Države se dogovorile da će se do 2028. dogovoriti o financiranju očuvanja bioraznolikosti

U petak su iz Rima stigle “dobre vijesti”: međunarodna zajednica konačno se uspjela barem donekle usuglasiti o financiranju globalnog nastojanja za očuvanje i obnovu prirode te bioraznolikosti.

Pregovori u Rimu bili su nastavak neuspješne UN-ove konferencije o bioraznolikosti (COP16), održane koncem 2024. u Kolumbiji. Pregovori su se tada raspali jer se nije moglo postići suglasje o uspostavljanju fonda iz kojeg bi siromašne države mogle povlačiti sredstva za očuvanje i obnovu bioraznolikosti.

Natezanje oko novca za bioraznolikost

Naime, još je 2022. na konferenciji u Montrealu postignut načelni dogovor da će svaka država najkasnije do 2030. godine zaštititi barem 30 posto svog teritorija, kopnenog i morskog, a kako bi se omogućila obnova prirode te zaštitile biljne i životinjske vrste. Obnova prirode i zaštita bioraznolikosti smatraju se ključnim dijelom borbe protiv klimatske krize; klima i okoliš utječu jedno na drugo u svojevrsnoj povratnoj sprezi, a stanje okoliša ima znatan utjecaj na zdravlje i blagostanje ljudskih zajednica.

Međutim, kako to već inače biva, problem s pojavio oko novca. Bogatije države su 2022. načelno pristale da će siromašnijim državama do 2025. osigurati pomoć u iznosu od 20 milijardi dolara godišnje. Do 2030. na taj je način trebalo biti podijeljeno ukupno 200 milijardi dolara namijenjenih obnovi i zaštiti prirode odnosno očuvanju bioraznolikosti.

Taj dogovor praktički je ostao mrtvo slovo na papiru; do 2025. je siromašnijim državama na raspolaganje stavljeno tek desetak milijardi dolara namijenjenih očuvanju bioraznolikosti. Problem se pojavio u usuglašavanju mehanizma za distribuiranje novca; siromašnije su države tražile osnivanje posebnog, namjenskog fonda, a bogatije države (uključujući i članice Europske unije) tome su se usprotivile, zauzevši stav da se novac može i treba distribuirati kroz postojeće financijske instrumente.

Problem s pristupom koji zagovaraju bogate države zadnjih je godina postao bolno očit: kad nema posebnog fonda za prikupljanje i distribuciju sredstava, puno je lakše prikriti izbjegavanje preuzetih obaveza. Medijima i zainteresiranoj javnosti to otežava prikupljanje podataka o uplatama i isplatama, tj. teže je utvrditi koliko je novca doista prikupljeno i utrošeno za očuvanje bioraznolikosti.

Sastanak u Rimu stoga predstavlja korak unaprijed: osnivanje zasebnog fonda i dalje nije dogovoreno, ali države koje su pristupile pregovorima obvezale su se da će dogovor o tome biti postignut do 2028. godine.

“Dogovor da ćemo se dogovoriti možda ne zvuči naročito seksi, ali je i dalje veliko postignuće”, kazala je Bernadette Fischler Hooper iz međunarodne okolišne organizacije WWF, prenosi The Guardian.

Sve opcije su još uvijek na stolu: moguće je da će u konačnici biti osnovan zasebni fond koji traže siromašnije države, moguće je da će se sredstava distribuirati kroz postojeće strukture, a najvjerojatnije je da će se postići kompromisno rješenje, tj. da će se dio novca uplaćivati i distribuirati kroz zasebni fond, a dio kroz druge raspoložive mehanizme.

Rješenje bi se trebalo iskristalizirati kroz redovite sastanke na kojima će sudjelovati ministri financija i zaštite okoliša uključenih država.

“Sve to može zvučati jako tehnokratski, ali tako se ambicije zabilježene na papiru transformiraju u konkretne akcije za očuvanje okoliša na terenu”, kazala je Linda Krueger iz međunarodne okolišne organizacije The Nature Conservancy, prenosi Sustainable Views.

Iz sudjelovanja u pregovorima upadljivo su izostale Sjedinjene Američke Države, od kojih tijekom mandata Donalda Trumpa ne treba dočekivati nikakve doprinose u zaštiti klime i okoliša; upravo suprotno, Trump otvoreno zagovara i svojim politikama potiče dodatno zagađenje i devastaciju [1, 2, 3, 4].

Europska unija je, pak, izrazila zadovoljstvo postignutim dogovorom. Povjerenica Europske komisije zadužena za zaštitu okoliša, Šveđanka Jessika Roswall, poručila je da smo “osigurali globalni itinerar za podržavanje financiranja bioraznolikosti nakon 2030. godine”.

“Ovo je dokaz da multilateralizam funkcionira, usprkos teškoj međunarodnoj geopolitičkoj situaciji i brojnim globalnim izazovima”, naglašava Roswall.

Sve ide presporo

Važno je istaknuti kako drugi aspekti očuvanja bioraznolikosti na ovim pregovorima uopće nisu adresirani. Među obvezama koje su države preuzele još 2022. su, naime, i ukidanje subvencija za gospodarske aktivnosti koje devastiraju okoliš, kao i druge mjere za smanjenje zagađenja. Točan set indikatora kojima će se mjeriti na koji se način ove obveze ispunjavaju ili ne ispunjavaju tek treba utvrditi.

Recentna analiza portala Carbon Brief pokazuje da su pomaci minimalni. Naime, kad su 2022. obećale zaštititi 30 posto svog teritorija, države su obećale i da će UN-u predati planove u kojima će objasniti što i kako točno namjeravaju napraviti. Takve planove dosad je predalo 137 država, od čega njih 70 (dakle 51 posto) ignorira preuzete obaveze: neke su obećale zaštititi manje od 30 posto teritorija, a neke su naprosto odlučile da ignorirati bilo kakve brojčane indikatore koji bi mogli pokazati uspješnost ili neuspješnost njihovih planova.

Prema mišljenju stručnjaka s kojima je Carbon Brief razgovarao, šanse da će se obećanje o zaštiti 30 posto Zemlje do 2030. godine doista ispuniti su minimalne. Trenutno je zaštićeno samo 17,6 posto kopnenih i 8,4 posto morskih površina.

“Mnoge države nisu bile dovoljno ambiciozne u preuzimanju konzervacijskih obveza i zbog toga kolektivno nismo na putu da ispunimo globalni cilj o 30 posto zaštićenih područja do 2030. To je vrlo zabrinjavajuće i moramo poduzeti sve što je potrebno da bi svijet skrenuo na pravi put”, smatra Brian O’Donnell iz okolišne organizacije Campaign for Nature.