Kako dezinformacije otežavaju rješavanje problema klimatskih promjena

Među temama o kojima se razgovaralo na nedavno završenoj UN-ovoj klimatskoj konferenciji COP29 su i klimatske dezinformacije. Iz Ujedinjenih naroda upozoreno je da činjenično netočne tvrdnje o klimatskim promjenama i zelenoj tranziciji na društvenim mrežama te drugim kanalima potkopavaju napore da se klimatskom krizom upravlja donošenjem znanstveno utemeljenih političkih odluka.

“Došli smo do točke u kojoj je problem dezinformacija, namjernog širenja netočnih informacija, međunarodna zajednica na najvišoj razini prepoznala kao hitnu prijetnju”, upozorila je Martina Donlon, glasnogovornica UN-a [Inside Climate News].

Slična upozorenja na UN-ovim klimatskim konferencijama mogla su se čuti i ranije. Potpuno je nedvojbeno tko stoji iza agresivne kampanje širenja klimatskih dezinformacija i tko od njih profitira: industrija fosilnih goriva i njihovi poslovni te politički saveznici.

Rat protiv razuma

Najmoćnije svjetske naftne kompanije, kao što smo iscrpno pisali u našem serijalu o povijesti negiranja klimatske krize, najmanje pola stoljeća znaju kakvi su učinci njihovog poslovanja na ljudsko i planetarno zdravlje.

Nakon što su desetljećima negirali samo postojanje klimatskih promjena, iako su njihovi vlastiti znanstvenici vrlo precizno predvidjeli buduća zbivanja najkasnije tijekom 1970-ih, u novije se vrijeme fosilna industrija prebacila na “narative odgode”, tj. uvjeravanje globalne javnosti da klimatske promjene, iako doista jesu stvarne, nisu hitan problem, a ni odgovornost industrije koja se obogatila upravo upumpavajući stakleničke plinove u Zemljinu atmosferu.

Laži fosilne industrije ponavljaju i neki od najutjecajnijih svjetskih političara, poput npr. predsjednika SAD-a i Rusije, Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Širenju klimatskih dezinformacija doprinose i najbogatiji svjetski poduzetnici, poput Elona Muska, koji je kupio Twitter da bi ovu popularnu društvenu mrežu pretvorio u najutjecajnije svjetsko informacijsko oružje, poligon za neometano širenje klimatskih i drugih dezinformacija.

“Mislim da ne postoji nikakvo razumno nesuglasje oko toga da je Elon Musk omogućio širenje klimatskih dezinformacija na Twitteru nakon što ga je kupio, uz pomoć Rusije i Saudijske Arabije. I nastavio je podešavati algoritam tako da je omogućio korištenje klimatskih dezinformacija kao oružje”, smatra Michael Mann, profesor na američkom Sveučilištu u Pennsylvaniji, klimatolog i geofizičar, jedan od najpoznatijih svjetskih klimatskih znanstvenika [Inside Climate News].

Mannu je problem klimatskih dezinformacija poznat iz prve ruke. Kako je učestalo javno istupao upozoravajući na urgentnost klimatske krize, tako se Mann našao na meti fosilnih propagandista koji su ga pokušali diskreditirati, zbog čega je bio izložen uvredama, uznemiravanju i prijetnjama smrću. Izgubio je više od deset godina pred sudovima dokazujući da je oklevetan.

Njegov slučaj paradigmatski ilustrira rat protiv znanosti koji vode propagandisti fosilne industrije. Najpopularnije i najučestalije klimatske dezinformacije upravo su one kojima se pokušava diskreditirati klimatsku znanost i pojedinačne znanstvenike. Mann je 2021. objavio i knjigu “Novi klimatski rat”, u kojoj detaljno opisuje taktike kojima se fosilni propagandisti koriste da bi onemogućili borbu protiv klimatskih promjena i diskreditirali glasove razuma koji upozoravaju da ignoriranje ovog problema više nije moguće bez ugrožavanja buduće opstojnosti naše civilizacije.

Recentna zbivanja pokazuju da Mannovo spominjanje Rusije i Saudijske Arabije nije nimalo promašeno. Upravo ove dvije države daju najveći doprinos sabotaži međunarodnih sporazuma koji su nužni za rješavanje klimatske krize. Na COP-u 29 su onemogućili dogovor oko planiranog napuštanja fosilnih goriva i pravednijeg financiranja klimatskih potreba siromašnih zemalja tzv. Globalnog Juga, da bi zatim sabotirali i pregovore oko Globalnog sporazuma o plastici.

Usto nije naodmet imati na umu i da se među ulagačima koji su Elonu Musku pomogli kupiti Twitter nalaze tvrtke povezane sa saudijskim i ruskim oligarsima, kao tvrtke iza kojih stoje američki milijarderi koji također podržavaju Donalda Trumpa.

Širitelji klimatskih dezinformacija aktivni su i u ostatku svijeta, pa tako i Europi. Oxford University Press ove je godine objavio knjigu “Klimatske opstrukcije u Europi”, čiju je izradu koordinirala Mreža za klimatsku društvenu znanost.

U knjizi se razotkrivaju aktivnosti mreže ekstremno desnih stranaka, koje diljem Europe šire klimatske dezinformacije i pokušavaju onemogućiti donošenje suvislih klimatskih politika. U tome im, naravno, asistiraju i moćne europske fosilne kompanije, kao i lobisti fosilne, automobilske i poljoprivredne industrije.

Sve učestaliji izborni uspjesi ekstremne desnice stoga su prilično loša vijest za svijet, jer političari koji ne vjeruju znanstvenim činjenicama i spoznajama – pa stoga ni ne prihvaćaju nužnost hitnog rješavanja problema klimatskih promjena – efektivno dolijevaju benzin na vatru, ugrožavajući egzistenciju budućih generacija.

Problem postaje sve gori

Problem klimatskih dezinformacija, pritom, postaje sve gori. Tehnologija generativne umjetne inteligencije (AI) omogućuje nikad brže i jednostavnije kreiranje i distribuiranje sadržaja, bilo tekstualnog ili audio-vizualnog. Iako su generativni AI alati korisnicima interneta dostupni jedva dvije godine, njihovi učinci već su bolno vidljivi.

Internet je postao zatrpan tzv. “AI slopom”, niskokvalitetnim sadržajem očito proizvedenim korištenjem generativnih AI alata. “AI slop” sveprisutan je na društvenim mrežama, a posebno to važi upravo za Muskov Twitter, na kojem neometano djeluje ogromna količina botova, među kojima su neki čak i verificirani.

Prema istraživanju čije je rezultate ove godine objavio AI Lab kompanije Amazon Web Services, čak 57 posto teksta na internetu je strojno generirano, korištenjem alata za prevođenje s jednog jezika na druge. Niska kvaliteta sadržaja sugerira da su AI alati učestalo korišteni i prilikom njegovog kreiranja.

AI alati, pritom, ne mare za istinitost sadržaja koji proizvode niti su sposobni razlikovati točne informacije od netočnih. Troje znanstvenika sa Sveučilišta u Oxfordu, u radu koji je ovog ljeta objavio britanski The Royal Society, nabrajaju niz razloga zbog kojih je AI tehnologija danas izravno suprotstavljena društvenim interesima. Kao posebnu opasnost ističu mogućnost da će internet preplaviti niskokvalitetan sadržaj generiran uz pomoć AI-ja, samo da bi se isti taj sadržaj kasnije koristio za daljnje treniranje velikih jezičnih modela, temeljnog softvera koji pogoni tehnologiju koju danas kolokvijalno nazivamo “umjetnom inteligencijom”.

Glavna autorica ovog rada Sandra Wachter je u razgovoru za Reuters Institute usporedila taj problem sa zagađenjem okoliša.

“Ako svi bacaju svoje prazne boce u šumi, onda će biti puno teže uživati u šetnji kroz tu šumu, jer je sve zagađeno. AI sustavi mogu zagađivati okoliš puno brže nego ljudi”, slikovito će Watcher, opisujući budućnost u kojoj će samo rijetki internetski korisnici biti sposobni pronaći kvalitetne i korisne, dakle nužno i točne, informacije u moru “AI slopa”.

Trend zagađivanja internetskog okoliša već je itekako vidljiv i van društvenih mreža. Popularna blogerska platforma Medium preplavljena je “AI slopom”, a isto važi i za Amazonovu online knjižaru putem koje autori mogu prodavati vlastite digitalne knjige. Skupina urednika Wikipedije je zbog bujice “AI slopa” osnovala posebnu jedinicu za uklanjanje nekvalitetnog AI generiranog sadržaja sa stranica popularne online enciklopedije. Takav se sadržaj sve češće pojavljuje i u znanstvenim radovima.

Upravo povećanje količine dezinformacija u opticaju, do čega će generativna AI tehnologija nužno dovesti, pojedini stručnjaci vide kao potencijalno najopasniju nuspojavu ove tehnologije.

“Mislim da je volumen u ovom kontekstu važan, jer povećava mogućnost da će vašu poruku još netko preuzeti. Odjednom imamo pred sobom masivan izazov suočavanja s ogromnom količinom dezinformacija koje preplavljuju društvene mreže i na nivou su sofisticiranosti koji otežava ljudima da ih uoče”, kaže politolog Victor Galaz sa Sveučilišta u Stockholmu koji smatra kako ova tehnologija ima potencijal da “polako uruši osnove za bilo kakav razgovor” [DeSmog].

Rješenje je regulacija

U pitanju je problem koji ima samo jedno moguće rješenje: zakonsku regulaciju. Međunarodna koalicija Climate Action Against Disinformation (CAAD) u nedavnom je izvještaju pozvala na regulaciju koja će natjerati AI tvrtke na transparentno i društveno odgovorno ponašanje, tj. prioritiziranje sigurnosti i ljudskih prava nad profitom.

Sličnim pozivima pridružuju se i drugi glasovi stručne međunarodne javnosti, a pojavljuju se i prvi zakoni kojima se regulira rad AI industrije. Primjer je Akt o umjetnoj inteligenciji Europske unije, kojeg brojni kritičari smatraju nedovoljno kvalitetnim, ali predstavlja kakav-takav korak u pravom smjeru.

“Moramo imati od tih tvrtki ista očekivanja koja imamo od bilo koga drugog tko je funkcionalni član društva”, kaže jedan od autora CAAD-ovog izvještaja Michael Khoo, inače programski direktor u međunarodnoj okolišnoj organizaciji Friends of the Earth [DeSmog].