Što je novi europski Plan za čistu industriju?

Prošle srijede Europska komisija (EK) predstavila je Plan za čistu industriju – kako navode, “poslovni plan koji dekarbonizaciju čini ostvarivom i isplativom za industrije u Europi”.

Plan je dio šire strategije za borbu protiv klimatskih promjena te izgradnju održivog europskog gospodarskog modela, a koja je objedinjena u Europskom zelenom planu.

Europski zeleni plan pokušava pomiriti tri paralelna problema s kojima se Europska unija suočava: klimatske promjene, konkurentnost i ovisnost o kritičnim sirovinama. Cilj je da Europa do 2050. godine postane prvi klimatski neutralan kontinent, a EU globalni lider u borbi protiv klimatskih promjena. Donošenjem Europskog zakona o klimi 2021. godine, Europska unija se pravno obvezala na ostvarenje ovih ciljeva.

Plan za čistu industriju pokušaj je Europske komisije da odgovori na pitanje kako dekarbonizirati europsku industriju, pogotovo energetski intenzivne industrije, osiguravajući pritom konkurentnost i budućnost proizvodnje u Europi.

Predstavljen je na Europskom industrijskom samitu u Antwerpenu, točno godinu dana nakon što su čelnici vodećih europskih industrija objavili Antverpensku deklaraciju za europski industrijski dogovor, odnosno pozvali Europsku komisiju na donošenje industrijskog sporazuma i konkretnih mjera za poticanje ulaganja u europske industrije te zaštitu radnih mjesta u Europi. Deklaraciju danas potpisuje više od 1300 kompanija, udruženja i organizacija iz 25 industrijskih sektora. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prilikom predstavljanja je kazala da se Plan za čistu industriju dotiče svake od deset preporuka sadržanih u Deklaraciji iz Antwerpena.

Antwerpen je, inače, jedan od centara kemijske industrije, ne samo u Belgiji i Europi, već i u svijetu. Antverpenska luka jedna je od najprometnijih u Europi, što je ključno za ovu industriju. Sjedište je velikog broja kemijskih kompanija i postrojenja te istraživačkih centara. Kemijska industrija iznimno je važna za Europsku uniju, ne samo zato što je EU najveći svjetski izvoznik kemijskih proizvoda, nego i zato što igra ključnu ulogu u zelenoj tranziciji.

Naime, kemijska industrija povezana je s brojnim procesima koji utječu na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Primjerice, vodik je jedna od okosnica Europskog zelenog plana, a zeleni vodik, koji nema stakleničkih emisija, dobiva se elektrolizom vode pomoću struje iz obnovljivih izvora energije [1, 2]. Kemijska industrija proizvodi ključne materijale za poluvodiče korištene u ćelijama solarnih panela, važna je za razvoj baterija za pohranu energije. Važna je i uloga kemijske industrije u kružnoj ekonomiji, u recikliranju kemikalija i plastike. Unatoč svemu, kemijska industrija u EU bilježi pad u odnosu na 2022. godinu, kada je dosegnula vrhunac.

> > Klimatski ciljevi Europske unije – jučer, danas, sutra

Što planira Europska komisija?

Osim što je zacrtala cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine, Europska komisija predstavila je u siječnju Kompas konkurentnosti, plan za ponovno pokretanje europskog gospodarstva. Temelji se na analizi iz Izvješća o budućnosti europske konkurentnosti Marija Draghija, bivšeg predsjednika Europske centralne banke.

U Planu za čistu industriju ti se ciljevi isprepliću. Prije svega je usmjeren na energetski intenzivne industrije i čiste tehnologije. Energetski intenzivne industrije trebaju potporu za dekarbonizaciju i elektrifikaciju, smatra Komisija, jer je taj sektor “suočen s visokim troškovima energije, nepoštenom globalnom konkurencijom i pretjeranom regulativom, što sve šteti njegovoj konkurentnosti”.

Čistu tehnologiju vide kao ključ transformacije europske industrije i temelj buduće konkurentnosti i gospodarskog rasta. U središtu plana je i kružnost jer, kako objašnjava Europska komisija, “moramo optimizirati ograničene Unijine resurse i smanjiti preveliku ovisnost o dobavljačima sirovina iz trećih zemalja”.

Cjenovno pristupačna energija, navodi EK, temelj je konkurentnosti, zbog čega je istovremeno s Planom za čistu industriju predstavljen i Akcijski plan o cjenovno pristupačnoj energiji. Njime se želi ubrzati uvođenje čiste energije i elektrifikacija te dovršiti fizičko povezivanje unutarnjeg energetskog tržišta EU-a. Drugim riječima, smanjiti račune za struju industrijama, poduzećima i kućanstvima te smanjiti ovisnost o uvozu fosilnih goriva.

Aktom o ubrzavanju industrijske dekarbonizacije Komisija planira povećati potražnju za “čistim” proizvodima proizvedenima u EU-u. U javnu i privatnu nabavu uvest će kriterije održivosti i otpornosti te kriterij “proizvedeno u Europi”, odnosno dati prednost europskim proizvodima. Uvodi se i dobrovoljna oznaka intenziteta ugljika za industrijske proizvode; s primjenom kreće ove godine u industriji čelika, a slijedi industrija cementa. Dodatno, Komisija planira pojednostaviti i uskladiti metode obračuna ugljika.

Postavljanjem načela kružnosti u središte strategije dekarbonizacije, EK planira optimizirati korištenje ograničenih resursa EU-a. Komisija će osnovati centar za kritične sirovine, a sljedeće godine donijeti Akt o kružnom gospodarstvu, s ciljem da do 2030. kružno bude 24 posto materijala.

Koliko Plan košta?

Kratkoročno će se za potporu čistoj proizvodnji izdvojiti više od 100 milijardi eura, a Europska komisija donijet će okvir za državne potpore u sklopu Plana za čistu energiju.

Kao jedan od pokretača ovog plana vide i Inovacijski fond Europske izvršne agencije za klimu, infrastrukturu i okoliš (CINEA), iz kojeg se financiraju inovativne tehnologije koje doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova. Sam fond financira se, pak, od dražbi emisijskih jedinica u sklopu EU ETS sustava, tržišta ugljika koje zagađivačima nalaže da plate za emitirane stakleničkih plinova. EU ETS sustav, navodi se na stranicama Europske Komisije, smanjio je emisije iz europskih energetskih i industrijskih postrojenja za oko 47 posto u usporedbi s razinama iz 2005. godine, kada je ustanovljen. Planom za čistu industriju predlaže se osnivanje Banke za dekarbonizaciju industrije s ciljem financiranja u iznosu od 100 milijardi eura, upravo na temelju sredstava dostupnih u Inovacijskom fondu.

Planirana je i revizija programa InvestEU, namijenjenog privlačenju privatnih i javnih ulaganja. Kako navodi EK, uredba o tom prijedlogu će se mijenjati kako bi se “povećala njegova sposobnost podnošenja rizika” i time mobiliziralo dodatnih “oko 50 milijardi eura privatnih i javnih ulaganja, među ostalim u čistu tehnologiju, čistu mobilnost i smanjenje otpada”. Spomenuto Draghijevo izvješće troškove dekarbonizacije procjenjuje na oko 60 milijardi eura godišnje. Kako je povjerenik Europske komisije za održivi promet i turizam Apostolos Tzitzikostas kazao sredinom veljače, “proračuni EU-a i država članica ne mogu financirati ovaj iznos i zato moramo iskoristiti javna i privatna ulaganja”.

Pouzdanost i pouzdani partneri

Ursula von der Leyen više je puta tijekom predstavljanja Plana za čistu industriju ponovila da on industriji i ulagačima pruža sigurnost i predvidljivost. Jasni i detaljno razrađeni kratkoročni i dugoročni planova u postizanju klimatskih ambicija Europske unije potaknut će konkurentnost jer će omogućiti ulaganja uz smanjene rizike.

Na putu dekarbonizacije, ističe EK, Europi su potrebni “pouzdani globalni partneri”. Komisija najavljuje uspostavu prvih partnerstva za čistu trgovinu i ulaganja i dodatnu zaštitu europske industrije od “nepoštene globalne konkurencije”. Dodatno, pojednostavit će Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), koji je Europska unija uspostavila s ciljem rješavanja pitanja emisija stakleničkih plinova ugrađenih u robu prilikom uvoza u carinsko područje Unije.

Nedovoljno ambiciozno

Upravo su CBAM i ranije spomenuti EU ETS sustav bili glavna tema analize organizacija WWF i Carbon Market Watch objavljene dan uoči predstavljanja Plana. Kako smo pisali, analiza je razotkrila da sustav trgovanja emisijama posljednjih godina subvencionira teške industrije, odnosno velike zagađivače. Industrija čelika i cementa, kao i kemijska industrija, navodi se u analizi, većinu dozvola za onečišćenje u okviru sustava EU ETS u 2023. godini dobile su – besplatno. Takva praksa koštala je gotovo 40 milijardi eura, a novac se mogao uložiti u čiste tehnologije.

WWF je reagirao i nakon što je Plan za čistu industriju predstavljen. Smatraju da mu nedostaje ambicije i hrabrosti, da je dugoročna vizija nedovoljno jasna te da izostaju stroži uvjeti za industrije koje će se podržavati na putu prema dekarbonizaciji. Naglašavaju da mjere poput osnivanja Banke za dekarbonizaciju industrije i korištenja fonda InvestEU trebaju dolaziti s čvrstim obvezama za industrije koje ih koriste, pogotovo kad je u pitanju smanjenje emisija i očuvanje kvalitete radnih mjesta.

Europska komisija ovaj mjesec planira predstaviti akcijski plan za automobilsku industriju, a na proljeće i Akcijski plan za čelik i metale. U planu su i druge prilagođene mjere za kemijsku industriju i industriju čistih tehnologija.

> > Nova analiza otkriva kako europski sustav trgovanja emisijama “gura” teške industrije