Još malo o biokuglama: Vlasnik tvrtke koja ih prodaje priznao da “ne čiste more”

Ni nakon više od dva mjeseca i dva podsjetnika od Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih nismo dobili odgovore na pitanja o brojnim projektima bacanja biokugli s efektivnim mikroorganizmima (EM) u more.

Tema je to kojom smo se počeli baviti ovo ljeto nakon što je akcija dječjeg vrtića Tamaris iz Vodica otvorila pitanje mogu li EM biokugle doista pridonijeti čišćenju mora i postoje li znanstveni dokazi za njihovu učinkovitost. Akcije bacanja biokugli u more u Hrvatskoj se provode godinama, u njima su sudjelovali brojni vrtići i škole, a neke od akcija financijski je poduprlo i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, kao i javna komunalna poduzeća.

Nakon objave prvog teksta javio nam se, međutim, Nedjeljko Jovanović, vlasnik tvrtke Efektivni mikroorganizmi originalna tehnologija Rijeka d.o.o., koja ima licencu za prodaju pripravaka s efektivnim mikroorganizmima.

> > Djeca bacaju biokugle u more, ali znanost ne potvrđuje njihov učinak

Odgovor vlasnika tvrtke koja prodaje biokugle

Podsjetimo, u prvom tekstu o EM biokuglama problematizirali smo koliko se lako znanstveno neutemeljene tvrdnje mogu širiti kroz odgojno-obrazovni sustav.

Naime, iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije ranije su nam odgovorili da dosadašnja znanstvena istraživanja ne potvrđuju učinkovitost bacanja EM biokugli u otvoreno more kao metode čišćenja ili obnove morskih ekosustava.

Da ne postoje relevantni, metodološki obranjivi i stručno prihvaćeni znanstveni dokazi koji potvrđuju učinkovitost i sigurnost upotrebe biokugli za pročišćavanje morskog ekosustava, odgovorili su nam i iz Udruge Sunce.

Nedjeljko Jovanović u mailu koji nam je poslao tvrdi, međutim, da su efektivni mikroorganizmi registrirani po svim zakonima te da imaju “potvrdu od Zavoda za javno zdravstvo o neškodljivosti”.

“Jednostavan neznanstveni ali indikativan proračun kaže da jedan veći brod ispuštanjem u more ispusti više tkz. stranih mikroorganizama u more nego da 660 godina bacamo kugli koliko ih je bačeno sve ove godine.”

Poziva znanstvenike koji su upozorili na moguće probleme da “javno kažu gdje su, kada i kakve probleme utvrdili” i “što su čekali 15 godina”. Dodaje da “i Ministarstvo zaštite okoliša zna o EM jer su i te kako upoznati na Plitvičkim jezerima, a na HRTu postoji i javna izjava iz Ičića gdje su učestvovali i glavni ljudi Hrvatskih voda”.

Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) pronašli smo sigurnosno-tehnički list u kojem stoji nešto više o pripravku EKO EM PLUS, a koji se nalazi u prodajnom asortimanu tvrtke Efektivni mikroorganizmi. Navedeni dokument pronašli smo u registru gdje je označen u grupi – “kemikalije”.

Sigurnosno-tehnički listovi (STL) izdaju se kako bi korisnicima, poslodavcima i radnicima pružili ključne informacije o opasnim svojstvima kemikalija, mogućim rizicima za zdravlje i okoliš te mjerama zaštite pri rukovanju, skladištenju i uporabi.

Sadrže i upute za postupanje u slučaju nezgoda ili izloženosti opasnim tvarima, čime se nastoji spriječiti štetno djelovanje kemikalija i osigurati sigurno korištenje. Dokument izrađuje stručna osoba, a HZJZ provjerava njegovu ispravnost prije uvrštavanja u registar kemikalija. 

U dostupnom sigurnosno-tehničkom listu navedeno je da se pripravak na bazi efektivnih mikroorganizama koristi za obradu otpadnih voda, mulja i krutog otpada, kompostiranje biootpada, sanaciju septičkih jama i mastolova te neutralizaciju neugodnih mirisa. Pod sastojcima je navedena “smjesa prirodno djelotvornih mikroba aktiviranih u vodi i melasi, bakterije mliječno kiselog vrenja, kvasac, crvene nesumporne bakterije”.

O kojim je točno mikrobima riječ, iz navedenog se dokumenta ne može razaznati. Osim toga, nije navedeno da se sredstvo primjenjuje za pročišćavanje mora, niti taj dokument predstavlja dozvolu za njihovo bacanje u more.

“Mi ne čistimo more biokuglama”

Obratili smo se stoga Jovanoviću. Zanimalo nas je kako je došao do izračuna prema kojem brodovi u more ispuštaju više stranih mikroorganizama nego biokugle tijekom 660 godina. Zatražili smo i poveznicu na prilog HRT-a iz Ičića u kojem su, prema njegovim tvrdnjama, sudjelovali predstavnici Hrvatskih voda, budući da su nam iz te institucije odgovorili kako provođenje ovakvih akcija nije u djelokrugu poslova Hrvatskih voda.

Pitali smo ga i za pojašnjenje koriste li se proizvodi za pročišćavanje mora iako ta namjena nije navedena u dostupnim sigurnosno-tehničkim listovima koji se mogu pronaći na internetu.

Nakon upita koji smo mu poslali, Jovanović nas je kontaktirao telefonski.

Prije svega, naglasio je da je riječ o “prirodnoj tehnologiji koja se primjenjuje u više od 150 zemalja svijeta već 50 godina” te “da ne bi uopće trebalo raspravljati o tome je li sigurna i učinkovita kad se koristi toliko godina”.

Jovanović priznaje da nije mikrobiolog, no stručnjak je, kaže, za tehnologiju efektivnih mikroorganizama, budući da se već 20 godina bavi tom temom. 

“Svi mikroorganizmi koji se nalaze u tom pripravku, odnosno oko 80 skupina mikroorganizama, dokazano su neškodljivi. Nalaze se svuda oko nas, a ima ih i u našoj hrani. Riječ je o bakterijama mliječne kiseline, fotosintetskim bakterijama, gljivicama i kvascima. Svi su ti mikroorganizmi prirodni, nisu laboratorijski stvoreni, niti su genetski modificirani. Prisutni su u nama i oko nas, u vrtovima, moru, zemlji i zraku. To su mikroorganizmi s kojima se svakodnevno susrećemo.”

Priča nam kako već desetljećima proizvodom EKO EM PLUS tretiraju kanalizacijske sustave.

“Korisnici ga prvenstveno uzimaju zato što dobro neutralizira neugodne mirise. Međutim, kao dodatni učinak, kontinuirana primjena radi neutralizacije neugodnih mirisa u kanalizacijskim sustavima ili septičkim jamama može pridonijeti razgradnji mulja na dnu, a u određenim situacijama, ako se proizvod primjenjuje dovoljno dugo i u dovoljnim količinama, može poboljšati i karakteristike otpadnih voda.”

Pitali smo ga zašto se proizvod koristi u moru iako ta namjena nije navedena u sigurnosno-tehničkom listu dostupnom na internetu.

“Evo ovako: mi ne čistimo more biokuglama. Biokugle služe za tretiranje mulja na dnu lučica. Prvenstveno su namijenjene lučicama, a uvijek govorimo o lučicama u kojima postoji problem s otpadnim muljem. Znate da Jadran, naša obala i otoci imaju velik problem s time. Oko lučica se uglavnom nalaze kafići, restorani i kuće. U mnogim slučajevima sadržaj septičkih jama završava u moru, pa tako i u lučicama. Ondje se nakuplja otpadni, odnosno fekalni mulj, koji tijekom ljeta počinje ispuštati neugodne mirise. More u tim lučicama može biti zagađeno, mutno i neugodnog mirisa. To je glavno područje primjene ove tehnologije”, kaže Jovanović te dodaje da se kugle ne primjenjuju za čišćenje otvorenog mora i nisu za to namijenjene. 

“Nema štete”

U prvom tekstu pisali smo kako je sličnu inicijativu prije nekoliko godina organizirala i tvrtka za uzgoj ribe Cromaris na Dugom otoku.

Učenici Osnovne škole Petar Lorini u Salima u sklopu akcije su u mjesnu luku bacili 5000 biokugli koje su izradili u okviru projekta zaštite bioraznolikosti podmorja.

Iz Cromarisa su tada najavili da će biti provedena naknadna analiza sedimenta kako bi se provjerio mogući učinak biokugli. Pitali smo i o rezultatima analize – odgovorili su da nije bilo moguće potvrditi učinak biokugli na morski sediment, a akcije kasnije više nisu ponavljali. 

Jovanović na to kaže da nigdje ne piše kako je dovoljno samo baciti nekoliko kugli u more i očekivati rezultat.

“Prema određenim smjernicama, jedna kugla koja se baci na površinu trebala bi tretirati približno jedan četvorni metar morskog dna. Dakle, ako u lučici imate površinu od deset četvornih metara na kojoj se nalazi mulj, trebalo bi baciti, okvirno, deset kugli. Međutim, nije svejedno koliko je taj sloj mulja debeo odnosno nije isto ako je mulj debeo deset centimetara ili jedan metar. Zato ne možete očekivati rezultat ako ne primijenite odgovarajuću količinu materijala i ne uzmete u obzir konkretne uvjete.”

Pitali smo ga imaju li onda akcije bacanja biokugli u more ikakvog smisla.

“Ne možete reći da kugle nemaju baš nikakav učinak jer je moguće da je za određeni učinak potrebno mnogo više vremena. Ali pitanje je i jesu li te akcije uopće organizirane s ciljem postizanja konkretnog učinka na okoliš. Ako neka škola želi očistiti lučicu ili luku, za to je potrebno mnogo veće ulaganje. Trebalo bi ondje ubaciti stotine ili tisuće kugli, ovisno o veličini područja i količini mulja. Mi ne možemo sve to davati besplatno. Ponekad izađemo u susret i doniramo određenu količinu materijala kako bismo vidjeli kakva je situacija i pomogli koliko možemo. Međutim, ne možemo snositi sve troškove. Škole nemaju dovoljno financijskih sredstava, a nemaju ih uvijek ni volonteri i udruge”, odgovorio je.

Priznao je i da bacanje biokugli u Vodicama nije moglo značajno promijeniti stanje mora jer je kugli bilo premalo, a i riječ je o dubokom moru. No, kaže da je svrha takvih akcija prvenstveno upozoriti na problem i pokazati da postoje mogući načini njegova rješavanja. U slučaju Vodica, kaže, tvrtka se nije sama nudila vrtiću nego su odgajateljice napravile prvi korak imajući u planu izvesti djecu s brodom na otvoreno more.

“Ja ne tvrdim da će ova tehnologija svugdje i u svim okolnostima dati iste rezultate”, rekao je za Klimatski portal. 

Za kraj je dodao da se tehnologija koristi u poljoprivredi, proizvodnji hrane, stočarstvu, pčelarstvu i čišćenju te da još nisu zabilježene štetne posljedice ni nuspojave koje bi joj se pripisale.

“Znate kolika je industrija koja proizvodi pesticide i kemikalije za poljoprivredu? Riječ je o industriji vrijednoj milijarde dolara. A ova tehnologija nudi drukčiji pristup. Oni koji je počnu primjenjivati u poljoprivredi mogu smanjiti korištenje kemikalija, pesticida i drugih sredstava. Znate koliki je interes tih kompanija da ovakva tehnologija nestane ili da se prikaže kao štetna?”

Sastav – i dalje nepoznanica

Od Jovanovića smo još jednom pokušali doznati točan sastav pripravka za izradu biokugli. Odgovorio je da proizvođač efektivnih mikroorganizama, kompanija EMRO Japan, jamči da je riječ o prirodnim mikroorganizmima.

Podsjetimo, ovo ljeto su nam iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije odgovorili da nisu nadležni za izdavanje odobrenja za uporabu kemikalija i drugih pripravaka te da ne raspolažu informacijama o sastavu pojedinih proizvoda koji se na tržištu nude kao EM biokugle.

Međutim, naveli su da bi, ako takvi proizvodi sadrže mikroorganizme koji se smatraju stranim vrstama u smislu Zakona o sprječavanju unošenja i širenja stranih i invazivnih stranih vrsta te upravljanju njima, za njihovo stavljanje na tržište bilo potrebno prethodno ishoditi dopuštenje Ministarstva.

Isto vrijedi, pojasnili su, i za namjerno unošenje stranih vrsta u prirodu, uključujući more ili druge prirodne ekosustave. Ministarstvo je navelo i da do danas nije izdalo dopuštenje za unošenje stranih vrsta mikroorganizama u prirodu kroz primjenu EM biokugli.

Postoje, ističu, pojedina istraživanja provedena u laboratorijskim ili kontroliranim uvjetima, no njihovi rezultati nisu jednoznačni niti se mogu izravno primijeniti na složene morske ekosustave.