Hrvatske rijeke, jezera i hrana opasno zagađeni “vječnim kemikalijama”

PFAS, skupina od desetak tisuća perfluoralkilnih i polifluoroalkilnih tvari, odnosno spojeva poznatih i kao “vječne kemikalije”, postaju sve prisutnija tema u javnozdravstvenim, znanstvenim i političkim raspravama, a u hrvatskoj su javnosti posljednjih tjedana učestalo spominjane u kontekstu izmjerenih nižih koncentracija u vodi za piće na području Gospića. 

Iako iz HZJZ-a poručuju da su koncentracije PFAS u vodi za piće zabilježene posljednjih mjeseci ispod granice dopuštenih vrijednosti, odnosno da se ne radi o toksičnim razinama, naša analiza dostupnih podataka iz još uvijek rijetkih mjerenja ovih supstanci u okolišu pokazuje da su “vječne kemikalije” itekako prisutne u rijekama, jezerima i priobalnim vodama na hrvatskom teritoriju, kao i dijelu hrane koju konzumiramo, i to nerijetko u povišenim koncentracijama koje se smatraju štetnim. 

Zahvaljujući snažnim molekulskim vezama između vodika i fluora zbog kojih se izuzetno teško razgrađuju, odnosno iznimno su otporne na vodu, toplinu i razne kemikalije, PFAS se već desetljećima koriste za izradu ogromnog raspona predmeta koje svakodnevno koristimo, od odjeće preko kuhinjskog posuđa do elektronike i medicinske opreme. 

Iako su razvijene još u tridesetim godinama prošlog stoljeća i u intenzivnoj su upotrebi u raznim vrstama industrije od pedesetih godina, intenzivnije testiranje razina ovih tvari u okolišu započelo je tek početkom novog milenija. Od tada, sve veći broj studija pokazuje da se PFAS nakupljaju u vodi, tlu, životinjskim i ljudskim tijelima. 

Opasno za zdravlje

Veliki europski istraživački projekt novinara i znanstvenika “Forever Pollution Project” procijenio je 2023. godine da postoji oko 23 tisuće lokacija u Europi na kojima je zabilježena kontaminacija ovim supstancama, od čega su na oko 2,300 lokacija izmjerene koncentracije koje predstavljaju prijetnju za ljudsko zdravlje. 

Američko istraživanje objavljeno u svibnju otkrilo je, primjerice, prisutnost “vječnih kemikalija” u čak 89,5 posto od 10,500 testiranih uzoraka ljudske krvi, ukazujući da praktički gotovo svaka osoba u SAD-u živi s kombinacijom više vrsta PFAS u svom organizmu. 

Njihova štetnost po ljudsko zdravlje također postaje sve evidentnija. Sve više istraživanja pokazuje da prisutnost perfluoralkilnih i polifluoroalkilnih tvari u organizmu i okolini može imati negativni utjecaj na reproduktivno zdravlje, razvoj dojenčadi, imunološki i hormonalni sustav te povećava rizik od pojedinih vrsta karcinoma. 

Dokazano je, primjerice, da PFAS podižu kolesterol i smanjuju učinkovitost cjepiva. Puni opseg načina na koji PFAS mogu štetiti ljudskom zdravlju još uvijek je nepoznat. 

Ove supstance u naš organizam dospijevaju uglavnom putem vode za piće i hrane koji su njima kontaminirani uslijed raznih varijanti industrijskog zagađenja u tlu i vodi, odbačenih proizvoda koji sadrže PFAS ili, primjerice, pesticida. 

Ukloniti ih iz okoliša, međutim, izuzetno je zahtjevno, odnosno moguće je samo putem iznimno visokih temperatura. Na službenim stranicama Europske komisije navedena je procjena da će troškovi ovog tipa zagađenja, ako se na istoj razini nastavi do 2050., doseći 440 milijardi eura. Samo bi tretman zagađene vode koštao više od bilijun eura. 

> > “Vječne kemikalije” su svuda, a cijena dekontaminacije je suludo visoka

Upotreba dijela supstanci iz ove skupine već je neko vrijeme zabranjena na području EU. Među dvije najštetnije vrste spadaju perfluorooctane sulfonic acid (PFOS) i perfluorooctanoic acid (PFOA), koje su uglavnom korištene u tekstilnoj i automobilskoj industriji te proizvodnji tepiha, papira i vatrogasne pjene. PFOS je u EU zabranjen još od 2006, a PFOA od 2020. godine.

Europska unija krenula je prošle godine s konkretnijim akcijama sprječavanja većeg zagađenja, od kojih je prva u obliku nove regulative stupila na snagu početkom ove godine. Države članice od siječnja imaju obavezu praćenja koncentracija PFAS u vodi za piće te su dužne osigurati da se te razine kreću ispod limita koje je izglasala EU.  

Od kolovoza ove godine na snagu će stupiti zabrana pakiranja za hranu koja sadrže PFAS u koncentracijama iznad dopuštenih limita. U travnju je EU s više PFAS spojeva proširila svoju listu tvari koji zagađuju površinske i podzemne vode, što bi značilo i da ih članice moraju početi kontrolirati. 

Što je s monitoringom u Hrvatskoj?

Pitali smo relevantne državne institucije na koji je način implementirana regulativa iz siječnja i što pokazuju dosadašnja mjerenja. 

Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo odgovorili su nam da se redovno praćenje PFAS-a provodi od 2026. godine kroz državni monitoring vode za ljudsku potrošnju. 

Preliminarni rezultati, poručili su, “ukazuju da su koncentracije PFAS-a na većini lokacija ispod granice kvantifikacije, a na rijetkim lokacijama gdje su pronađeni utvrđeni su u niskim koncentracijama daleko ispod vrijednosti maksimalno dopuštenih koncentracija”.

Prema Direktivi Europskog parlamenta i vijeća o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju, dopuštene maksimalne razine PFAS u vodi koju pijemo postavljene su na 0.5µg/l (500 ng/L) za ukupan broj svih PFAS spojeva, odnosno 0.1µg/l (100 ng/L) za zbroj dvadeset odabranih PFAS spojeva. 

Iz HZJZ-a su nam pojasnili da je svaka država članica EU mogla sama definirati hoće li pratiti prvi ili drugi od ova dva parametra, a Hrvatska se odlučila za praćenje zbroja odabranih PFAS spojeva (to su PFPeA, PFHxA, PFHpA, PFOA, PFNA, PFDA, PFUnDA, PFDoDA, PFTrDA, PFBS, PFPeS, PFHxS, PFHpS, PFOS, PFNS, PFDS, Perfluoroundekan sulfonska kiselina, Perfluorododekan sulfonska kiselina i Perfluorotridekan sulfonska kiselina).

Ovaj princip praćenja zbroja spojeva iz iste kategorije nije neuobičajen i primjenjuje se i kod nekih drugih kategorija zagađivala, pojasnio nam je dr. sc. Tvrtko Smital, predstojnik Zavoda za istraživanje mora i okoliša na Institutu Ruđer Bošković. 

“PFAS-ovi su tipično prisutni u niskim koncentracijama i određivanje pojedinačnih spojeva je analitički zahtjevno, a to znači i skupo. Drugo, rizičnost od toksičnog učinka pojedinačnih PFAS-ova je, prema onom što se trenutno zna, prilično razmjerna njihovoj koncentraciji. Stoga se pribjegava nekom optimiziranju monitoringa na način da se određuje prvo ukupna koncentracija neke sume PFAS-ova, a tek ako je izmjerena koncentracija visoka ide se u određivanje pojedinačnih spojeva“, pojasnio je Spital.

Državni monitoring, navode iz HZJZ-a, obuhvaća javne i lokalne vodoopskrbne sustave koji opskrbljuju više od 50 stanovnika, no ne uključuje privatne bunare. Lokacije uzorkovanja su uglavnom slavine na mjestu potrošnje u pojedinim objektima koje izaberu županijski zavodi za javno zdravstvo. 

Detaljne dosadašnje rezultate monitoringa u 2026. od HZJZ-a, međutim, nismo mogli dobiti, već su nam poručili da će oni postati javni tek u lipnju 2027. godine.  

HZJZ je, međutim, 2024. u sklopu pripreme za uspostavu monitoringa ipak proveo preliminarno istraživanje PFAS-ova u sirovim vodama koje se koriste za potrebe vodoopskrbe. U istraživanju je analizirano 18 pojedinačnih PFAS spojeva u 21 uzorku sirovih voda. Rezultati su pokazali, navode oni, da su u 81 posto uzoraka svi mjereni PFAS-ovi bili ispod granice kvantifikacije, a da je u 19 posto uzoraka detektirano od 1 do 5 pojedinačnih PFAS spojeva (PFBA, PFBS, PFHxA, PFHxS, PFOA i PFOS). Zbroj detektiranih PFAS-ova kretao se od 2,5 do 15 ng/L, a najviša pojedinačna izmjerena koncentracija iznosila je 6 ng/L i to za PFBS. To su, pojašnjavaju iz HZJZ-a, vrijednosti koje su višestruko niže od propisanih maksimalno dopuštenih koncentracija. 

“Najviši zabilježeni zbroj PFAS-ova u preliminarnom istraživanju iz 2024. godine iznosio je 15 ng/L, što je približno 6,7 puta niže od propisane dopuštene vrijednosti za parametar ‘Zbroj PFAS-ova’ od 100 ng/L.”, navode iz HZJZ-a. Slično istraživanje provođeno je i 2025 godine, a rezultati će, poručili su, biti objavljeni do 30. lipnja ove godine. 

Prije nekoliko dana HZJZ je izdao i priopćenje u kojem se osvrću na navode o kvaliteti vode za piće na području Otočca i Gospića, tvrdeći da su i tamo izmjerene koncentracije PFAS bile niže od granice dopuštenih vrijednosti. 

Mogu li i niže koncentracije biti toksične?

Valja, međutim, spomenuti da u znanstvenim krugovima postoje određeni prijepori vezani za dopuštene limite PFAS u vodi. Primjerice, u izvještaju koji je 2024. godine objavila Europska agencija za okoliš navedeno je da neke od ovih vrijednosti nisu posve u skladu s novijim saznanjima o toksičnosti četiri PFAS tvari koje je procjenjivala Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA). 

Objašnjenje kakav je odnos koncentracija i toksičnosti također smo potražili od Tvrtka Smitala čija je znanstvena grupa proučavala toksičnost PFOS-a (perfluorooktan sulfonska kiseline, vrste PFAS koja se najviše mjeri u okolišu) na embrijima ribe zebrice. Prema njihovim rezultatima, PFOS se pokazao toksičnim za ovaj organizam jer inhibira transportni protein Oatp1d1 koji se nalazi u tkivima zebrice i koji je važna karika pomoću koje se stanice bore protiv toksičnih tvari s kojima dolaze u kontakt. 

Smital upozorava da rezultati ukazuju kako i pojedini PFAS spojevi mogu sami za sebe biti neizravno toksični. Također, tvrdi on, u obzir bi trebalo uzeti tzv. bioakumulacijski potencijal PFAS spojeva, odnosno činjenicu da se neki spojevi intenzivnije akumuliraju u tkivima, što može dovesti do značajno viših koncentracija ovih spojeva u krvi u odnosu na koncentracije prisutne u vodi. 

“Na primjer, ako je koncentracije nekog zagađivala u vodi 1 ug/L, a njegov bioakumulacijski ili biokoncentracijski faktor u ribama je 10, to znači da će u tkivu ribe njegova koncentracija biti 10, a ne 1 ug/L koliko je izmjereno u vodi”, pojašnjava Smital.

Drugim riječima, koncentracija spoja koja u vodi nije biološki rizična prema EU regulativama, može uzrokovati višu koncentraciju u tkivu ribe koja će imati toksični učinak. 

“Ako je tako, onda mjerenje koncentracije u ambijentalnoj vodi nije nužno relevantno ako nije poznat bioakumulacijski faktor. A s obzirom na izuzetno slabu degradaciju ovih spojeva u okolišu te potencijal bioakumulacije, naglašavamo da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se vjerodostojno ustanovili mehanizmi toksičnosti PFOS-a i sličnih spojeva, te odredile maksimalno dopuštene koncentracije uzimajući u obzir ove faktore“, smatra Smital.

PFOS preko dopuštenih vrijednosti u površinskim vodama i hrani

O tome koliko su “vječne kemikalije” općenito prisutne u okolišu – primjerice u rijekama, jezerima, podzemnim vodama ili tlu, odnosno u hrani – u Hrvatskoj zasad govore tek limitirani podaci i rijetka istraživanja. 

Iz Hrvatskih voda su nam odgovorili da monitoring proširene liste prioritetnih i onečišćujućih tvari u površinskim i podzemnim vodama koja je na razini EU stupila ranije ove godine, Hrvatska ima obvezu preuzeti i transponirati u nacionalno zakonodavstvo do 22. prosinca 2027. godine. Drugim riječima, to se još nije dogodilo. 

Rijetki dostupni podaci, međutim, govore da zagađenje u okolišu i hrani rizično za zdravlje ipak postoji. U Hrvatskoj je monitoring supstanci iz PFAS skupine u okolišu dosad uglavnom bio ograničen na perfluorooktan sulfonsku kiselinu i njezine derivate (PFOS). Po podacima Europske agencije za okoliš iz 2022., PFOS je u količinama većim od dopuštenih limita nađen na rijeci Uni blizu Gradine Donje i te na Savi blizu Savskog Marofa. Na još 36 lokacija nađene su koncentracije ispod limita koji se smatraju štetnima. 

Noviji podaci Instituta za vode Josip Juraj Strossmayer koji zadnjih nekoliko godina mjeri koncentracije sulfonske kiseline i njezinih derivata (PFOS) na priobalnim i prijelaznim vodama te u rijekama i jezerima, govore da su 2024. godine ove štetne supstance u koncentracijama višim od preporučenih nađene na više različitih lokacija. 

Kod priobalnih voda je prekoračenje granične vrijednosti zabilježeno na dvije mjerne postaje u Bakarskom zaljevu. Što se pak prijelaznih voda tiče, perfluorooktan sulfonska kiselina i njezini derivati prekoračili su dopuštene vrijednosti na šest postaja i to na području Neretve, Jadra, Raše i Dragonje. 

Monitoring na rijekama pokazao je da su PFOS spojevi zabilježeni iznad dopuštenih vrijednosti za prosječnu godišnju koncentraciju na devet mjernih postaja vodnog područja rijeke Dunav, dok su na jadranskom vodnom području previsoke vrijednosti zabilježene na mjernim postajama Gacka, Vrbanov most i Potok Rumin. Što se pak jezera tiče, na mjernoj postaji Rakitje, Finzula premašena je dopuštena prosječna godišnja koncentracija. Na osam mjernih postaja, uglavnom na Savi, Kupi i Dravi, izmjerene su povišene koncentracije PFOS-a i u sedimentu. 

Jaja i riba zagađeni “vječnim kemikalijama”

Iako ni sustavnih mjerenja razina PFAS u hrani trenutno nema, istraživanjima u sklopu znanstvenog projekta više hrvatskih institucija kojim se pokušava ustanoviti izloženost hrvatskih potrošača perfluoroalkilnim tvarima putem konzumacije životinja iz vodenih i kopnenih staništa, te hrane životinjskog podrijetla, također su pronađene koncentracije koje mogu ugroziti zdravlje.  

U dijelu istraživanja koje je završeno, pojasnila nam je dr. sc. Nina Bilandžić s Veterinarskog instituta koja koordinira projektom, PFAS spojevi su analizirani u kokošima nesilicama iz slobodnog uzgoja i komercijalne proizvodnje sa velikih farmi, pri čemu je detektirano devet PFAS spojeva. Iako se inače jaja kokoši nesilica koje slobodno trče po dvorištu u javnosti smatraju zdravijima, pokazalo se da su ove kokoši izloženije zagađenju “vječnih kemikalija”. 

“Istraživanje je pokazalo da su koncentracije PFAS spojeva izložene kao suma najvažnija četiri PFAS spoja (PFOS, PFOA, PFNA, PFHxS) u jajima iz slobodnog uzgoja 19 puta više u odnosu na  koncentracije u komercijalno proizvedenim jajima”, kazala nam je Bilandžić.

Pri tome su PFOS i suma četiri PFAS spoja u koncentracijama višim od najviših dopuštenih vrijednosti od 1 i 1,7 µg/kg za hranu (utvrđenih 2023. od Europske komisije), pronađene u 2,12 posto jaja, od čega u 1,18 posto iz slobodnog uzgoja. Istraživanje je pokazalo i da su zbog niže tjelesne mase djeca puno više izložena PFAS spojevima tijekom uobičajene tjedne konzumacije, posebice ako se hrane jajima iz slobodnog uzgoja, pojasnila je Bilandžić. 

Na temelju ovih rezultata, isti znanstveni tim analizirao je i jaja iz slobodnog uzgoja na dvorištima u naseljima u okolici Osijeka koja su bila izložena dimu nakon požara postrojenja za recikliranje plastike. Jaja su analizirana mjesec dana nakon požara, te ponovo nakon četiri i osam mjeseci, a za usporedbu u istom su razdoblju analizirana i komercijalno dostupna jaja iz supermarketa u Osijeku. 

U jajima iz slobodnog uzgoja detektirano je čak trinaest PFAS spojeva, a u najvećem broju uzoraka, odnosno velikoj većini, pronađena je perfluorooktan sulfonska kiselina (PFOS).  U komercijalnim jajima PFOS je u niskim koncentracijama pronađen samo u jednom uzorku.   

Da je požar u postrojenju za recikliranje plastike krivac za ovako povećanu prisutnost vječnih kemikalija u jajima ukazuju rezultati po kojima su mjesec dana nakon požara koncentracije PFOS-a i sume četiri najvažnija PFAS spoja bile više od onih zabilježenih u prvom istraživanju u 28.2, odnosno 7,69 posto uzoraka jaja. Kod 2.6 i 2.3 posto uzoraka pronađene su povišene koncentracije za zasebne spojeve PFOA i PFHxS. 

Kod idućih mjerenja koncentracije su se donekle smanjile, no i dalje su bile povišene. 

“I osam mjeseci nakon požara, koncentracije spoja PFOS i sume četiri PFAS spoja, kao i drugih spojeva ostale su više od prethodno utvrđenih nacionalnih prosjeka koji su određene u prvom istraživanju”, kazala je Bilandžić.

Rezultati su pokazali i da je izloženost pri konzumaciji jaja kupljenih mjesec dana nakon požara za sve dobne skupile prelazila tzv. podnošljivi tjedni unos od 4,4 ng/kg na tjelesnu masu. Pri tome je za djecu starosti 1 do 3 godine ta izloženost iznosila čak 15,5 ng/kg. I osam mjeseci nakon požara tjedna izloženost ostala je u velikoj mjeri uvećana za sve dobne skupine, a posebno za najmanju djecu. 

“Rezultati sugeriraju da bi, radi zaštite javnog zdravlja, ove spojeve trebalo mjeriti i u drugim vrstama hrane u blizini požara ili žarišta zagađenja”, smatra Bilandžić. 

Na ribarnicama je ovaj znanstveni tim također pronašao različite koncentracije. Najviše koncentracije PFOS spoja pronađene su za trlje, sardine i kokot, a preliminarni rezultati pokazuju da tune koje se uzgajaju na uzgajalištu imaju tri puta niže koncentracije od tuna koje su ulovljene u Jadranskom moru. Isti rezultati vrijede i za orade iz uzgajališta u odnosu na divlje orade. Najviše vrijednosti PFAS spojeva pronađene su u somu i štuki iz Dunava.

> > Sva vina u Europi zagađena “vječnim kemikalijama”