COP31: Što nas ove godine očekuje na UN-ovoj klimatskoj konferenciji?

Trenutačne klimatske politike vode svijet ka zagrijavanju od 2,3 °C, a čak i u najoptimističnijem scenariju ono će dosegnuti 1,8 °C . Upozorenje je to iz izvješća Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) koje se tradicionalno objavljuje uoči UN-ove klimatske konferencije COP koja će se od 9. do 20. studenog održati u Antaliji u Turskoj.

Crne prognoze o sve toplijoj budućnosti trebale bi senzibilizirati svjetske vođe koji se svake godine sastaju kako bi raspravljali o prilagodbi klimatskim promjenama, ali i izbjegavanju njihovih posljedica za čovječanstvo. UNEP navodi kako je svaki djelić stupnja važan; što je planet topliji, to su ekstremni klimatski događaji i šteta koju proizvode ozbiljniji.

Unatoč tome, povratak na 1,5 °C, cilj zacrtan Pariškim sporazumom, još je moguć, ali za to je potrebno drastično smanjenje emisija. Hoće li COP31 ubrzati taj proces? Ako je suditi po iskustvima prošlogodišnjih konferenciju, teško je vjerovati da će ovogodišnja donijeti konkretnu akciju.

Još fosilnih goriva

Prošlogodišnja konferencija, COP30 koji se održao u brazilskom Belému, donijela je minimalne pomake.

Nikakav plan napuštanja fosilnih goriva nije dogovoren, a u zaključcima konferencije potreba za napuštanjem fosilnih goriva nije ni spomenuta, s izuzetkom pozivanja na zaključke COP-a iz 2023. godine kada su se sudionici složili da klimatska kriza ne može biti prevladana bez odustajanja od fosilne energije.

Tursko predsjedništvo COP31 zasad se nije istaknulo u zagovaranju što skorijeg napuštanja nafte i plina.

Murat Kurum, turski Ministar zaštite okoliša i urbanog planiranja i predsjednik ovogodišnjeg COP31, početkom mjeseca rekao je kako bi bogate zemlje na rješavanje klimatske krize trebale izdvajati mnogo više od 5 posto BDP-a koliko su obećale izdvajati za obranu, budući da je klimatska kriza sigurnosno pitanje. 

Kurum je to izjavio tijekom boravka na Fidžiju gdje se, u tijeku priprema za COP31, sastao s nacionalnim čelnicima i ministrima. Lokacija sastanka nije odabrana slučajno; Australija, zemlja suorganizatorica ovogodišnje konferencije i država koja ima ulogu predsjednika pregovora, zalagala se za Fidži kako bi se skrenula pozornost na ranjive otočke zemlje, mahom smještene u pacifičkoj Oceaniji.

Tijekom navedenog sastanka, pacifičke vođe ponovili su svoj zahtjev – bogate zemlje moraju djelovati brže kako bi održale cilj od 1,5 C na životu.  Takvo djelovanje neminovno podrazumijeva što skorije napuštanje fosilnih goriva. 

No jedno su izjave koje se daju u javnosti, a drugo realnost.

Fosilna industrija se opet mota oko COP-a

Predsjednik COP31 Murat Kurum već je bio na meti aktivista koji mu zamjeraju jer nije glasniji i odlučniji po pitanju napuštanja fosilnih goriva. Turskoj i Australiji ne ide u prilog ni izvješće koje je ovih dana objavila organizacija 350.org, a koje otkriva da su te države povezane lancem opskrbe ugljenom odgovornim za više od 75 milijuna tona emisija CO2 od potpisivanja Pariškog sporazuma. Izvješće također otkriva da dvije zemlje doprinose ekspanziji uporabe fosilnih goriva trgovinom LNG-jem. 

Nije to ništa novo. Ranije su zabilježeni čak i slučajevi da zemlje koriste sudjelovanje na klimatskoj konferenciju za dogovaranje poslova koji pogoršavaju klimatsku krizu.

Učinili su to Ujedinjeni Arapski Emirati kada su svoju ulogu domaćina COP28 iskoristili kao priliku za sklapanje novih sporazuma o nafti i plinu, a slični su se scenariji odvijali i naredne godine na COP29 u Azerbajdžanu kada je šef azerbajdžanskog tima COP29 uoči konferencije raspravljao o mogućnostima naftnih ulaganja. 

Jedan od sponzora ovogodišnje konferencije je Koç Holding, tvrtka koja upravlja najvećom turskom rafinerijom nafte Tüpraş, i koja je zadnjih godina smanjila svoje klimatske ambicije. Koç nije prva tvrtka povezana s fosilnim gorivima koja financira summit UN-a o klimi. Takve situacije događale su se i ranije; na COP24 u poljskom rudarskom gradu Katowicama 2018. godine su među sponzorima bili državna tvrtka za proizvodnju energije iz ugljena PGE i rudnik koksnog ugljena JSW. 

Prijepori oko novca

Jedno od glavnih pitanja na ovogodišnjoj konferenciji bit će odakle osigurati sredstva za prilagodbu.

Na prošlogodišnjem COP-u dogovoreno je da će se klimatsko financiranje povećati te kako će siromašnim zemljama najkasnije do 2035. na raspolaganje biti stavljeno barem 300 milijardi dolara godišnje za borbu protiv klimatskih promjena. Odakle bi točno taj novac trebao stići još nije precizirano. Osim toga, taj iznos nije ni blizu dovoljan da se pomogne zemljama u razvoju; procjene su da je za njihove potrebe potrebno 1,3 bilijuna dolara godišnje.

Konkretni ciljevi i rokovi bit će u fokusu afričkih pregovarača koji žele da konferencija u Antaliji ne ostane samo na obećanjima. Njihovi su zahtjevi da se do 2035. godine sredstva za prilagodbu zemljama u razvoju utrostruče, kao i određivanje početne osnovice, konkretnog iznosa te imenovanje aktera koji bi trebali plaćati i na koji način bi novac trebao postati dostupan.

Financiranje klimatskih mjera mogla bi biti točka prijepora između zemalja Globalnog juga i onih bogatih koje nose veći dio odgovornosti za klimatsku krizu, a koje istovremeno “bježe” od financijske odgovornosti.

Tako Europska unija, prema internom dokumentu koji je na uvid dobio Reuters, ne planira preuzeti nove obveze financiranja klimatskih mjera, već će zahtijevati provedbu već poduzetih obveza kada je riječ o smanjenju emisija stakleničkih plinova. 

S jasnim planovima i namjerama na konferenciju dolazi i Kina koja želi da se COP31 usredotoči na rješavanje problema carina na čistu tehnologiju koja dolazi iz te zemlje. Kina je najveći svjetski proizvođač električnih automobila, solarnih panela, baterija i vjetroturbina.

Li Gao, zamjenik ministra Ministarstva ekologije i okoliša, nedavno je izjavio kako da bi konferencija trebala detaljno raspraviti “stare probleme nedovoljnog smanjenja emisija i nedovoljne financijske potpore razvijenih zemalja, kao i novi problem unilateralizma i protekcionizma koji potkopavaju globalne kolektivne napore“. 

Elektrifikacija, otpad, AI

U mjesecima uoči konferencije tursko je predsjedništvo najavilo koje će teme staviti u fokus COP31.

Predsjednik Kurum tako je još u lipnju postavio globalni cilj elektrifikacije kao vodeću inicijativu programa predsjedništva; namjera je povećanje udjela konačne potražnje za energijom koji se zadovoljava električnom energijom s nešto više od 20 posto danas na 35 posto do 2035. Predsjedništvo COP31 također se obvezalo na izgradnju globalne koalicije za provedbu akcija za postizanje ovog cilja koji se, navode, temelji na analizi Međunarodne energetske agencije (IEA) i Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA). 

Turska za vrijeme presjedanja također želi postaviti cilj prepolovljenja rasta globalnog otpada do 2035. godine, kao i smanjenje potrošnje energije u građevinskom sektoru za najmanje 25 posto u istom roku.

Kako bi se ubrzalo djelovanje u ovim područjima, predsjedništvo COP31 naručilo je od IEA-e posebna izvješća kako bi se zacrtali putovi za postizanje cilja “35×35” te analizirale koristi od prepolovljavanja rasta otpada i poticanja kružnih sustava gospodarenja otpadom.

Fokus u Antaliji bit će i na odgovornijoj upotrebi umjetne inteligencije. Turska je na marginama Opće skupštine UN-a krajem rujna pokrenula inicijativu za rješavanje problema rastuće potražnje energije potrebne za rad AI tehnologije. Nova Antalijska povelja o umjetnoj inteligenciji razvija se s Međunarodnom telekomunikacijskom unijom UN-a, a nacrt će biti podijeljen prije COP31.

“Moramo otvoreno razgovarati o rastućoj potrošnji energije umjetne inteligencije i vrijeme je da vlade počnu postavljati uvjete. Očekujemo da tvrtke budu transparentne u pogledu svoje potrošnje energije i da svoje poslovanje pokreću čistom energijom“, rekao je Kurum.

Druga prilika za šume

Na prošlogodišnjem COP30 u Brazilu propale su ambicije da se dogovori financiranje za novi fond posvećen borbi protiv deforestacije.

Fond za očuvanje tropskih šuma na koncu jest pokrenut, ali države se nisu pristale obvezati da u njega uplaćuju konkretnija sredstva. Namjera je bila skupiti oko 125 milijardi dolara koji bi se uložili u sprječavanje krčenja šuma. Konkretni planovi i obveze za borbu protiv deforestacije su, međutim, također izostali iz zaključne izjave konferencije. 

Razlog je to zbog kojeg Greenpeace poziva vlade da uspostave okvir za provedbu i odgovornost koji bi mogao ostvariti ciljeve u području šuma i bioraznolikosti do 2030. Iz organizacije tvrde da je jedan od problema u tome što postojeći okviri podcjenjuju značaj degradacije šuma te se usredotočuju prvenstveno na krčenje šuma, a da pritom ne uspijevaju adekvatno odgovoriti na utjecaje sječe, uz ekstraktivne aktivnosti i globalne lance opskrbe robom.

“Ne može postojati rješenje od 1,5 °C bez rada na okončanju i obrnutom uništavanju šuma, a na konferenciji COP31 države trebaju uspostaviti okvir za provedbu i odgovornost koji može ostvariti ciljeve u području šuma i bioraznolikosti do 2030”, naveli su. 

Njihovi zahtjevi uključuju zaustavljanje krčenja i degradacije šuma do 2030., snažnije zakonske okvire za njihovu zaštitu, uključivanje lokalnih zajednica i autohtonih naroda te pravilno evidentiranje utjecaja komercijalne sječe i ekstraktivnih industrija.

Osim toga, Greenpeace traži da države ne ostanu samo na obećanjima, nego da se prati stvarna provedba. Stoga predlažu pokretanje “Globalnog pregleda provedbe” putem kojeg će se pratiti smanjuju li države emisije te procijeniti jesu li postojeće politike i financiranje dovoljni za ostvarivanje ciljeva Pariškog sporazuma.

Kontroverze

Uz činjenicu da planira nove projekte koji se oslanjaju na fosilna goriva, Turska kao zemlja domaćin konferencije susrela se s kritikama zbog stanja ljudskih prava. Organizacija Amnesty International navodi kako, da bi COP31 uspio, Turska mora okončati represiju nad aktivistima.

Prema njihovim tvrdnjama,  u rujnu su turske vlasti pokrenule nacionalnu operaciju usmjerenu na LGBTI+ organizacije, aktiviste i branitelje ljudskih prava. Pretreseni su domovi, mjesta i uredi, ljudi su uhićivani i zatvoreni, a računi na društvenim mrežama koji pripadaju aktivistima, novinarima i skupinama za ljudska prava bili su ograničeni, uključujući i Amnesty International Turske.

Posebno je, navode, problematičan  sporazum između Turske i UN-a o domaćinstvu COP31 u kojem jedna od odredbi zahtijeva od sudionika da poštuju zakone i propise Turske te se suzdrže od miješanja u njezine “unutarnje poslove”.

“Može li se kritike politike fosilnih goriva u Turskoj, njihova postupanja prema braniteljima okoliša ili suzbijanja LGBTI+ organizacija okarakterizirati kao miješanje u ‘unutarnje poslove’? Nitko tko prisustvuje konferenciji UN-a o klimi ne bi se to trebao pitati. Turska i UN trebali bi javno jamčiti da sudionici mogu mirno govoriti, organizirati, izvješćivati i prosvjedovati bez diskriminacije, zastrašivanja, nadzora, pritvora ili odmazde”, upozorili su iz Amnesty International. 

Ni takve kontroverze nisu neuobičajene na UN-ovim klimatskim konferencijama; zadnjih nekoliko godina događa se da je domaćin često država u kojoj postoje ograničenja slobode govora, okupljanja ili djelovanja civilnog društva. O poštivanju ljudskih prava raspravljalo se 2023. kada se COP održao u Dubaiju te naredne godine kada je zemlja domaćin bila Azerbajdžan.