Još se skupljaju prijedlozi za Nacionalni plan obnove prirode
Hrvatska do kraja rujna mora podnijeti Nacionalni plan obnove prirode. Veliki broj predloženih lokacija za obnovu jasno pokazuje da nas čeka ogroman posao.
Gotovo 200 prijedloga za obnovu prirode stiglo je na adresu Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT) gdje se trenutačno radi na izradi nacrta Nacionalnog plana obnove prirode (NPOP).
Konzultiranje s javnošću resorno je ministarstvo započelo u studenom prošle godine kada je objavilo anketu za prikupljanje prijedloga mjera. Osim što je osnovalo formalnu radnu skupinu za izradu nacrta, MZOZT ovih je dana počelo provoditi i regionalne konzultacije koje uključuju deset radionica na području cijele Hrvatske.
Nacrt plana, čija je izrada obveza proizašla iz europske Uredbe o obnovi prirode, Hrvatska i ostale države članice dužne su podnijeti Europskoj komisiji do kraja rujna.
Proces savjetovanja još traje i otvoren je za širu javnost putem ankete koja se nalazi na ovom linku.
Obnova i otpornost
Obnova prirode je proces kojim se potiče oporavak degradiranih ekosustava kako bi se poboljšala njihova funkcionalnost, otpornost i bioraznolikost.
Obnovljeni ekosustavi važni zbog usluga koje pružaju, među kojima su pročišćavanje zraka i vode, dostupnost hrane, stabilizacija tla, kontrola erozije itd. Osim toga, zdravi ekosustavi otporniji su na klimatske promjene i pomažu u prilagodbi na sve topliji svijet.
U Hrvatskoj su prijedlozi područja obnove odnosno površina stanišnih tipova u lošem stanju utvrđeni na temelju nacionalnog izvješća o stanju očuvanosti vrsta i staništa za razdoblje 2019. – 2024. godine.
O kojim je područjima riječ moguće je provjeriti i na Bioportalu, web portalu informacijskog sustava zaštite prirode koji sadrži i GIS preglednik.
Karta koja se nalazi niže u tekstu crnom bojom označava zasad utvrđena područja obnove.
Za ostale prijedloge koji su zaprimljeni putem ankete u tijeku su konzultacije i razmatranje o uvrštavanju u nacrt plana.
Ima posla
Bacili smo oko na neke od prijedloga koji su stigli na adresu resornog ministarstva.
Doprinosi su stigli sa svih strana; od građana, znanstvenih i visokoobrazovnih institucija, privatnih tvrtki i organizacija civilnog društva do jedinica lokalne samouprave te javnih ustanova za zaštitu prirode.
Veliki dio prijedloga odnosi se na restauraciju travnjaka i poljoprivrednih površina koji su, sudeći po komentarima, u lošem stanju na dubrovačkim otocima Lopud i Koločep, na području rta Kamenjaka u Istri te na južnim padinama planine Kalnik. Predlaže se restauracija nizinskih pašnjaka u okolici Koprivnice, travnjaka na otocima Rabu, Cresu i Lošinju te onima koji se nalaze u sklopu Nacionalnog parka Plitvička jezera, Kopačkog rita i Vranskog jezera.
Vlažni travnjaci bi se trebali obnoviti i na području Zadra i njegovog zaleđa te na području Parka prirode Velebit, kao i u Međimurju, na ulazu u Bedekovićeve grabe.
Dio prijedloga odnosi se i na lokve; Javna ustanova Park prirode “Žumberačko gorje-Samobor” identificirala je preko 50 takvih lokacija koje zahtijevaju obnovu.
Kada je riječ o rijekama, predlaže se obnova dijela toka Žrnovnice, Dunava, rijeke Gacke, Česme, Save, Rječine, Bregane, Ilove itd. Obnoviti bi se trebala i brojna močvarna područja poput ribnjaka uz rijeku Česmu u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, delte i ušća rijeke Neretve, ribnjaka u Baranji te područja u Međimurskoj županiji.
Predlaže se i obnova šuma u blizini Ozlja, Samobora (Japetić), na Plješevici te na Papuku, kao i uklanjanje otpada iz brojnih speleoloških objekata.
Ostale prijedloge, među kojima se nalaze i oni za obnovu morskih ekosustava, moguće je pronaći na ovom linku.
Ciljevi obnove
Više od 80 posto staništa te 60 posto vrsta u Europskoj uniji je u lošem stanju, a od šumskog područja koje je zaštićeno ekološkom mrežom Natura 2000, svega 14 posto je u povoljnom stanju [1, 2].
Europska Uredba o obnovi prirode, koja je stupila na snagu u kolovozu 2024. godine, nastoji promijeniti nesretnu statistiku. Cilj je do 2030. obnoviti najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja Europske unije, dok se do 2050. godine očekuje obnova svih ekosustava koji trebaju obnovu.
Riječ je o najvažnijoj okolišnoj legislativi u EU otkad je 1992. godine usvojena Direktiva o staništima. Njeno usvajanje nije teklo glatko; obnovi prirode protivile su se konzervativne struje u Europskom parlamentu, kao i određeni poljoprivredni lobiji [1, 2, 3].
Za razliku od prijašnjeg zakonskog okvira koji definira zaštitu prirode (Direktiva o pticama i Direktiva o staništima), Uredba o obnovi prirode ima jasno postavljene rokove i ciljeve koji se u zadanim rokovima trebaju ispuniti.