Nova analiza otkriva kako europski sustav trgovanja emisijama “gura” teške industrije

Dan prije predstavljanja dugo iščekivanog Plana za čistu industriju Europske komisije, nova analiza upozorava da EU i dalje subvencionira teške industrije.

Naime, upravo objavljena analiza organizacija WWF i Carbon Market Watch otkriva da su teške industrije, poput industrija čelika i cementa, većinu dozvola za onečišćenje u okviru sustava trgovanja emisijama u Europskoj uniji (EU ETS) u 2023. godini dobile – besplatno. Takva praksa koštala je gotovo 40 milijardi eura, a novac se mogao uložiti u čiste tehnologije. 

Sredstva prikupljena kroz EU ETS sustav pune europski Inovacijski fond, namijenjen ulaganjima u dekarbonizaciju. Analiza je pokazala i da su sredstva u 2023. godini u velikoj su mjeri uložena u tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika (CCS), što je potencijalno potisnulo zelenija rješenja. 

Analiza tako pokazuje da iako se sustav EU ETS-a na papiru vodi principom “zagađivač plaća”, u praksi nastavlja teške zagađivače kroz dodjelu besplatnih emisijskih jedinica.

> > Puno je bolje ulagati novac u obnovljive izvore energije, nego u CCS

Što je EU ETS?

EU ETS je prvo svjetsko tržište ugljika koje zagađivačima nalaže da plate za svoje emisije stakleničkih plinova. Sustav pokriva emisije iz sektora proizvodnje električne i toplinske energije, industrijske proizvodnje i zrakoplovstva. Riječ je o sektorima koji pokrivaju oko 40 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU-u.

Dok se emisije većinom prodaju na dražbama, kompanije dio emisijskih jedinica dobivaju besplatno, a njima mogu i međusobno trgovati. Na primjer, ako postrojenje ili operater smanji emisije, tvrtka može prodati rezervne emisije ili ih zadržati za korištenje u budućnosti.

EU ETS temelji se na načelu cap and trade, koje postrojenjima uvodi ograničenje na ukupnu količinu stakleničkih plinova koje smiju emitirati. Ta se gornja granica svake godine smanjuje u skladu s klimatskim ciljevima EU-a. 

Europska unija se, naime, donošenjem Europskog zakona o klimi 2021. godine pravno obvezala postati klimatski neutralna do 2050. godine, u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.

EU ETS, sustav uspostavljen 2005. godine, do 2023. rezultirao je smanjenjem emisija iz europskih energetskih i industrijskih postrojenja za približno 47 posto u usporedbi s razinama iz 2005. godine, navodi se na stranicama Europske unije.

> > Klimatski ciljevi Europske unije – jučer, danas, sutra

Nagrađivanje najvećih zagađivača

Analiza WWF-a i CMW-a otkriva da je 30 kompanija dobilo gotovo 50 posto emisijskih jedinica u 2023. godini, a te kompanije čine svega 1 posto svih poduzeća koje su dio EU ETS sustava.

Najviše profitira sektor čelika, jedna od industrija koje najviše zagađuju europski okoliš. Tijekom 2023. godine sektor je u besplatnim emisijskim jedinicama dobio 11,3 milijardi eura, pa je tako industrija čelika stakleničke plinove emitirala bez ikakvih troškova.

Na primjer, čelični div ArcelorMittal dobio je više od 3,8 milijardi eura besplatnih dozvola za onečišćenje u 2023. (oko 140 posto njegovih stvarnih emisija), dok je proizvođač cementa Heidelberg dobio gotovo 2 milijarde eura i tako pokrio oko 106 posto svog zagađenja. Te kompanije, zajedno s ostalima, i dalje ne plaćaju ništa za svoje emisije.

Nadalje, industrija prerade nafte u 2023. godini dobila je više od 73 milijuna besplatnih emisijskih jedinica u vrijednosti od oko 6 milijardi eura. To je, navodi se u izvješću, omogućilo sektoru da zagađuje bez troškova, ali uz značajne troškove za klimu i društvo.

„Povezivanje točaka između javnih podataka EU ETS-a i onih koje objavljuju tvrtke pokazuje kako je tržište ugljika funkcioniralo za tešku industriju tijekom posljednja dva desetljeća. Nagrađivalo je one koji najviše zagađuju. Zašto divovi u industriji čelika i cementa primaju mnogo više nego što emitiraju?”, zapitala se prilikom predstavljanja izvješća Lidia Tamellini, stručnjakinja za dekarbonizaciju industrije EU-a pri Carbon Market Watchu.

Inovacijski fond i CBAM

Od ukupno 6,4 milijarde eura, što je ukupni proračun Inovacijskog fonda od 2020. do 2022. godine, više od 2,5 milijardi eura, gotovo 40 posto, otišlo je za izravno financiranje CCS tehnologija, zaključuje se u analizi.

Iako bi CCS tehnologije mogle odigrati ulogu u rješavanju problema neizbježnih procesnih emisija u ciljanim sektorima, kao što su proizvodnja cementa i vapna, te su tehnologije daleko od jedinog ili doista najboljeg rješenja za smanjenje emisija u industrijskom sektoru, ističe analiza.

“Inovacijski fond EU-a mora biti pokretačka snaga za energetski intenzivne industrije s istinskim planovima za dekarbonizaciju. To znači prioritiziranje rješenja koja su usmjerena na dobivanje čiste energije i poboljšanje energetske učinkovitosti te rješenja koja guraju industrije prema održivoj proizvodnji. Ako se bolje osmisli, fond može pomoći Europi da ostane konkurentna u globalnoj utrci u zelenim tehnologijama”, kazala je Camille Maury, koja se u WWF-u bavi dekarbonizacijom industrije.

Autori izvješća također ističu da su visoka cijena ugljika te provedba mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) ključni instrumenti za povećanje proračuna Inovacijskog fonda. 

CBAM je mehanizam koji je Europska unija uspostavila s ciljem rješavanja pitanja emisija stakleničkih plinova ugrađenih u robu prilikom uvoza u carinsko područje Unije. Mehanizam je uspostavljen u svibnju 2023., a trenutačno se radi na njegovoj provedbi.

Camille Maury navodi kako bi odgoda provođenja CBAM-a, za što se neki zalažu, lišila Inovacijski fonda oko 20 milijardi eura.

“Samo u 2030. godini oko 9 milijardi eura bilo bi izgubljeno zbog besplatnih dozvola za onečišćenje, umjesto da se sredstva ulože u stvarnu industrijsku transformaciju. U vremenu kada je nužno ubrzati klimatsku akciju, odgađanje CBAM-a šalje pogrešan signal; odgađanje bi za industrije značilo više neizvjesnosti te bi usporilo prijeko potrebne promjene”, izjavila je.

Preporuke

Ključno je onemogućiti da besplatne emisije potkopavaju dekarbonizaciju industrijskog sektora. Zato ih treba potpuno ukinuti, najkasnije do 2030. godine, navodi se u analizi. 

U periodu postupnog ukidanja, besplatne emisije treba omogućiti samo tvrtkama koje pokazuju značajna poboljšanja u energetskoj učinkovitosti te predanost smanjenju ugljičnog otiska.

Osim toga, zaključuju autori, treba povećati ulaganja u Inovacijski fond te podržati učinkovite klimatske politike koje potiču transformaciju industrija koje zagađuju. To se, smatraju, može postići davanjem prednosti proizvodnim tehnologijama s nultim izravnim emisijama.

Nadalje, treba osigurati da svaka dodatna financijska potpora ETS sektorima dolazi s obvezujućim klimatskim i društvenim uvjetima – uvjet za potporu mora biti postizanje jasnih ciljeva dekarbonizacije. Usto, javno financiranje usmjereno na industrijsku transformaciju mora rezultirati stvaranjem kvalitetnih radnih mjesta i poštivanjem radničkih prava.

Zaključno, autori ističu da se europski mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) mora početi provoditi 2026. godine, a u sklopu mehanizma i proširiti opseg obuhvaćenih sektora te uključivati i rafinirana fosilna goriva.