Greenwashing na tanjuru: Stočarska industrija koristi taktike fosilnih kompanija
Klimatska obećanja mesne i mliječne industrije u velikoj mjeri su neprovjerljiva ili neutemeljena, upozorava novo istraživanje. Umjesto stvarnog smanjenja emisija, kompanije se oslanjaju na PR taktike nalik onima koje plasira fosilna industrija.
Gotovo sve klimatske tvrdnje o održivosti koje u javnost plasiraju najveće kompanije u industriji mesa i mliječnih proizvoda mogu se smatrati greenwashingom – obmanjujućim ili neutemeljenim tvrdnjama o klimatskom utjecaju.
Pokazalo je to novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Miamiju, objavljeno u travnju u znanstvenom časopisu PLOS Climate. Autori su analizirali 1233 tvrdnje o održivosti koje su iznijele 33 najveće kompanija u ovom sektoru u razdoblju od 2021. do 2024. godine, a rezultati ukazuju na to da se čak 98 posto tih tvrdnji može klasificirati kao netočno, nepouzdano ili bez stvarnih dokaza.
Stočarska industrija, naime, ima golem klimatski otisak.
“U odnosu na druge oblike proizvodne hrane, stočarstvo ima nerazmjerno velik utjecan na okoliš. Odgovorno je za najmanje 16,5 posto globalnih emisija stakleničkih plinova”, navodi se u studiji.
Emisije iz proizvodnje hrane životinjskog podrijetla, uključujući i uzgoj usjeva za stočnu hranu, čine oko 57 posto emisija iz globalnog prehrambenog sustava, a stočarstvo sudjeluje s oko 32 posto ukupnih antropogenih emisija metana.
Upravo zato autori upozoravaju da komunikacijske strategije industrije mesa i mliječnih proizvoda sve više nalikuju onima iz sektora fosilnih goriva – fokus na imidž i obećanja, uz izostanak stvarnih, mjerljivih promjena.
> > Kako uzgoj hrane doprinosi klimatskim promjenama
PR, a ne briga za planet
Održivost u poljoprivredi podrazumijeva prakse koje smanjuju negativne utjecaje na okoliš, javno zdravlje, lokalne zajednice i dobrobit životinja. No, ova studija pokazuje da su stvarne prakse velikih kompanija često daleko od tog standarda.
Od ukupnog broja analiziranih tvrdnji, 68 posto odnosilo se na klimatske promjene – prije svega na emisije stakleničkih plinova i klimatske ciljeve. Međutim, čak 38 posto tih tvrdnji klasificirano je kao neprovjerljivo jer se odnosi na buduća obećanja, poput ispunjenja cilja postizanja klimatske neutralnosti do 2030. godine ili velikih projekata obnove resursa. Ključni problem je što takva obećanja najčešće nisu popraćena jasnim planovima provedbe niti mjerljivim koracima.
Nadalje, samo 29 posto tvrdnji uključivalo je podatke koje su dostavile same kompanije, dok su tek tri tvrdnje bile potkrijepljene znanstvenim istraživanjima objavljenima u recenziranoj literaturi. Znanstvenici koji su radili na istraživanju stoga upozoravaju da su navedene tvrdnje kompanija u stvari PR, a ne iskaz prave brige za planet.
“Greenwashing je raširen u izvješćima o održivosti najvećih svjetskih mesnih i mliječnih kompanija, što može stvoriti iluziju klimatskog napretka. Zabrinuti smo da takve tvrdnje mogu zavarati javnost, utjecati na potrošače i smanjiti pritisak na donositelje odluka da poduzmu konkretne klimatske mjere”, izjavila je Maya Bach, glavna autorica studije.
> > Održive poljoprivredne prakse se isplate, ali često su alibi za greenwashing
Sustav koji teško mijenja smjer
Klimatski utjecaj stočarstva dolazi iz više izvora. Preživači poput krava i ovaca proizvode metan tijekom probave, dok upotreba gnojiva za stočnu hranu generira emisije dušikovog oksida. Osim toga, sektor je značajan pokretač promjena u korištenju zemljišta, uključujući krčenje šuma, te ovisi o fosilnim gorivima u proizvodnji, preradi i transportu.
Emisije nastaju duž cijelog lanca – od polja i farme, do pakiranja, distribucije i maloprodaje.
Zbog toga znanstvenici naglašavaju da će za ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma biti nužno mijenjati način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu.
Upravo tu dolazi do snažnog otpora industrije. Poljoprivredni i stočarski lobi sve aktivnije sudjeluje u međunarodnim klimatskim pregovorima, zagovarajući rješenja koja se predstavljaju kao održiva, ali često imaju ograničen ili upitan učinak na stvarno smanjenje emisija.
O tome smo pisali uoči zadnje UN-ove klimatske konferencije COP30, održane u brazilskom Belému, a čiji je fokus bio upravo na poljoprivredi. Lobisti iz industrije mesa na konferenciju su došli s ciljem “guranja” rješenja koja bi trebala biti održiva, a koja su zapravo upitne učinkovitosti kada je riječ o smanjenju utjecaja na klimu i okoliš.
Takav pristup, upozoravaju autori, riskira produbljivanje jaza između deklariranih ciljeva i stvarnih klimatskih rezultata – u sektoru koji si to najmanje može priuštiti.