“Očuvanje prirode je sigurnosno pitanje i novi europski proračun to mora odražavati”
Uoči samita Vijeća EU-a i rasprave o novom europskom proračunu, okolišne organizacije upozorile su da je zdrav okoliš temelj sigurnosti.
Par dana prije nego su se europski lideri prošli četvrtak sastali u Bruxellesu da raspravljaju o novom proračunu EU-a na samitu Vijeća Europske unije, europske okolišne organizacije održale su konferenciju za medije i upozorile javnost kako će ta rasprava teći i zašto je to – pogrešan smjer.
“Aktualne političke rasprave u Europi su, iz očitih razloga, fokusirane na kompetitivnost, sigurnost i obranu. U takvom okruženju, okolišne politike često ostaju po strani. Ali stvar je vrlo jednostavna: ekonomska i društvena stabilnost, kao i sigurnost, u potpunosti ovise o zdravom okoliša. Budući da se priroda ne može zauzeti za sebe, ovdje smo da podsjetimo europske lidere da je zdrav okoliš najbolja obrana od ekonomskih, okolišnih i političkih kriza”, kazala je Anouk Puymartin iz organizacije BirdLife Europe.
Tako je i bilo; glavna tema razgovora o novom Višegodišnjem financijskom okviru (VFO), odnosno novom proračunu Europske unije, bila je sigurnost. Međutim, kako su okolišne organizacije naglasile na presici “Kako osigurati održivost budućeg proračuna Europske unije” održanoj u utorak, takvo shvaćanje sigurnosti jako je ograničeno.
“Priroda je kičma naše ekonomije. Polovina svjetskog BDP-a ovisna je o ekosustavu; o čistoj vodi i zraku, o oprašivanju, plodnom tlu. Ovi prirodni resursi procjenjuju se na više od 230 milijardi godišnje samo u Europskoj uniji. Ključni sektori, dakle poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo, oslanjaju se na prirodne resurse. Zdravstveni sustav također, budući da zdrav okoliš smanjuje troškove zdravstvenog sustava. Ulaganje u prirodu je ulaganje u otpornost europskog gospodarstva i društva, a to je temelj sigurnosti”, poručila je Puymartin.
“Sigurnost Europe nije samo pitanje vojne moći”
Upozoravaju da su troškovi nečinjenja već sad previsoki. Puymartin je ukazala na procjenu Svjetskog gospodarskog foruma prema kojoj će gubici u bioraznolikosti i iscrpljivanje ekosustava koštati oko 2,7 bilijuna eura godišnje do 2030. godine.
“Europska unija već sad osjeća posljedice. Od osamdesetih godina do danas posljedice ekstremnih vremenskih prilika procjenjuju se na 800 milijardi eura. Alarmantno je što je četvrtina ukupnih gubitaka zabilježena u posljednjih nekoliko godina. Taj financijski pritisak samo će rasti nastavimo li prirodne resurse uzimati zdravo za gotovo”, kazala je predstavnica BirdLife Europe.
Prema njenim riječima, očuvanje prirode je sigurnosno pitanje – devastacija okoliša rezultira oskudnijim prirodnim resursima, a posljedica toga su konflikti, ekonomske krize i prisilne migracije.
“Sigurnost Europe nije samo pitanje vojne moći. Sigurnost podrazumijeva i pristup čistoj vodi, hrani, podrazumijeva društvenu koheziju i materijalnu autonomiju. Temelj za sve navedeno je u stabilnom i otpornom ekosustavu. U Europi već zvone zvona za uzbunu – dvije trećine europskih vodenih površina je u lošem stanju, kao i 20 posto kopnenih područja Europske unije. Trećina europske populacije iz godine u godinu proživljava nestašice vode. Riblji fond je pred kolapsom, što prijeti obalnim zajednicama – da nabrojim samo neke od primjera koji vrlo lako mogu izazvati ekonomske krizu i društvene nemire. Vrlo je jasno, bez prirode nema budućnosti.”
Računica je, poručili su iz BirdLife Europe, da nedostaje oko 20 milijardi eura godišnje da bi Europska unija ispunila svoje klimatske ciljeve i ciljeve očuvanja bioraznolikosti. Što se više čeka, troškovi će rasti, i to bi trebao biti prioritet u kontekstu budućeg proračuna. Ističu da na iznos ne treba gledati kao na trošak, već ulaganje, kao i da nije nedostižan.
Već sad postoji jednostavno rješenje, kažu – ukidanje štetnih potpora za “prljave” europske industrije, o čemu smo pisali.
“Zaključno, ako nastavimo uništavati prirodu, potkopavamo temelje vlastite kompetitivnosti i društvene stabilnosti. U kontekstu razornih posljedica klimatskih promjena, zdrav okoliš je najbolja brana od budućih ekonomskih i društvenih kriza. Budući višegodišnji financijski okvir to mora odražavati i usredotočiti se na očuvanje prirode”, podcrtala je Puymartin iz te organizacije.
> > Nova analiza otkriva kako europski sustav trgovanja emisijama “gura” teške industrije
Novi europski proračun – korak unazad za očuvanje bioraznolikosti?
Thomas Freisinger iz organizacije EuroNatur istaknuo je da Europska unija mora učiti na vlastitim greškama. Trenutačni višegodišnji financijski okvir, odnosno proračun EU-a, na jednak način budžetira očuvanje bioraznolikosti kao što financira postizanje klimatskih ciljeva ili cirkularnu ekonomiju, što smatra pogrešnim. Teže je, pojašnjava Freisinger, izmjeriti utjecaj na bioraznolikost nego, primjerice, izmjeriti emisije stakleničkih plinova. Daje još jedan primjer; državama je lakše napraviti business case za recikliranje, odnosno financirati projekte koji se odnose na cirkularnu ekonomiju, ili za smanjenje emisija stakleničkih plinova, odnosno raditi na ispunjenju klimatskih ciljeva – nego baviti se puno kompleksnijom bioraznolikošću.
“Bioraznolikost zaslužuje zaseban tretman u financijskoj arhitekturi Europske unije. Na primjer, srednja i istočna Europa se po tom pitanju u velikoj mjeri oslanjaju na europske fondove. Drugim riječima, neke države članice bez europskih fondova uopće ne bi ulagale u očuvanje bioraznolikosti. (…) Projekti usmjereni na očuvanje bioraznolikosti ovisniji su o europskim fondovima nego drugi sektori, gdje često ‘uskaču’ kompanije i nacionalni budžeti.”
Da je ovakav pristup financiranju bioraznolikosti pogrešan, dokazuje činjenica da u sklopu trenutno važećeg višegodišnjeg financijskog okvira (na snazi do 2027.) ciljevi očuvanja bioraznolikosti nisu ispunjeni, smatra.
Kad je riječ o novom proračunu EU-a, Freisinger primjećuje zaokret; kaže da novi proračun bioraznolikost tretira na sličan način kao Mehanizam za oporavak i otpornost pa treba uzeti u obzir naučene lekcije.
“Iskustva s Fondom za oporavak i otpornost govore sljedeće: većina zemalja članica ulagala je manje od 1 posto sredstava dobivenih iz tog fonda na obnovu prirode. Bioraznolikost je bila u istom paketu s cirkularnom ekonomijom i klimatskim ciljevima. Za postizanje klimatskih ciljeva postoje jasne obveze zemalja članica, za bioraznolikost ne, što nije fer. Dakle, bioraznolikost će članicama biti posljednja na listi prioriteta. (…) Čini mi se da smo napravili korak unazad.”
>> Države se dogovorile da će se do 2028. dogovoriti o financiranju očuvanja bioraznolikosti
Moguća područja borbe
Carl Richter iz europske podružnice WWF-a usredotočio se na moguća rješenja. Moguće je, kazao je, propisati minimum sredstava usmjerenih na očuvanje prirode unutar nacionalnih planova. Na taj način, smatra, možemo utjecati i na štetnu praksu greenwashinga, koja služi izgradnji slike da se na zaštiti okoliša radi značajno više nego što se doista radi.
“Treba inzistirati na jasnim indikatorima za ispunjenje ciljeva očuvanja bioraznolikosti, koji će služiti postavljanju jasnih ciljeva, mjera i obaveza. Temelje za ovakav sustav imamo u Zakonu o obnovi prirode, kao i Strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti za 2030. godinu”, zaključuje Richter.