Što se događa s dizelom?

Cijene dizela u čitavom svijetu dostižu rekordne razine. Iznimka nije ni Hrvatska; probijeni su raniji rekordi iz 2022. godine, kada se cijena približila 14 tadašnjih kuna po litri.

Trenutačno se dizel u Hrvatskoj prodaje za 1,83 eura po litri. U rujnu 2026. je cijena išla i do 1,91 euro po litri. Nema garancije da u skoroj budućnosti neće biti još viša. Analitičari strahuju da su u Europskoj uniji (EU) moguće čak i nestašice.

Prema projekcijama Međunarodne energetske agencije, problemi s dostupnošću, pa posljedično i cijenom dizela, mogli bi se nastaviti i u idućoj, 2027. godini.

Divljanje cijena dizela djelomično se može objasniti međunarodnim političkim okolnostima. Američki i ruski ratovi, u Iranu i Ukrajini, imaju značajan utjecaj na međunarodno tržište naftnih derivata, prvenstveno zbog otežanog izvoza fosilnih goriva iz zemalja Perzijskog zaljeva te ukrajinskih napada na ruske rafinerije.

Rusija je, naime, drugi najveći svjetski izvoznik dizela – iza Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Međutim, ruski režim od ljeta 2026. zabranjuje izvoz dizela jer im ukrajinski dronovi uspješno razaraju rafinerijske kapacitete. Izvoz dizela nakratko je zabranila i Kina.

Na američkom su tržištu cijene dizela probile 6 dolara po galonu (oko 1,64 dolara po litri); značajno niže nego u Europi, ali rekordno visoko iz pozicije američkih potrošača. Donald Trump je stoga zaprijetio da će dodatno ograničiti dostupnost dizela na međunarodnom tržištu, zabranom izvoza dizela proizvedenog u SAD-u, da bi od toga ipak (zasad) odustao nakon što su članice EU-a pristale na tržište otpustiti dio svojih zaliha.

Istovremeno je Trump sklopio i dogovor s Vladimirom Putinom, suspendiravši dio sankcija nametnutih Rusiji kako bi omogućio povećani plasman ruskog dizela na američko i međunarodno tržište. Međutim, stručnjaci smatraju kako se radi o premalim količinama da bi značajnije utjecale na dostupnost pa tako i cijenu dizelskog goriva.

Prosječne cijene dizela u Europskoj uniji su trenutačno iznad 2 eura po litri.

> > Slučaj Iran: Još jedna priča o prljavoj energiji

Kome treba dizel?

Značajan dio problema vrti se oko činjenice da je potražnja za dizelom u velikoj mjeri neelastična. Drugim riječima, mnogi kupci dizela nemaju opciju da ga prestanu kupovati ili smanje potrošnju samo zato što su cijene skočile u nebo.

Vlasnici osobnih automobila pogonjenih dizelom mogu odlučiti da će više koristiti javni prijevoz ili biciklirati na posao, ali mnogi potrošači dizelskog goriva nemaju tu opciju.

Dizel je, naime, energetski učinkovitiji od benzina, zbog čega je nezamjenjiv u mnogim ključnim gospodarskim aktivnostima: pogoni poljoprivredne strojeve, velike brodove, vlakove, građevinska vozila, generatore električne energije… Dizel je ujedno i primarno gorivo za vojna vozila, što je glavni razlog za ukrajinske napade na ruske rafinerije.

Međunarodna energetska agencija stoga smatra kako je malo vjerojatno da će se cijene dizela stabilizirati prije druge polovice 2027. godine.

> > Slučaj Ukrajina: Ruke uvis, ovo je pljačka

Europski problem s naftom

Na teritoriju Europske unije gotovo da i nema nafte. Nešto proizvodnje postoji u Italiji, Danskoj, Rumunjskoj, Poljskoj i Hrvatskoj, ali većina nafte dolazi iz inozemstva.

U 2024. godini je 97 posto nafte potrošeno u EU-u stiglo iz uvoza. Najviše uvozimo iz SAD-a (oko 14 posto), Kazahstana (oko 13 posto), Norveške (oko 13 posto) i Libije (oko 10 posto), a značajan je i uvoz iz Saudijske Arabije, Nigerije, Iraka, Ujedinjenog Kraljevstva, Azerbajdžana, Gvajane…

Kako sirova nafta mora prijeći prilično dugačak put da stigne do teritorija Europske unije, tako europske rafinerije značajno slabije zarađuju nego npr. američke. Cijena transporta im “jede” profitne marže. Trenutačna prosječna marža europskih rafinerija je samo tri američka dolara po barelu sirove nafte.

Uslijed niske profitabilnosti i europskih tranzicijskih ciljeva, rafinerijski kapacitet u EU-u zadnjih je godina značajno smanjen; od 2009. do 2025. godine je proizvodnja naftnih derivata u Uniji pala za oko 20 posto. Količina dizela koja trenutačno izlazi iz rafinerija EU-a dovoljna je da pokrije tek oko 70 posto domaćih potreba.

Stanje u Hrvatskoj

Situacija u Hrvatskoj ipak je nešto ugodnija nego u većini drugih zemalja Europske unije, što se odražava i u cijeni dizela koja je još uvijek značajno ispod EU prosjeka. Hrvatska, naime, ima dovoljne rafinerijske kapacitete da zadovolji vlastite potrebe.

Kad je mađarski MOL kupio udjele u hrvatskoj naftnoj tvrtki INA, obvezali su se na modernizaciju rafinerije u Rijeci. Godinama je MOL izbjegavao tu obvezu, ali obnovljena rafinerija u rujnu ove godine je konačno puštena u rad.

Nakon obnove je riječka rafinerija stekla kapacitet prerade tzv. teških naftnih ostataka. To znači da je povećan proizvodni kapacitet, što se posebno odnosi upravo na proizvodnju dizela, koja se nakon modernizacije rafinerije povećava za 30 posto.

Međutim, ne treba očekivati da će dizelsko gorivo u bližoj budućnosti opet postati povoljnije od benzina. Europska unija već ranije je usvojila smjer postepenog napuštanja dizelskih motora u osobnim automobilima, zbog njihovog utjecaja na okoliš.

Iako sagorijevanje dizela proizvodi manje ugljičnog dioksida od sagorijevanja benzina, problem je u drugim ispušnim plinovima. Dizel zagađuje zrak značajno više nego benzin, emitirajući razne sitne čestice, ali i dušikove okside, koji također doprinose zagrijavanju atmosfere. Neki europski gradovi stoga već zabranjuju starije automobile s dizelskim motorima na svojim cestama.

> > EU traži izlaz iz nove energetske krize – što donose nove mjere?