Industrija fosilnih goriva od Trumpa očekuje da će im dopustiti da rade što god žele

Usprkos brojnim tužbama zbog doprinosa klimatskoj krizi i činjenici da je svijet ove godine zagazio u zonu temperatura većih za 1,5 stupanj Celzijev nego u predindustrijsko doba, najveća naftaška strukovno-lobistička grupa u SAD-u, American Petroleum Institute (API), uputila je novoizabranom predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu izrazito smjeli spisak politika.

Nakon što su se javno osramotili brojnim otkrićima da su sudjelovali u opstrukciji politika u skladu s klimatskom znanošću pa su promijenili retoriku i obećali rad na smanjenju stakleničkih plinova i smanjenje rizika od klimatskih promjena, lista API-jevih želja svodi se na uklanjanje ionako nedovoljnih i zakašnjelih mjera za zaštitu klime. Pritom klima nije spomenuta niti jednom.

U prvom redu napadnuti su električni automobili, ograničavanje izvoza ukapljenog plina, koji klimatski može biti gori od korištenja lokalnog ugljena, izmjene okolišnih zakona koji stoje na putu velikim naftaškim infrastrukturnim projektima, kao i mjere za sprječavanje nekontroliranog curenja metana u atmosferu…

Pet tematskih točaka, koje sadrže pod-točke s imenima uredbi i zakona koje API smatra da treba promijeniti, uključujući i one o zaštiti vode, opremljene su i rezultatima istraživanja javnoga mnijenja. Pitanja su formulirana tako da se ispitanicima s jedne strane nudi budućnost puna energetske sigurnosti i slobode potrošačkih izbora, a s druge njihovo oduzimanje. Rezultati su, očekivano, uglavnom iznad 80 posto podrške za prvu opciju.

Po svemu što se do sada moglo zaključiti iz prvog mandata Donalda Trumpa te najava za drugi, API-jevi zahtjevi past će na plodno tlo.

1. Zaštita izbora potrošača, odnosno ubijanje elektrifikacije prometa

Na prvom mjestu API predlaže ukidanje standarda o ispušnim plinovima u transportu, koji generiraju oko trećine emisija u SAD-u, ali i zagađenje zraka. Pravila je predložila Agencija za okoliš (EPA) i trebali su dovesti do postupnog smanjenja emisija ugljika i zagađujućih čestica po kilometru vožnje, počevši od novih modela koji bi se na tržištu našli od 2027. prema 2032. godini, kada bi 68 posto novih automobila trebali biti električni ili hibridi.

Ovo ne znači zabranu automobila s motorima na unutrašnje izgaranje (kao što se tvrdi u API-jevoj anketi), već njihov smanjeni udio u proizvodnji i uvozu. Postotak je niži od obećanog od strane klimatski ambicioznijih automobilskih tvrtki u svijetu (str. 7) poput Volva, Mercedesa Benza i Volkswagena, a čak je i General Motors obećao da će proizvoditi automobile s nula emisija, samo do 2040. godine.

“Ova pravila ozbiljno ograničavaju izbor potrošača i ograničavaju pristup širem rasponu opcija vozila”, piše API.

Također se protive odluci kalifornijskih vlasti da se na području te savezne države od 2035. godine prodaju isključivo vozila s nula emisija. Isto vrijedi i za nastojanje američke Uprave za sigurnost na autocestama da se smanje prosječne emisije prometa, odnosno potrošnja goriva po prijeđenom kilometru. Sve državna tijela naglašavaju da će prelazak na vozila s malo ili nula emisija poboljšati kvalitetu zraka i eliminirati milijarde troškova liječenja, kao i da će zapravo donijeti uštede građanima. Uštede vide kroz eliminaciju (dijela) troškova za gorivo, kao i kroz jeftinije održavanje automobila, specifičnu prednost EV-ja u usporedbi s onima na unutrašnje izgaranje. Međutim, API to tretira kao napad na slobodu izbora.

2. Jačanje geopolitičke snage, odnosno širenje izvoza LNG-ja

API zahtijeva i micanje vremenski neodređenog moratorija na izdavanje novih dozvola za izvoz LNG-ja u države s kojima SAD nema ugovor o slobodnoj trgovini. Ova odluka vlasti na odlasku s početka 2024. pravdana je sigurnošću opskrbe domaćeg tržišta plina i brigom za okoliš.

Pritom, odluka ne utječe na već izdane i široko primjenjivane dozvole za izvoz, uključujući one za Europu, koja je nakrcala svoja spremišta za nadolazeću zimu. Odnosi se, dakle, samo na nove dozvole, koje ne bi mogle pokriti ni 15 posto izvoza LNG-ja. Već u rujnu, nakon malo više od pola godine od donošenja odluke o ograničenju izvoza LNG-a, tvrtkama su počele “kapati” dozvole za američke firme koje rade van SAD-a.

Dakle, i ova anemična mjera je dočekana na nož u API-ju, koji ju je prilikom donošenja nazvao “Putinovom pobjedom”, a sada traži njeno ukidanje i što brže izdavanje dozvola. Pitanje s predvidivim odgovorom iz ankete glasi: “Slažete li se ili ne slažete se da proizvodnja nafte i prirodnog plina ovdje u Americi pomaže učiniti našu zemlju sigurnijom od akcija zemalja kao što su Kina i Rusija?” Rizici od podivljale klime se, dakako, ne spominju.

3. Iskoristite naše prirodne resurse iliti bušimo po moru i državnoj zemlji, metan neka teče

Treća točka API-ja je pritužba da je prošla vlada “spriječila razvoj resursa”, što uključuje i “provedbu najslabijeg programa leasinga u moru u povijesti” iliti za naftno-plinske bušotine u moru.

“Ove godine SAD prvi put od 1966. godine nije imao prodaju offshore leasinga. Potreban je proamerički energetski pristup kako bi se započela nova era federalnog leasinga energije”, navodi API. Traže donošenje novog petogodišnjeg plana za proširenje zakupa za bušenje nafte i plina na morskom području, jer im je postojeći previše ograničavajući. Opet se radi o mladom dokumentu. Također, traže i ukidanje pravila koja je usvojila Bidenova administracija, a koja su ograničavala novo bušenje na javnim zemljištima.

U ovoj točci traže i ukidanje naknada za ispuštanje metana u atmosferu, donesenu prošli tjedan. Ovo je pokušaj Bidenove vlade da u zadnji čas, dakle nakon što je izgubio izbore, napravi nešto za klimu, za što se odavno zna da je ogroman, neriješeni problem.

Prema najavi Agencije za zaštitu okoliša, postrojenja koja ispuštaju više od 25.000 tona godišnje ekvivalenta ugljičnog dioksida trebala bi plaćati 900 dolara po toni emitiranog metana u 2024. godini, što bi se povećalo na 1.200 dolara u 2025. te 1.500 dolara u 2026.

Manipulativno pitanje iz ankete ne nudi opciju smanjenja emisija, već ispitanike samo pita podržavaju li ili se protive tome da SAD poveća vlastite domaće izvore nafte i prirodnog plina umjesto da se oslanja na druge regije svijeta.

4. Reforma sustava izdavanja dozvola iliti dajte nam cijevi, bez obzira na to koga ugrožavaju

“Amerikanci ne mogu voziti cestom, a da ne vide na vlastite oči propadanje naše infrastrukture”, riječi su kojima API započinje sljedeću točku. Međutim, ona se ne tiče cesta, mostova ili željeznica koje propadaju, već širenja i/ili reaktivacije plinske i naftne infrastrukture.

Navode primjere poput kontroverznih naftovoda poput Keystone XL-a ili Portland-Montreal, protiv kojih se lokalno stanovništvo godinama bunilo. Višestruko curenje nafte u okoliš i ugrožavanje vodnih rezervi nisu jedine posljedice ovih naftovoda. Pobuna građana i zabrane lokalnih vlasti dovele su i do tužbi protiv naftaša, pa i samog API-ja.

“Opterećujući propisi i birokratske prepreke učinili su gotovo nemogućim izgraditi bilo što u ovoj zemlji. Milijarde dolara ulaganja i deseci tisuća radnih mjesta u SAD-u propadaju zbog nefunkcionalnog sustava izdavanja dozvola”, navodi API. Traže reformu pravosuđa, tj. “razjašnjavanje”, odnosno ograničavanje “kada, gdje i tko može” podnositi tužbe protiv projekata. Isto tako, traže i “reformu” Zakona o čistoj vodi, koji štiti vodne resurse od ovakvih infrastrukturnih projekata.

Manipulativna formulacija anketnog pitanja u kojemu se ne spominje da se radi o infrastrukturi za fosilna goriva glasi: “Podržavate li ili se protivite reformi sustava izdavanja dozvola koja bi pojednostavila i ubrzala višegodišnji proces odobravanja energetskih infrastrukturnih projekata od strane savezne vlade u Americi?”.

5. Promicanje razumne porezne politike, odnosno subvencija za naftaše

API zadnju točku posvećuje porezima. “Treba”, kažu, “zadržati trenutne odbitke za nematerijalne troškove bušenja (IDC), ponovno uvesti 100% bonus amortizaciju te podržati porezne olakšice neutralne prema tehnologijama koje potiču inovacije”. IDC je inače jedna od najvećih izravnih subvencija u naftni sektor. Postoji od 1913. godine i Biden ju je najavio ukinuti te napraviti uštedu od skoro dvije milijarde dolara godišnje.

Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, u 2022. godini subvencije za fosilna goriva u Sjedinjenim Državama iznosile su ukupno 757 milijardi dolara. To uključuje 3 milijarde dolara izravnih subvencija i 754 milijarde dolara neizravnih subvencija, koje obuhvaćaju troškove poput negativnih učinaka na zdravlje i degradacije okoliša, a koje snosi društvo u cjelini, a ne proizvođači fosilnih goriva.

Toksična juha

Mnogi koraci koje traži API mogli bi se poduzeti kroz administrativne radnje, ali neki, uključujući ukidanje naknade za emisije metana iz opreme za naftu i plin, zahtijevaju akciju Kongresa, piše Inside Climate News. U svakom slučaju, očekuju da će se vlada suočiti s novim tužbama ekoloških skupina, koje su uspjele odgoditi ili spriječiti mnoge slične napore prve Trumpove administracije.

“Ovo je toksična juha nepromišljenih prijedloga koji bi koristili industriji nafte i plina na štetu klime, ugroženih zajednica i budućih generacija. Spremni smo boriti se protiv njih na sudu,” rekao je Jason Rylander, pravni direktor Instituta za klimatsko pravo pri Centru za biološku raznolikost. “Popis želja API-ja pokazuje koliko je industrija fosilnih goriva egzistencijalna prijetnja životu na Zemlji.”

S groznog na gore

Iako su tek 11. po količini potvrđenih rezervi, SAD su oduvijek bile najveći potrošač nafte na svijetu. Postali su i neto izvoznik na svjetskom tržištu, pogotovo značajan za Europu nakon početka ruske invazije na Ukrajinu i sankcija koje su EU članice nametnute dotadašnjem najvećem opskrbljivaču sirove nafte, Rusiji.

SAD je i najveći proizvođač sirove nafte na svijetu. Za vrijeme Bidena su dosegli rekordnu proizvodnju, izvlačeći više nafte nego ijedna druga zemlja svijeta ikada u povijesti.

U tome im je uvelike u zadnjih petnaestak godina pomoglo hidrauličko frakturiranje ili “freking”. Ovom razornom metodom duboki se slojevi zemlje horizontalno razbijaju, a pukotine se ispunjavaju kemikalijama sposobnim da prema površini mobiliziraju zaostalu naftu i plin iz izvora koji su prema starim metodama smatrani iscrpljenim. Upravo je ova tehnologija omogućila SAD-u da postane veliki izvoznik nafte.

Zato ne čudi da je izabrani predsjednik Donald Trump ovih dana za ministra energije predložio Chrisa Wrighta, osnivača, predsjednika uprave, direktora i glavnog izvršnog direktora tvrtke Liberty Energy. Kompanija je utemeljena 2010. godine i zahvaljuje svoj uzlet upravo inovacijama u području frekinga. Štoviše, Trump naziva Wrighta pionirom eksplozivne ekspanzije frekinga. Naime, 1992. osnovao je tvrtku Pinnacle Technologies koja je pomogla u pokretanju komercijalne proizvodnje plina iz škriljevca putem hidrauličkog frakturiranja.

Wright je poznat po tome što je 2019. popio koktel tekućine za hidrauličko frakturiranje, koji je sadržavao izbjeljivač u pokušaju da dokaže kako nije štetan. Također, poznat je i po izjavi: “Ne postoji klimatska kriza. Također, nismo usred energetske tranzicije”.

Trump je, dakako, najavio da će povećati proizvodnju nafte u SAD-u i nadmašiti mandat Joea Bidena, kao i da će ukloniti okolišne i birokratske prepreke koje stoje na tom putu. U prošlome mandatu, podsjetimo, Trump je mjesto šefa energetike povjerio Ricku Perryju, čovjeku iz auto biznisa i tvrtke koja upravlja plinovodima i naftovodima. Mjesto šefa diplomacije povjerio je notornom direktoru ExxonMobila Rexu Tillersonu, koji nije osobito dugo potrajao u toj fotelji. Zanimljivo je da čak i aktualni šef te kompanije, Darren Woods, traži od Trumpa da ne napušta Parški sporazum, što je Trump također učinio u prvom mandatu.