Invazija brža od institucija: Ima li Jadran odgovor na ribu lava?
U drugom članku serijala “Jadranska posla: Ima li suživota s invazivnim vrstama?” fokusiramo se na rješenja, odnosno odgovore na invaziju ribe lava, tj. vatrenjače. Prolazimo kroz naučene lekcije drugih zemalja Mediterana, istražujemo odgovor Crne Gore i Hrvatske, a stručnjake pitamo kako potaknuti javnost da postane dio rješenja.
Bacite li udicu na Cipru, po svoj prilici izvući ćete ribu lava, odnosno vatrenjaču – tropsku ribu velikog apetita i raskošnih peraja.
Ova invazivna vrsta brzo se širi Sredozemnim morem, u koje je dospjela iz Crvenog mora. Njezin dolazak omogućilo je prokopavanje Sueskog kanala, dok su klimatske promjene – zagrijavanje i zaslanjivanje Mediterana – stvorile uvjete u kojima se osjeća kao kod kuće. Naime, Sredozemno more relativno je plitko i s oceanima povezano tek uskim morskim prolazima, zbog čega se toplina u njemu brže akumulira. Porast temperature dodatno potiče isparavanje, koje povećava slanost i pojačava taj učinak.
Riba lav, tj. vatrenjača (lat. Pterois miles) najinvazivnija je riba Sredozemlja. Na Cipru, u njegovom istočnom bazenu, prvi put je zabilježena 2013. godine, no ondje joj je ubrzo postalo tijesno. Dvanaest godina kasnije, 2025., proglašena je stalnom stanovnicom najsjevernijeg i najhladnijeg mora Mediterana, Jadrana.
Više je razloga zbog kojih širenje ribe lava predstavlja prijetnju bioraznolikosti, ribarstvu i obalnim zajednicama. O tim razlozima pisali smo u prvom dijelu serijala “Jadranska posla: Ima li suživota s invazivnim vrstama?” – hrani se velikim brojem morskih vrsta pa se lako prilagođava promjenama u okolišu, domaće vrste zasad je ne prepoznaju kao prijetnju, u perajama skriva otrovne bodlje, razmnožava se brzo, a rijetkih prirodnih neprijatelja, poput hobotnice, sve je manje zbog prekomjernog izlova.
U potrazi za adekvatnim odgovorom jadranskih zemalja na invaziju ove tropske ribe, vrijedan uvid nude zemlje koje s njom već godinama žive. Cipar i Grčka često se izdvajaju kao referentne točke u europskom dijelu Mediterana. Obje zemlje suočene su s trajno uspostavljenim populacijama ove vrste i obje nude pristupe koji mogu poslužiti kao lekcija Jadranu.
Sadržaj (kliknite na link da skočite na paragraf):
Lekcije s Mediterana – Cipar: Cilj je dugoročna kontrola
Lekcije s Mediterana – Grčka: Odgovor serviran na tanjuru
Crna Gora: Sustav praćenja invazije je u povojima
Hrvatska: Faza ranog upozorenja, bez jasno definiranog odgovora
“Stavljanjem ekonomije ispred ekologije otvorili smo vrata invazivnim vrstama”
“Zone stroge zaštite djeluju kao biološki bedem”
“Teže je rasturiti ekosustav ako je zdrav”
Lekcije s Mediterana – Cipar: Cilj je dugoročna kontrola
Istočnim Mediteranom, posebno oko obala Cipra, riba lav širila se znatno prije nego što je uočena u Jadranu. Na Cipru je prvi put zabilježena 2013. godine, a par godina kasnije postalo je jasno da se ne radi o sporadičnim nalazima, nego o brzo rastućoj populaciji.
Bio je to okidač za pokretanje jednog od najcitiranijih projekata u Europskoj uniji kada je riječ o ovoj vrsti – RELIONMED-LIFE. Projekt, financiran kroz LIFE program EU-a za okoliš i klimatske akcije, imao je budžet od 1,67 milijuna eura, od čega je EU osigurala nešto više od milijun eura.
Projekt je trajao od 2017. do 2022. godine i u tom su razdoblju duž obala Cipra formirana 122 ronilačka tima specijalizirana za ciljani izlov ove ribe, tzv. Removal Action Teams (RAT). Rezultat je bio 4767 uklonjenih jedinki ribe lava, od čega 3032 kroz RAT akcije te 1735 jedinki kroz različita ribolovna natjecanja.
U zonama gdje se uklanjanje provodilo kontinuirano, zabilježeno je smanjenje lokalne brojnosti populacije za oko 64 posto. Međutim, ciparski znanstvenici nisu ostavili prostora optimizmu bez pokrića. Populacije su se, nakon prestanka intenzivnih intervencija, relativno brzo obnavljale. Zaključili su stoga da cilj nije eliminacija, već dugoročna kontrola.
Lekcije s Mediterana – Grčka: Odgovor serviran na tanjuru
Iskustvo Grčke daje dodatnu dimenziju fenomenu invazije ribe lava, tj. vatrenjače u kontekstu šire mediteranske dinamike.
U Grčkoj je formalno zabilježena 2015. godine, a za razliku od Cipra, gdje je fokus bio na akcijama uklanjanja, grčki odgovor razvijao se kroz drugačiji pristup. Jedan od zanimljivijih primjera je program koji provodi organizacija iSea.
Od 2019. godine do danas organizirali su 37 gastronomskih događanja i kampanji, podijelili više od 7000 porcija jela od jestivih invazivnih vrsta, među kojima je i riba lav, te razvili preko 40 recepata.
Naime, riba lav pripada istoj porodici kao i domaće škarpine, čije je meso veoma cijenjeno. Otrovnim bodljama ne može ciljano napasti i malo je vjerojatno da će bodlje probiti ljudsku kožu, osim ako ih se ne pritisne dovoljno snažno. To ukazuje na potrebu za oprezom prilikom rukovanja – iako nije fatalan za čovjeka, ubod je bolan. Otrov je termolabilan, što znači da se može neutralizirati toplinom.
Lekcija iz Grčke je jednostavna, ali posebno važna za zemlje ovisne o turističkom i ugostiteljskom sektoru (što uključuje Hrvatsku i Crnu Goru) – ako je invazivna vrsta jestiva, tržište može postati saveznik kontrole.
Grčka se istovremeno snažno oslanja na monitoring i građansku znanost, konkretno kroz platformu ELNAIS (Hellenic Centre for Marine Research). Ovakvi sistemi omogućavaju praćenje širenja vrste, identifikaciju žarišnih točaka (hotspots) i planiranje budućih intervencija. Bez kvalitetnih podataka, jasno je, čak i najambicioznije akcije uklanjanja ostaju nasumične.
Invazija ribe lava u Jadranskom moru još je u relativno ranoj fazi, ali iskustva Grčke i Cipra govore isto: vrijeme izgubljeno u početnim fazama skupo se plaća.
> > Kako bura, znanstvenici i građani čuvaju Jadran koji se mijenja
Crna Gora: Sustav praćenja invazije je u povojima
Institucionalni odgovor Crne Gore na invaziju ribe lava, tj. vatrenjače još je u razvoju.
Agencija za zaštitu životne sredine za Raskrinkavanje.me objasnila je da još uvijek nema aktivnu ulogu u monitoringu ove vrste.
“Agencija je u obavezi da sprovodi monitoring invazivnih vrsta. Međutim, za konkretnu vrstu nema posebnog monitoring plana, već se evidentira ako se ulovi u mreži. Institut nas obavijesti o tome. Ukoliko ribari ulove neku rijetku vrstu, obavijeste Institut za biologiju mora”, stoji u odgovoru Agencije.
Krajem 2025. godine Vlada Crne Gore je usvojila Informaciju o planovima monitoringa za invazivne strane vrste, prvi sveobuhvatni i zakonski definirani mehanizam za njihovo sustavno praćenje. Dokument je donesen u skladu sa Zakonom o invazivnim stranim vrstama, koji je prvi put detaljno uredio ovo područje. Usprkos značaju tog koraka, riba lav nije obuhvaćena posebnim planom monitoringa.
U praksi to znači da se njezino prisustvu u Jadranu bilježi, ali bez sustavno razvijenog programa koji bi bio usmjeren isključivo na ovu vrstu. Praćenje se i dalje u velikoj mjeri oslanja na suradnju s Institutom za biologiju mora (IBMK) u Kotoru.
Znanstvenika s tog instituta, Iliju Ćetkovića, pitali smo što smatra najefikasnijim odgovorom na invaziju ribe lava u Jadranu. Odgovor vidi u ciljanom izlovu; vrsta je, kaže, relativno lako dostupna jer naseljava male dubine i može se izlovljavati u ronilačkim akcijama.
“Nadležnim Ministarstvima, poljoprivrede i ekologije, predložena je aktivnost izrade akcionog plana za ciljani izlov ove vrste, uz određenu subvenciju potencijalnih ulova, kao stimulativni efekat za uključenje šireg broja ribara i ronilaca. Međutim, iskustva drugih regiona u kojima je invazija u toku govore da se ovakva uklanjanja moraju raditi konstantno jer vrsta ima veliki potencijal razmnožavanja, pa brzo povrati brojnost.”
Jednako važnim smatra i edukaciju potrošača, posebno u ribljim i turističkim zajednicama. Povećana potražnja za invazivnom vrstom, ističe, može istodobno smanjiti pritisak na domaće vrste.
Hrvatska: Faza ranog upozorenja, bez jasno definiranog odgovora
Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine invazivne prepoznaje vrste kao jedan od glavnih pritisaka na bioraznolikost.
Među ciljevima strategije je uspostava sustava upravljanja invazivnim stranim vrstama, uključujući prevenciju, rano otkrivanje i suzbijanje invazivnih populacija.
Zakonom o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima definiran je okvir za njihovo upravljanje – od prevencije do kontrole postojećih populacije, bilo da je riječ o vrstama s popisa Europske unije ili onima koje predstavljaju specifičan problem u Hrvatskoj.
Zakon tako predviđa tzv. “crnu listu” invazivnih vrsta koje predstavljaju rizik za Hrvatsku, s ciljem smanjenja njihovog utjecaja na prirodu, zdravlje i gospodarstvo.
Paralelno vrijedi i “bijela lista” – popis invazivnih stranih vrsta koje se, prema trenutačnim procjenama, mogu uzgajati i stavljati na tržište bez posebnog dopuštenja resornog ministarstva, budući da se ne smatraju ekološki rizičnima. Definirano je to Pravilnikom o stranim vrstama koje se mogu stavljati na tržište te invazivnim stranim vrstama.
Riba lav zasad nije na popisu invazivnih vrsta EU-a, odnosno “Unijinom popisu”. Da bi se na njemu našla, vrsta mora predstavljati značajan rizik za više država članica, a ne samo za pojedine regije poput Mediterana.
U praksi to znači da je invazija ribe lava brža od institucija i njihovog odgovora. Dok vrste s popisa Europske unije povlače obvezne mjere monitoringa i kontrole, za one van njega obveze su slabije definirane i ovise o nacionalnim kapacitetima.
Unatoč tome, pritisak postoji. Odbor za ribarstvo Europskog parlamenta (EP) početkom ove godine usvojio je izvješće koje postavlja temelje za snažniju zaštitu morskih ekosustava i borbu protiv invazivnih vrsta. Poruka izvješća je jasna: zdravlje morskih ekosustava izravno je povezano s budućnošću ribarstva i obalnih zajednica.
HDZ-ova eurozastupnica Željana Zovko, članica Odbora za ribarstvo te izvjestiteljica EP-a za prenošenje preporuka Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM), tijela koje koordinira regionalnu suradnju u upravljanju ribarstvom, upozorila je da se invazivne vrste u Jadranu više ne mogu promatrati kao izolirani ekološki incidenti, nego kao strukturni problem koji zahtijeva zajednički europski odgovor.
Hrvatska, dakle, formalno ima alate za djelovanje. U praksi, međutim, invazija ribe lava pokazuje da zakonski okvir sam po sebi nije dovoljan.
Nadležnosti su podijeljene između više institucija, što usporava koordinaciju na terenu – od monitoringa do mogućih akcija uklanjanja. U ovom trenutku Hrvatska je u fazi ranog upozorenja, ali bez jasno definiranog operativnog odgovora.
> > Europski parlament traži zaštitu mora i borbu protiv invazivnih vrsta
Kao i u slučaju Crne Gore, ključnu ulogu u praćenju širenja ove vrste imaju znanstvene ustanove, poput splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR). Njihov Laboratorij za ihtiologiju i priobalni ribolov dugo se bavi problemom stranih vrsta riba na Jadranu. Kroz terenska istraživanja i suradnju s ribarima i ronilačkom zajednicom prikupljaju podatke o novim nalazima.
Branko Dragičević, znanstvenik sa splitskog Instituta, kaže da je put kontroli populacije ove vrste već otvoren.
“Nitko sportskom ribolovcu ne brani da ulovi vatrenjaču i konzumira je. Takve stvari treba poticati. Nadležne institucije trebale bi legislativu prilagoditi situaciji i na tome se radi; primjerice, da se strane vrste izuzmu iz limita od 5 kilograma. No, koliko znam, za to je potrebno izmijeniti zakon, nije stvar samo pravilnika o rekreacijskom ribolovu.
Što se tiče gospodarskog ribolova, vatrenjača zasad nije ciljana lovina, ali se ulovi u nekim alatima, primjerice u mrežama na hrvatskom jugu. Koliko znam, već je omogućeno njeno prijavljivanje i prodaja. Ono što treba učiniti jest definirati regulatorni okvir za legalni izlov, uz dopuštenu uporabu probodnih alata i autonomne ronilačke opreme. Pitanje je delikatno i mislim da to treba biti omogućeno samo u sklopu ciljanih akcija u ekološki važnim područjima i pod strogim nadzorom. Da se razumijemo, nije vatrenjača jedina strana vrsta, ona je tek jedna od gotovo 200 stranih vrsta do sada utvrđenih u Jadranskom moru. Dio njih je invazivan ili potencijalno invazivan te zahtjeva reakciju, a odgovor na svaku je različit.”
> > Što znamo o Stypopodium schimperi – invazivnoj algi koja se brzo širi Jadranom
“Stavljanjem ekonomije ispred ekologije otvorili smo vrata invazivnim vrstama”
Splitskom znanstveniku postavili smo isto pitanje kao njegovom crnogorskom kolegi – što smatra najefikasnijim odgovorom na invaziju ribe lava ili vatrenjače.
Dragičević za Klimatski portal kaže kako treba imati na umu da je invazivnu stranu vrstu praktički nemoguće ukloniti iz morskog ekosustava jednom kad uspostavi samoodrživu populaciju, što je slučaj i ribe lava.
“Ono što je moguće ili, bolje rečeno, čemu treba stremiti je kontrola populacije. U prirodi postoje različiti mehanizmi kontrole populacija, no za ovu priču najbitnije je shvatiti da u slučaju vatrenjače, nedostatak prirodnih predatora predstavlja nedostatak ‘top-down’ kontrole, tj. omogućava joj povećanje populacije te dominaciju u ekosustavu. Kako onda kontrolirati vrstu koja je izuzetno široko rasprostranjena te se uslijed same prirode ove invazije zapravo stalno nanovo ‘inokulira’ u Jadranu uplivom jaja i ličinki iz južnih područja? Jasno, čovjek tu mora odigrati ulogu njenog predatora”, uvjeren je.
Dragičević ciljani izlov smatra logičnim odgovorom – iskustva drugih zemalja pokazuju da može dati određene rezultate. Ipak, naglašava da su ti učinci lokalni i relativno kratkotrajni. Drugim riječima, ciljanim izlovom moguće je lokalno smanjiti brojnost ribe lav i time ublažiti pritisak na lokalne vrste, no učinak nije dugotrajan te zahtijeva kontinuirani napor. Zato ovaj pristup preporučuje primarno u područjima od ekološkog značaja, poput zaštićenih morskih područja.
“Ono što smatram najučinkovitijim pristupom jest prilagodba u smislu iskorištavanja vrste. S obzirom da se radi o jestivoj vrsti, popularizacija u svrhu konzumacije predstavlja dugoročno održiv način kontroliranja populacije. Naravno, nužna je edukacija javnosti o sigurnom rukovanju i pripremi, budući da ima otrovne bodlje. Ljudi su majstori kontroliranja, bolje rečeno, pretjeranog ‘kontroliranja’ vrsta koje mogu upotrijebiti, pa nema razloga da se isti obrazac ne primijeni i na vatrenjaču.
Dakako, smanjenje pritiska na potencijalne predatore također predstavlja poželjan put. Općenito, smanjenjem drugih pritisaka na koje može utjecati, možemo povećati i otpornost ekosustava na utjecaje stranih vrsta. Ono što moramo shvatiti je da se more mijenja i u budućnosti nas očekuju velike promjene u morskim ekosustavima s nepredvidivim posljedicama. Na nama je da se prilagodimo. I još jedna važna stvar – krivnju za ovu situaciju moramo pripisati sebi, a ne stranim i invazivnim vrstama koje se često stigmatiziraju kao glavni neprijatelji, iako smo im upravo mi, vlastitom kratkovidnošću i stavljanjem ekonomije ispred ekologije, otvorili vrata. One su samo logična posljedica.”
Vodeći se ovim zaključcima, obratili smo se jednom takvom zaštićenom području.
Kako smo ranije pisali na Klimatskom portalu, u Planu upravljanja Parkom prirode Telašćica za razdoblje od 2023. do 2032. godine ističe se da je “radi suzbijanja invazivnih stranih vrsta, a samim time i očuvanja autohtone ihtiofaune, potrebno omogućiti ribarima izlov invazivne strane vrsta bez vremenskog ograničenja i propisane količine izlova”. Među njima je i riba lav, odnosno vatrenjača.
“Zone stroge zaštite djeluju kao biološki bedem”
Milena Ramov voditeljica je odsjeka za zaštitu i očuvanje prirodne i kulturne baštine u Parku prirode Telašćica.
Za Klimatski portal kaže da je uloga zona stroge zaštite (tzv. no-take zone), poput Parka prirode Telašćica, ključna je za uspostavljanje prirodne ravnoteže, a onda i obrane od invazivnih vrsta.
“Kada uklonimo ljudski pritisak, priroda dobiva priliku za ‘resetiranje’. Vršni predatori u zonama stroge zaštite prestaju biti meta ribolova. Ovdje jedinke rastu do maksimalnih veličina i razmnožavaju se što ubrzava obnovu populacije unutar i izvan zone (tzv. spillover efekt). Ograničavanjem broja riba i drugih organizama kojima se hrane, vršni predatori sprječavaju prekomjerno naseljavanje pojedinih vrsta, što omogućuje zdraviju strukturu zajednice.
Vatrenjača je agresivni predator s otrovnim bodljama koji ugrožava domaće vrste riba. Zone stroge zaštite djeluju kao biološki bedem. Kada su zone stroge zaštite pune domaćih predatora, invazivne vrste teže pronalaze slobodan prostor i resurse za naseljavanje, a ujedno se domaći predatori njima hrane i na taj način smanjuju njihovu brojnost.”
Dodaje da njihova služba čuvara prirode nadzire zone stroge zaštite kako bi se osiguralo da u njima nema nikakvog ribolova, što je preduvjet za oporavak ribljih populacija.
“Zone stroge zaštite u Telašćici nisu samo mjesta zabrane, već bi trebale biti generator života”, zaključuje Ramov.
> > Razgovor na presjeku ribarstva i politike: “Sve počinje od lokalnog nivoa”
“Teže je rasturiti ekosustav ako je zdrav”
I Park prirode Telašćica i Splitski Institut partneri su Udruge Hippocampus na projektu “Jačanje nacionalnih kapaciteta za kontrolu populacije vatrenjače u Hrvatsko”. Uz njih, na projektu koji financira IUCN, međuvladina organizacija koja se bavi zaštitom prirode i daje preporuke UN-u o stanju vrsta u svijetu, surađuju i Nacionalni park Mljet te Javne ustanove Natura Jadera Zadarske županije i Priroda Šibensko-kninske županije.
Voditelj projekta Danijel Kanski iza sebe ima više od dvadeset godina iskustva na području akvakulture, ribarstva i zaštite prirode.
“Dugo se bavim ribarstvom. Obilazim cijeli Mediteran pa sam nedavno bio na Cipru, gdje sam vidio učinak te vrste na sustav. Vidio sam da ribari love većinom tu vrstu, najviše ribe koju ulove je ta. Poprimilo je drastične razmjere, 90 posto ulova u mreže stajaćice je vatrenjača. Ali ne bih htio demonizirati ribu jer mi smo problem – mi smo probili kanal, mi smo zagrijali more, mi smo izlovili prirodne neprijatelje.”
Cilj projekta je ojačati spremnost Hrvatske na invaziju vatrenjače kroz edukaciju i osposobljavanje radnika u zaštićenim morskim područjima, testiranje metoda uklanjanja ove vrste na terenu, uključivanje ribolovaca te izrada nacionalnih preporuka za upravljanje populacijom.
“Realnost je da mi ne možemo zaustaviti širenje te vrste. Nitko to nije uspio napraviti u morskoj sredini. Ali možemo upozoriti društvo na ono što se sprema – da će nastati potpuna promjena u ekosustavu”, objašnjava za Klimatski portal.
Kanski stanje u nacionalnim parkovima i parkovima prirode opisuje kao “tešku katastrofu”.
“Ekipa iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo radi procjenu stanja resursa u parkovima i to uspoređuju s okolnim morem. Stanje je takvo da više nema razlike unutar parkova i van parkova. Tko god se bavi ribolovom i zaštitom mora, toga mora biti svjestan.”
Ovim projektom želi upozoriti da se to hitno mora promijeniti.
“Glavna uloga zaštićenih područja je održavanje bioraznolikosti. A kad imate očuvanu bioraznolikost, invazivne vrste se sporije šire jer u tim područjima imaju prirodne neprijatelje, predatore. Teže je rasturiti ekosustav ako je zdrav. Ako nije zdrav, ako su promijenjeni odnosi između vrsta – a takav je trenutačno Jadran, nikakav – invazivac nema neprijatelja, on je kao usisavač Roomba, samo čisti sve ribe, rakove i glavonošce; što god joj stane u usta, pojest će.”
Ribe lava se, dakle, riješiti nećemo, ali možemo preuzeti odgovornost, prilagoditi se i pronaći “jadranski” odgovor na invaziju.
“Ovaj projekt omogućio nam je da uspostavimo suradnju između svih relevantnih institucija: nacionalnih administracija (Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i šumarstva i Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije), Javnih ustanova za zaštitu prirode, ribara i ribolovaca, organizacija civilnog društva, znanstvenih institucija i medija jer samo zajedničkom suradnjom možemo pronaći način da generacije koje dolaze nakon nas imaju priliku za opstanak na ovoj planeti.”
Kako pokazuju iskustva Cipra, Grčke, Crne Gore i Hrvatske, odgovor na invaziju ribe lava još uvijek se traži između znanosti, institucija i javnosti. Rješenja postoje, ali su fragmentirana. Ono što nedostaje nije znanje o problemu, nego njegova dosljedna i koordinirana primjena.
Splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo još je prije dvije godine najavio – predstoji nam borba s vatrenjačama.
Istraživanje provode Klimatski portal i Raskrinkavanje.me uz podršku programa Journalism Science Alliance.