Kako će se hrvatski turizam prilagoditi na klimatske promjene?
Hrvatsko je gospodarstvo uvelike ovisno o turizmu, djelatnosti iznimno ranjivoj na posljedice klimatskih promjena. Jasno je da će se turizam u Hrvatskoj morati mijenjati i prilagođavati novim uvjetima. Međutim, ovaj se problem još uvijek ne shvaća dovoljno ozbiljno, moglo se čuti na okruglom stolu “Klimatske promjene i turizam – kako se destinacije mogu i trebaju prilagoditi”.
Nema sumnje da masovni turizam ima vrlo značajan utjecaj na okoliš, kao što nema sumnje ni da hrvatsko gospodarstvo o njemu ovisi.
Danas je on sinonim za privatizaciju javnih površina, uzurpaciju pomorskog dobra, urušavanje komunalne infrastrukture, loše uvjete rada u turističkim djelatnostima, nerealne cijene nekretnina radi apartmanizacije, pada kupovne moći lokalnog stanovništva, devastaciju okoliša i bioraznolikosti, kao i socio-kulturnog identiteta lokalnih zajednica.
U svojoj okolini vidimo i konkretne primjere. Uništavanje livada posidonije, koje proizvode kisik, pohranjuju CO2 i čuvaju bioraznolikost hrvatskog podmorja u Hrvatskoj, najintenzivnije je u ljetnom periodu kada se Jadransko more nakrca nautičkim plovilima, a zbog pritisaka povezanih s masovnim turizmom kvaliteta vode za kupanje u Hrvatskoj bilježi oštar pad.
Turizam je kao aktivnost istovremeno izrazito ranjiv na klimatske promjene. Sve češći i duži toplinski valovi, ekstremni vremenski događaji poput bujičnih poplava, superćelijskih oluja i orkanskih vjetrova, pa onda i požari koji su i ove godine poharali jug Hrvatske realna su prijetnja za turistički sektor. Visoke temperature i učestali vremenski ekstremi obeshrabrit će dio turista od posjete obalama Mediterana. Hrvatska bi, zbog svoje iznimne gospodarske ovisnosti o turizmu, mogla biti posebno pogođena.
Turizam će se morati mijenjati
U petak je u Zagrebu održan okrugli stol upravo na temu prilagodbi turističkih zajednica na klimatske promjene. Naziva “Klimatske promjene i turizam – kako se destinacije mogu i trebaju prilagoditi”, organiziran je u sklopu istraživačkog projekta “Utjecaj klimatskih promjena na turističke destinacije: procjena osjetljivosti i definiranje strategija prilagodbe – KlimaPriPro” koji se provodi na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Na okruglom stolu sudjelovali su glavni ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) Ivan Güttler, profesorica Ivana Herceg Bulić s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematički fakultet (PMF), voditelj Službe za podršku centru za prilagodbu klimatskim promjenama pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Željko Šimek, načelnica Sektora za održivi razvoj u Ministarstvu turizma i sporta Jelena Šobat i Mira Zovko s Instituta za turizam.
U sklopu projekta će se provesti istraživanje u turističkim destinacijama. U njega će biti uključeni oni koji, izravno ili neizravno, sudjeluju u procesu kreiranja turističke politike. Na temelju dobivenih rezultata bit će kreiran nacionalni indeks osjetljivosti destinacija na klimatske promjene.
Cilj je da se korištenjem dobivenih rezultata i indeksa omogući definiranje strategija prilagodbe turističkih destinacija na klimatske promjene. Bit će objavljen i priručnik namijenjen onima u turističkim destinacijama.
Preliminarni rezultati istraživanja sugeriraju da su ljudi u turističkim krajevima svjesni utjecaja klimatskih promjena na turizam. Očekuju da će u sljedećih 10 godina uvjeti poslovanja u turizmu biti značajno izmijenjeni.
Istaknuto je kako zasad u Hrvatskoj nisu zabilježeni utjecaji klimatskih promjena na broj turističkih noćenja. Dapače, podaci pokazuju da njihov broj u posljednje četiri godine raste.
Međutim, zabilježene su promjene ponašanja turista. Oni sada dolaze na manji broj dana, više odlaze u destinacije koje ne bilježe toplinske valove ili ih imaju manje. Turistička se sezona sve više pomiče van udarnih ljetnih mjeseci, jer turisti pokušavaju izbjeći ekstremne vrućine.
Problem koji još uvijek nije shvaćen dovoljno ozbiljno
Ivan Güttler govorio je o tome kako su klimatske promjene u široj javnosti prihvaćene kao činjenica, ali i kako se ponekad ne shvaćaju previše ozbiljno.
“Klimatske promjene se ozbiljnije shvaćaju tek kad se dogodi ekstremni događaj, a nakon toga pozornost brzo pada. Globalno još ne smanjujemo emisije onim tempom koji bi bio potreban da ostvarimo ciljeve Pariškog sporazuma: to bi značilo smanjenje od otprilike pet posto godišnje, što je zasad zabilježeno samo tijekom pandemije. Rekao bih zato da se kolektivna svijest mijenja, ali ta promjena još nije postala sustavno ponašanje”, kazao je Güttler.
> > Mučno ljeto 2026.: Sve je to zbog klimatskih promjena
Ivana Herceg Bulić s PMF-a istaknula je kako se ponekad diskurs previše usmjerava na promjene kurikuluma i edukaciju u školama. Sve je to, kaže Herceg Bulić, potrebno, ali istaknula je da ti procesi traju jako dugo, dok su klimatske promjene problem koji je potrebno adresirati sada i ovdje.
“Škola može, i treba, govoriti o klimatskim promjenama, ali ako grad nema dovoljno zelenila, ako se voda i energija koriste neracionalno ili se pri prostornom planiranju zanemaruju klimatski rizici, tada šaljemo kontradiktornu poruku”, smatra profesorica Herceg Bulić.
Edukacija ništa ne znači ako djeca promjenu ponašanja ne vide u obitelji, široj zajednici, ali i lokalnoj sredini, istaknula je Herceg Bulić.
Između države i lokalne uprave
Jelena Šobat iz Ministarstva turizma i sporta kazala je kako je turizam izrazito prilagodljiva djelatnost, ali i suodgovorna za klimatske promjene, pogotovo u segmentu prometa, tj. putovanje na određenu destinaciju.
Kazala je kako je većina dionika u turističkom sektoru svjesna problema klimatskih promjena, ali im često nedostaje znanja za adresiranje problema. Također, s obzirom na troškove prilagodbe koje ponekad zahtijevaju i velike infrastrukturne promjene, turistički sektor će često reagirati (pre)kasno, tek kada dođe do pritiska potražnje ili nekog ekstremnog vremenskog događaja.
Željko Šimek iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije naglasio je kako lokalne samouprave trebaju biti proaktivnije. Hoće li nešto biti poduzeto na određenom području često ovisi o tome je li ondje došlo do kakvog ekstremnog događaja, a istaknuo je i kako se često događa da se provode razni projekti, ali njihovi rezultati nerijetko ne ulaze u programe lokalnih zajednica.
Primjerice, od svih lokalnih samouprava i većih gradova, samo njih 13 imaju razvijene Programe ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja. Dodao je i da ovaj program uglavnom imaju razvijen ona mjesta gdje je došlo do nepogoda i ekstremnih vremenskih događaja.
“Nije dobro ako se prilagodba gleda kao trošak. Prilagodba je prilika. Turizam to gleda kao trošak, ali zapitajte se koliko je vremena potrebno, recimo, da se opožareno područje vrati na prvotno stanje?”, kazao je Šimek, dodavši kako će oporavak okoliša i bioraznolikosti biti dugačak, ako ne i nemoguć proces. A male su šanse da će turisti dolaziti ljetovati na, recimo, opožareno područje.
Mira Zovko s Instituta za turizam ističe da mnoge jedinice lokalne samouprave nemaju sredstava za provedbu velikih projekata, pa često čak ni 20 posto sredstava koliko je uglavnom potrebno za sufinanciranje projekata podržanih europskim novcem. Zato je, smatra, nužna veća aktivacija na državnoj razini.
Ona kaže i da će klimatske promjene promijeniti turistički model Hrvatske. Kao problem ističe fragmentiranost upravljanja, tj. slabu koordinaciju među različitim razinama vlasti. Turistički sektor je i izložen i sposoban za prilagodbu, no ta prilagodba neće doći sama od sebe, niti će je pokrenuti samo tržišni pritisak, smatra Zovko.
Potrebna je prije svega politička volja za regulacijom i djelovanjem. Dok do toga ne dođe sve će se svesti na sukob između zarade i zaštite okoliša – u kojem znamo što najčešće izvuče deblji kraj. Ilustrira ga neobavezni komentar jedne osobe iz publike pri izlasku iz dvorane – “Sve to zvuči lijepo, ali netko na kraju treba i zaraditi”.