U Sloveniji zbog skandala otkazan referendum o proširenju NE Krško

Tema nuklearne energije i dalje izaziva kontroverze, ovoga puta u Sloveniji. Priča se, međutim, tiče i Hrvatske, s obzirom da uključuje proširenje Nuklearne elektrane Krško.

Slovenski parlament je u četvrtak izglasao otkazivanje referenduma o proširenju nuklearke Krško. Referendum se trebao održati 24. studenoga. Otkazan je zbog skandaloznih snimki objavljenih u emisiji Tarča na slovenskoj javnoj televiziji.

Snimke prikazuju razgovor vodećih slovenskih političara, vladajućih iz Svobode i oporbenih iz SDS-a, o gradnji drugog bloka nuklearke Krško bez obzira na volju birača. Iz razgovora je jasno kako slovenski političari tretiraju to pitanje kao da je odluka već donesena, a referendum kao proceduru koju moraju odraditi.

Referendumsko je pitanje, u tom duhu, bilo formulirano na krajnje sugestivan način: “Podupirete li provedbu projekta Krško 2, koji će zajedno s ostalim niskougljičnim izvorima osigurati stabilnu opskrbu električnom energijom?”. Zbog ovakve formulacije pitanja podnesene su i dvije ustavne tužbe u kojima se argumentira da se radi o očitom pokušaju manipulacije.

Nuklearke su opet popularne

Podsjećamo, nuklearna elektrana Krško, koja je s radom počela 1983. godine, u zajedničkom je vlasništvu Hrvatske i Slovenije. Proizvodnja iz Krškog pokriva oko 20 posto slovenske i 16 posto hrvatske potrošnje električne energije.

Slovenska vlada nedavno je izrazila želju da proširi nuklearku u Krškom izgradnjom drugog bloka (NEK2). Hrvatskoj je na tom projektu ponuđena suradnja, ali uz poruku da će novi blok nuklearke biti izgrađen i bez hrvatskog sudjelovanja. Ako bi dvije države zajedno gradile novi blok Krškog, proizvedena električna energija i dalje bi se dijelila između hrvatskih i slovenskih potrošača. Predstavnici hrvatskih vlasti u više su navrata javno izražavali želju za sudjelovanjem u projektu, ali konkretni dogovor još nije postignut.

Želja slovenskih vlasti da povećaju kapacitete Krškog dio je globalnog trenda. Nuklearne elektrane zadnjih godina ponovo dobivaju na popularnosti, nakon energetske krize izazvane potresom na tržištu fosilnih energenata (prvenstveno zemnog plina i nafte) uslijed neočekivano brzog gospodarskog oporavka od “kovid šoka” 2020. i ruske agresije na Ukrajinu 2022.

Dodatni motiv za ponovno okretanje nuklearnoj energiji, za kojom je interes prilično zamro nakon katastrofe u japanskoj Fukushimi 2011. godine, predstavljaju i klimatske promjene. Nuklearne elektrane, naime, ne emitiraju stakleničke plinove u atmosferu.

Važan faktor povećanog interesa za nuklearnom energijom su i očekivanja da će AI tehnologija vrlo brzo znatno povećati potražnju za električnom energijom. AI alati, naime, trebaju puno procesorske snage pa troše i puno resursa (osim struje, troše i prilično velike količine vode). Big tech firme poput Googlea, Amazona i Microsofta već su najavile da dio svojih budućih potreba za električnom energijom namjeravaju namirivati ulaganjima u nuklearke.

Greenpeace: Korupcija i netransparentnost u srži nuklearne industrije

Iako je njen utjecaj na okoliš manji nego onaj fosilnih goriva, nuklearna energija ipak ima brojne kritičare među ekološkim organizacijama. Najpoznatija i možda najglasnija takva organizacija je Greenpeace, koji je u više navrata prosvjedovao protiv namjere slovenskih vlasti da izgladi novi blok nuklearke Krškog.

Slovenski Greenpeace javnosti se obratio priopćenjem nakon odluke slovenskog parlamenta o otkazivanju referenduma zbog, kako kažu, neprihvatljivog obmanjivanja javnosti o nuklearnim projektima.

“Nakon što su politički akteri uhvaćeni na djelu, sada povlače svoju podršku referendumu iz straha da će im narod reći ono što ne žele čuti. Ovaj skandal oko NEK2 labuđi je pjev nuklearne industrije. Iznova se pokazuje kako su u srži nuklearne industrije korupcija i politička netransparentnost. Umjesto da obmanjuje javnost i nedemokratski gura skup nuklearni projekt koji bi se izgradio tek u narednim desetljećima, slovenska vlada treba usvojiti scenarij za 100% obnovljivih izvora energije koji bi građanima omogućio sigurnu, pristupačnu i demokratsku građansku energiju. Na taj način se možemo pravovremeno suočiti s klimatskom krizom i izbjeći mnogo ozbiljnije posljedice ekstremnih vremenskih prilika u budućnosti”, kaže Sara Kosirnik, voditeljica klimatske i energetske kampanje Greenpeacea u Sloveniji.

Problemi s nuklearnim elektranama

Osim korupcije i političke netransparentnosti – koji su kod velikih javnih investicija redovita pojava, a malo je koja investicija veća od gradnje nuklearne elektrane – kritičari nuklearne energije imaju i druge zamjerke. Najčešće se, naravno, spominje sigurnost. Iako se katastrofalni kvarovi nuklearnih elektrana ne događaju često, kad se dogode ostavljaju za sobom vrlo ozbiljne posljedice.

Nadalje, veći broj nuklearnih elektrana znači i veću količinu nuklearnog otpada koji treba zbrinuti, kao i veću potrebu za nuklearnim gorivom (najčešće uranijem). Radi se o prilično rijetkom materijalu čija ekstrakcija može imati znatan utjecaj na ljudsko zdravlje i okoliš.

Na koncu, važna zamjerka je i faktor cijene. Konvencionalna nuklearna elektrana gradi se 15-ak godina i košta otprilike isto toliko milijardi eura (cijena gradnje drugog bloka NE Krško procjenjuje se na 9 do 15 milijardi eura).

Razvijaju se doduše i naprednije nuklearne tehnologije, koje bi trebale biti jeftinije i brže za izgradnju (poput tzv. malih modularnih nuklearnih elektrana na koje u budućnosti računa Google).

Međutim, špekulacijama o budućoj komercijalnoj isplativosti neke novije i naprednije tehnologije na ovom se mjestu nećemo baviti. Trenutna realnost je da su nuklearne elektrane još uvijek prilično skupe pa se zbog visine investicije uglavnom grade javnim novcem, stoga je više nego opravdano propitivati kako će taj novac biti utrošen.

Neosporno je, naime, da je čovječanstvu nužno napuštanje fosilnih goriva i tranzicija prema izvorima energije koji ne emitiraju stakleničke plinove; bez toga neće biti moguće preokrenuti trend naglog rasta temperature na Zemlji. Nuklearne elektrane možda u tome mogu pomoći, ali pitanje je u kojoj mjeri i koliko brzo?

Energetska tranzicija je, naime, igra nulte sume. Sav novac koji kroz naredna desetljeća bude uložen u gradnju nuklearki, neće moći biti istovremeno uložen u neke druge izvore energije. Prvenstveno se tu radi o obnovljivim izvorima energije; vjetroelektrane i solarni paneli višestruko su jeftiniji način proizvodnje električne energije od nuklearke i mogu se puno brže priključivati na elektroenergetsku mrežu, a vidni napreci u tehnologiji proizvodnje baterija za pohranu proizvedene struje povećavaju njihovu iskoristivost.

Tko treba odlučivati?

Vrlo je stoga jasno zbog čega nuklearna energija izaziva kontroverze kad god postane tema javne rasprave. Tajni dogovori slovenske političke elite o gradnji drugog bloka NE Krško ilustriraju do koje mjere politički lideri zaziru od te rasprave. Odluku o budućnosti razvoja energetskog sustava države puno bi radije donijeli sami.

Ipak, mišljenje javnosti o projektu gradnje drugog bloka Krškog već sada se pokazuje kao relevantan faktor; da ne strahuju od odbijanja projekta NEK2, slovenske vlasti vjerojatno ne bi otkazivale referendum. Anketa slovenskog Dnevnika pokazuje da je podrška za proširenje Krškog nakon skandala oko referenduma naglo pala, dok je porastao broj onih koji smatraju da nemaju dovoljno informacija da bi donijeli kvalitetnu odluku.

Za očekivati je stoga da će recentna zbivanja barem odgoditi početak gradnje NEK2; tvrdoglavo gurati nepopularnu investiciju nije naročito politički oportuno. Međutim, treba reći i da, prema već spomenutoj Dnevnikovoj anketi, natpolovična većina građana Slovenije još uvijek podržava proširenje NE Krško. Ova priča stoga sasvim sigurno nije završena; vjerojatnije je da će privremeno biti stavljena na led, barem dok se ne procjeni kako je došlo vrijeme da se pokuša ponovo.