Hrvatska izrađuje plan za obnovu 30 posto devastiranih prirodnih staništa

Do rujna iduće godine Hrvatska bi trebala usvojiti Nacionalni plan obnove prirode kao prvi korak u implementaciji Uredbe o obnovi prirode koju je Europska unija donijela prošle godine. Budući plan sastojat će se od konkretnih mjera koje bi se trebale uhvatiti u koštac s krizom gubitka bioraznolikosti.

Taj je problem dosegnuo razmjere koji zahtijevaju hitno djelovanje; više od 80 posto staništa te 60 posto vrsta u EU je u lošem stanju, a od šumskog područja koje je zaštićeno ekološkom mrežom Natura 2000, svega 14 posto je u povoljnom stanju [1, 2].

Povodom izrade plana obratili smo se Zavodu za zaštitu prirode te organizaciji WWF Adria. Od prvih nas je prvenstveno zanimalo u kojoj fazi izrade je dokument, dok smo potonje zamolili da nam kažu za koja područja smatraju da su prioritetna kada je riječ o obnovi prirode ovoga podneblja.

Plan izrade plana

Prije same izrade plana, Hrvatska ima drugi zadatak, a to je izvijestiti o stanju očuvanosti vrsta i stanišnih tipova za period 2019.-2024. , što je obveza proizašla iz Direktive o staništima i Direktive o pticama. Bit će to drugo izvješće na ovu temu, ono objavljeno 2019. godine odnosilo se na period 2013.-2017. godine.

Trenutačno se, kažu nam iz Zavoda za zaštitu prirode, obrađuju podaci i izrađuju prve analize, a rok za pripremu izvještaja je kraj srpnja 2025. godine.

Upravo će navedeni izvještaj poslužiti kao osnova za kvantifikaciju površina i prioriteta za obnovu. U izradu nacionalnog plana obnove bit će, dodaju, uključeni i predstavnici nevladinog sektora, poljoprivrednici te privatni sektor preko odgovarajućih udruženja, a dokument će biti dostupan i putem e-savjetovanja za svu zainteresiranu javnost.

Podsjetimo, usvajanjem Uredbe o obnovi prirode, države članice EU obvezale su se da će do 2030. godine obnoviti barem 30 posto staništa (od šuma, travnjaka, močvarnih područja do rijeka, jezera i dna prekrivenih koraljima) koja su u lošem stanju, 60 posto do 2040. te 90 posto do 2050. godine. Države članice trebale bi davati prednost područjima mreže Natura 2000 do 2030. godine. Nakon što ih vrate u dobro stanje, morat će osigurati da se ta područja ponovo ne naruše.

Izazova je i previše. Kako nam kažu iz Zavoda za zaštitu prirode, najznačajniji uzroci ugroženosti bioraznolikosti su gubitak i uništavanje staništa ljudskim djelovanjem, a među negativna djelovanja ubrajaju se i promjene prirodnih ekosustava, nekontrolirano korištenje bioloških resursa te onečišćenje.

“Negativan utjecaj na bioraznolikost ima i unos stranih vrsta od kojih neke postaju invazivne, a ne smije se zanemariti niti utjecaj klimatskih promjena koje se u posljednje vrijeme smatraju jednim od glavnih uzroka ugroženosti bioraznolikosti u svijetu što, između ostalog, ima posljedice na vrijeme gniježđenja, migraciju, uspjeh razmnožavanja, promjene rasprostranjenosti vrsta i drugo”, odgovorili su nam iz Zavoda.

Što se može očekivati?

Upitali smo Sofiju Babić iz WWF Adria koja su očekivanja od navedenog plana. WWF je u suradnji s drugim organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom prirode izradio listu neophodnih elemenata koje žele vidjeti u ovim nacionalnim dokumentima.

“Kao prvo, očekujemo da plan u Hrvatskoj bude ambiciozan tako da se pitanje obnove prirode postavi kao stvarni prioritet i da mjere koje će se predlagati budu temeljene na stvarnom stanju, da budu provedive i da se na njima onda i radi, a ne da imamo zaštitu koja postoji forme radi i koja je na papiru. To naravno uključuje i dovoljno financijskih sredstava u narednim godinama za ulaganja u stvarne mjere obnove”, kaže.

Dodaje kako je važno da plan bude inkluzivan te da uključi znanstvenu i istraživačku zajednicu, udruge civilnog društva i sve ostale koji imaju potrebne podatke i koji provode projekte na terenu pa poznaju stvarno stanje, surađuju s lokalnim zajednicama te razumiju potrebe i izazove ljudi koji žive s prirodom, i od prirode.

“Također, važno je i vrlo rano u izradu plana uključiti i potencijalne oponente, s ciljem da se što prije razgovara o mogućim neslaganjima ili nerazumijevanju”, kaže Babić.

Uredba o obnovi prirode, koja predstavlja najvažniju okolišnu legislativu u EU otkad je 1992. godine usvojena Direktiva o staništima, imala je brojne “neprijatelje” u fazi usvajanja.

Obnovi prirode protivile su se brojne konzervativne struje u Europskom parlamentu, kao i određene poljoprivredne skupine. Naime, jedna od glavnih primjedbi odnosila se na zahtjeve za obnavljanjem isušenih tresetišta koja se koriste u poljoprivredi, budući da države članice moraju uspostaviti mjere za obnovu organskog tla u 30 posto poljoprivrednih zemljišta koja leže u isušenim tresetima do 2030. godine.

Prioriteti

Kako kaže Babić iz WWF Adria, obnova tresetišta važna je radi velikog potencijala skladištenja ugljika, a u Hrvatskoj se takve površine nalaze u Zagorju, okolici Karlovca s Banijom, u Gorskom kotaru te na Velebitu. Dodatne mjere koje su prioritetne, navodi Babić, uključuju integraciju integraciju divljih vrsta (npr. divljeg cvijeća) u poljoprivredne površine te smanjenje udjela poljoprivrednih površina zasađenih u monokulturi.

“Premda ove mjere nailaze na otpor kod određenih poljoprivrednika, one su ključne ne samo za divlje vrste nego i za opstanak poljoprivrede koji se temelji na očuvanoj bioraznolikosti pa se nadamo da će se naći zajednički dogovor i razumijevanje”, kaže Babić.

Govoreći o poljoprivrednim sustavima u Hrvatskoj, iz Zavoda za zaštitu prirode kažu nam kako je problem vezan za depopulaciju ruralnih područja, posebno uz obalu Jadrana. Zbog prestanka bavljenja tradicionalnim poljoprivrednim djelatnostima dolazi do gubitka mozaičnog krajobraza i zarastanja travnjačkih staništa drvenastom vegetacijom.

“Ovime se gubi bioraznolikost, a zarastanje dodatno dovodi do otežanog pašarenja i smanjuje interes poljoprivrednika za uzimanje zemlje u zakup”, kažu nam te dodaju da će Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT) uskoro objaviti javni poziv za obnovu travnjaka koja su ujedno i šumska zemljišta.

Kao jedan od prioriteta u obnovi prirode u Hrvatskoj iz WWF Adria navode i obnovu morskog sustava.

To podrazumijeva obnovu morskih cvjetnica (naročito posidonije) koje su važne zbog potencijala skladištenja ugljika, kao i obnovu koraligenskih zajednica te zajednica algi u zoni plime i oseke. Kako kaže Babić, ta su staništa važna zbog njihove uloge kao mrjestilišta, rastilišta i hranilišta za cijeli niz vrsta o kojima ovisi ekosustav Jadranskog mora. Dodaje kako je obnova Jadranskog mora nemoguća bez temeljite zaštite priobalnog područja koje je devastirano gradnjom, turizmom i eksploatacijom javnog prostora.

“Odabir zona, njihova površina i povezanost te mjere zaštite i obnove moraju biti temeljene na znanstvenim podacima. Jasno je da je Jadran malo more pod velikim pritiskom različitih gospodarskih aktivnosti, ali odabir područja zaštite i obnove ne smije biti isključivo temeljen na izbjegavanju područja koja su pod najvećim pritiskom te izmještanju zona zaštite na udaljena područja na kojima je smanjen broj ljudskih aktivnosti”, kaže.

Nadalje, priča Babić, na morska područja nadovezuju se i ušća rijeka koja su također prirodna retencija ugljičnog dioksida, a u lošem su stanju zbog infrastrukture i poljoprivrede.

“Takvo je recimo područje Neretve, koja ima i dodatni pritisak eksploatacije u energetske svrhe. Što se tiče riječnih tokova, obnova treba ići u smjeru uklanjanja izgrađenih brana i prepreka na rijekama kako bi se osigurao slobodan tok, nužan za slatkovodne vrste”, kaže Babić.

Kako smo nedavno pisali, projekti uklanjanja riječnih barijera počeli su se prošle godine provoditi u Hrvatskoj. Na tome se radilo na Plitvičkim jezerima, a pripremne radnje za uklanjanje prepreka napravljene su i na rijeci Korani. Iz Zavoda za zaštitu okoliša kažu nam kako se trenutačno, u sklopu projekta Improve Life koji provodi MZOZT, radi na izradi nacionalne baze riječnih barijera kao i prioritizacije njihova uklanjanja.

IZ WWF Adria dodaju kako je također nužna i obnova močvara, kao i livada (zbog prirodnih oprašivača) te šumskih područja, i to kroz obnovu starih šuma te vraćanje prirodnih miješanih šuma u sve većem broju.

“Upravo su one važne za prilagodbu na klimatske promjene i očuvanje bogate bioraznolikosti”, kaže Babić.

Mjerenje napretka

U odnosu na zakonski okvir EU koji trenutačno definira zaštitu prirode (Direktiva o pticama i Direktiva o staništima), Uredba o obnovi prirode ima postavljene rokove i ciljeve koji se u njima trebaju ispuniti.

Kako bi poboljšale biološku raznolikost poljoprivrednih ekosustava, države članice morat će postići napredak u dvama od triju sljedećih pokazatelja: indeksu populacije travnjačkih leptira, udjelu poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti i zalihama organskog ugljika u mineralnim tlima pod usjevima. Potrebne su i mjere za povećanje indeksa populacije poljskih ptica jer su ptice dobar pokazatelj sveukupnog stanja biološke raznolikosti.

Uredba o obnovi prirode također traži poboljšanje pokazatelja u šumskim ekosustavima i sadnju tri milijarde dodatnih stabala. Države članice morat će obnoviti barem 25.000 km rijeka i pretvoriti ih u neregulirane vodotoke te osigurati da ne dođe do neto gubitka gradskih zelenih površina i prekrivenosti gradova krošnjama stabala u ukupnom nacionalnom području [Europski parlament].