Plinovod “južna interkonekcija” koji bi trebao spojiti Hrvatsku i BiH je besmislen

Plinovod “južna interkonekcija”, koji bi trebao prenositi ukapljeni zemni plin (LNG) s terminala na Krku u Bosnu i Hercegovinu, predimenzionirani je projekt koji se vjerojatno nikada neće realizirati.

Zaključak je to nove analize koju su objavili Aarhus centar u BiH i mreža CEE Bankwatch, a koja poručuje da bi kapacitet planiranog plinovoda između BiH i Hrvatske bio do šest puta veći od trenutačne potrošnje plina u susjednoj nam zemlji.

Cilj analize bio je ispitivanje dosad predstavljenih dokaza u korist plinovoda koji se u posljednje vrijeme sve češće spominje u bosanskohercegovačkoj javnosti. Snažna podrška izgradnji južne interkonekcije dolazila je iz Sjedinjenih Američkih Država, koje u BiH vide potencijalno tržište za američki LNG. Plin koji BiH trenutačno koristi dolazi iz Rusije.

No kako plin čini tek oko 3 posto opskrbe energijom u BiH, autori smatraju da nema smisla ulagati značajna sredstva u novu infrastrukturu za fosilna goriva koja će se graditi godinama i zatim će se morati početi postupno ukidati gotovo odmah po završetku izgradnje, zbog potrebe za dekarbonizacijom najkasnije do 2050. Zbog toga plinovod nazivaju propalim projektom u nastajanju.

U kojoj je fazi projekt?

Južnu plinsku interkonekciju od Hrvatske do BiH planiraju hrvatski državni operater sustava za transport plina Plinacro i sarajevski operater BH-Gas u vlasništvu Federacije BiH.

Cilj je transportirati ukapljeni plin iz terminala na Krku te potencijalno plin iz Bliskog istoka, Kaspijske regije i istočnog Mediterana preko Jonsko-jadranskog plinovoda, ako isti ikad bude izgrađen.

Interkonekcija bi se protezala od Dugopolja u Hrvatskoj preko Zagvozda, Imotskog, Posušja (BiH), Tomislavgrada, Bugojna do Novog Travnika, s ogrankom do Mostara. Hrvatski dio bi bio ukupno dugačak 74 kilometra, dio u BiH 169 kilometara, a očekivani kapacitet interkonekcije bio bi do 1,5 milijardi kubičnih metara godišnje.

To je, navode autori analize, oko šest puta više plina nego što ga je BiH potrošila u 2022. godini.

Projekt južne plinske interkonekcije je 2017. godine, zaključkom vlade Federacije BiH, označen kao projekt od strateške važnosti – iako toj odluci nije prethodilo nikakvo savjetovanje ili javno dostupna analiza. Četiri godine kasnije, 2021. godine, proveden je postupak procjene utjecaja na okoliš na temelju kojeg je izdana okolišna dozvola, koja je pak trenutačno predmet pravnog spora koji je pokrenuo Aarhus centar u BiH.

Nacrt zakona o južnoj plinskoj interkonekciji odobrio je Zastupnički dom Parlamenta FBiH u prosincu 2021., no nije prošao u Domu naroda. Ipak, krajem protekle godine Zastupnički dom i Dom naroda usvojili su zakon nakon što su uspjeli osigurati dovoljno glasova, bez zastupnika iz redova HDZ-a, koji su tražili da se prijedlog zakona povuče, zahtijevajući da se odredi nova tvrtka za upravljanje projektom. Sporna im je bila činjenica da bi tvrtka koja bi upravljala plinovodom trebala biti smještena u Sarajevu; HDZ BiH tražio je da se plinovodom upravlja iz Mostara.

Autori analize ističu kako su pred projektom brojni izazovi.

“Kao prvo, i dalje mora biti prihvaćen na državnoj razini Vijeća ministara, što je u najboljem slučaju daleko od jednostavnog. Također zahtijeva aktivno sudjelovanje Hrvatske, što bi moglo biti teško s obzirom na to da je HDZ nadglasan u pogledu zakona o projektu. A potrebno mu je i sigurno financiranje”, stoji u dokumentu.

Nije u potpunosti jasno koliko bi ovaj projekt trebao koštati. Vlada Federacije BiH procjenjuje dio troškova južne interkonekcije u toj državi na 100 milijuna eura, što je nerealno niska procjena, tvrde autori analize. Ti troškovi su navedeni u predstudiji izvedivosti iz 2013. godine te otada nisu ažurirani.

Je li projekt potreban?

Energetsku “krvnu sliku” BiH čini kombinacija ugljena i hidroenergije za opskrbu električnom energijom te drva, ugljena i struje za grijanje. Plin čini manje od 3 posto opskrbe energijom u zemlji.

Ta činjenica Bosni i Hercegovini, smatraju autori analize, daje veliku priliku za izravan prelazak s ugljena na 100 posto obnovljivu energiju. Naime, iako zemni plin mnogi nazivaju “tranzicijskim gorivom”, dakle smatraju ga premosnicom između fosilne i obnovljive energije, činjenica je da njegovo korištenje znatno doprinosi klimatskim promjenama. Ako se spaljuje u termoelektranama, u zrak se otpušta CO2. Još veći problem predstavlja curenje zemnog plina (tj. metana) u atmosferu tijekom njegove eksploatacije i transporta; metan je također staklenički plin, i to znatno potentniji nego CO2.

Autori analize također navode da na području planirane trase plinovoda nema dovoljno velikih potrošača da bi se plinofikacija isplatila. Naime, studija izvedivosti projekta, koja je napravljena prije gotovo sedam godina, oslanja se na očekivanja o budućoj potražnji za plinom iz analiza provedenih 2000., 2006. i 2009. godine. Izgledan broj kupaca i njihova potrošnja su precijenjeni, navodi se u analizi.

Naglašavaju i da je prethodni plinovod, koji je financirala Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), u Kantonu Središnja Bosna izgrađen prije više od deset godina, no nikad nije korišten jer nije bio ekonomski održiv. “Slična sudbina vjerojatno čeka i južnu plinsku interkonekciju ako ikad bude izgrađena”, navodi se u analizi.

CEE Bankwatch i Aarhus BiH također navode da cijela studija djeluje kao relikt iz nekog prošlog doba, budući da se u njoj plin predstavlja kao poželjni energent, a ne kao fosilno gorivo s čijom je upotrebom potrebno što prije prestati. Teza da je plin relativno čisto gorivo u prošlosti je možda i mogla biti opravdana, ali u međuvremenu je ustanovljeno da njegova potrošnja, ako se transportira na velike udaljenosti, može više doprinositi klimatskim promjenama od ugljena.

Autori analize smatraju i kako je neuvjerljiv aspekt studije izvedivosti u kojem se govori o ostvarivanju koristi od projekta u iznosu od 5,9 milijardi eura, zbog izbjegavanja troškova gubitka energije u slučaju prekida opskrbe i izbjegavanja troškova uporabe zamjenskih goriva koja još više zagađuju.

“Bez obzira je li to bilo realistično u 2018. ili ne, danas postoje gospodarski mnogo isplativije mogućnosti za kućanstva i brojne tvrtke koje ne zahtijevaju uporabu goriva koja još više zagađuju, posebice dizalice topline velikog i malog kapaciteta za grijanje, indukcijski štednjaci za kuhanje i fotonaponske elektrane”, navode autori.

Prijetnja za okoliš

Projekt sa sobom nosi i brojne okolišne probleme.

Novi plinovod generirao bi nove emisije stakleničkih plinova koje je što prije potrebno smanjiti kako bi umanjili utjecaj klimatske krize. Osim toga, plinovod bi prolazio kroz nekoliko područja zaštićenih ekološkom mrežom Natura 2000.

“Duvanjsko polje, Kupreško polje, Raduša-Janj-Vukovsko polje i Mostarsko Blato. Rijeka Lištica i Mostarsko Blato također su ključna slatkovodna područja biološke raznolikosti. Budući da dionica u BiH doseže 1715 metara nadmorske visine u šumovitim planinama iznad Kupresa, što uključuje 26 riječnih prijelaza, čini se da će gradnja biti razorna za biološku raznolikost”, stoji u analizi.

Zbog svega navedenog, autori analize smatraju kako donositelji odluka u BiH moraju hitno ažurirati svoj način razmišljanja u pogledu zemnog plina te shvatiti da je to gorivo prošlosti, a ne budućnosti. Umjesto ulaganja u interkonekciju, sredstva bi se trebala usmjeriti u ulaganje u sustave za skladištenje električne energije, dizalice topline, geotermalnu energiju te odgovarajuće postavljene vjetroelektrane i solarnu energiju.