacije, promet i vodoopskrbu, dok poremećaji digitalne infrastrukture mogu ugroziti proizvodnju i distribuciju električne energije.

Razmjeri potencijalnih posljedica vidljivi su i u dugoročnim projekcijama. Prema procjenama Europske procjene klimatskih rizika (EUCRA), očekivana godišnja šteta na europskoj kritičnoj infrastrukturi mogla bi porasti s 3,4 milijarde eura u 2000-ima na 37 milijardi eura do 2080-ih. EEA pritom upozorava da riječ o konzervativnoj procjeni.

Zbog toga ističu da je za povećanje otpornosti infrastrukture na klimatske promjene nužno već u fazama planiranja, projektiranja i održavanja uzimati u obzir očekivane buduće klimatske uvjete, umjesto oslanjanja na povijesne podatke.

Važno je provoditi i sustavne procjene rizika koje obuhvaćaju međusobnu povezanost infrastrukturnih mreža, lanaca opskrbe i mogućih prekograničnih posljedica. Redovno testiranje otpornosti može pomoći u prepoznavanju slabosti i određivanju prioriteta ulaganja, dok su međusektorska suradnja, koordinacija i razmjena informacija ključne za učinkovito reagiranje na krizne situacije.

Osim održavanja i modernizacije, dugoročna prilagodba u nekim će slučajevima zahtijevati i značajnije promjene, poput preseljenja ili potpune reorganizacije infrastrukture, upozorava EEA.

Poruka analize je jasna: otpornost europskih infrastrukturnih sustava ne može se graditi tek nakon što ekstremni vremenski događaji prouzroče štetu. Ona mora biti dio planiranja i upravljanja, uzimajući u obzir ne samo pojedinačne objekte nego i njihovu međusobnu povezanost.

> > Kako znamo koliko klimatske promjene doprinose ekstremnim vremenskim događajima?