Manje otpada, više odgovornosti: EU ima nova pravila za hranu i tekstil
Europski parlament u rujnu je izglasao reviziju Direktive o otpadu. Po prvi put zemlje članice dužne su zakonski smanjiti količine otpada od hrane i tekstila, uz jasne ciljeve i rokove.
Hrana i tekstil u Europskoj uniji prečesto završavaju tamo gdje ne bi trebali – u smeću.
Svake godine nastane gotovo 60 milijuna tona otpada od hrane. Više od polovice bacaju kućanstva, dio otpada dolazi iz restorana, a dio se gubi u proizvodnji, preradi, u skladištima i trgovinama.
Prema podacima Eurostata iz 2022. godine, najviše su otpada od hrane po stanovniku bacali Cipar, Danska i Grčka, dok su Španjolska, Slovenija i Hrvatska bacale najmanje količine. U Hrvatskoj se, kako smo pisali, baci nešto više od 286 tisuća tona hrane na godinu, a najveći dio te hrane baca se u kućanstvima,
Gubici povezani s ovakvim rasipanjem hrane procjenjuju se na 132 milijarde eura godišnje, a otpad od hrane odgovoran je za oko 16 % ukupnih emisija stakleničkih plinova iz prehrambenog sustava EU-a.
Slično je s tekstilnom industrijom, koja ne prati ritam održivosti, već ritam profita.
Potrošnja tekstila u EU-u porasla je s prosječnih 17 kilograma po osobi u 2019. godini na 19 kilograma po osobi u 2022. godini. Brendovi brze mode izbacuju na stotine novih komada odjeće tjedno, najčešće sintetičkih, od kojih mnogi završe na odlagalištima diljem Unije ili izvan nje.
Europska unija godišnje stvori više od 12 milijuna tona tekstilnog otpada, od čega samo odjeća i obuća čine oko 5 milijuna tona otpada; prosječno 12 kilograma po stanovniku. Trenutačno se samo 22 % takvog otpada skuplja odvojeno za ponovnu uporabu ili za recikliranje, dok ostatak završava na odlagalištima ili se spaljuje.
Za proizvodnju tekstila potrebne su goleme količine resursa – vode, energije, zemljišta za uzgoj pamuka i drugih vlakana. Procjenjuje se da je tekstilna industrija odgovorna za čak 159 milijuna tona emisija stakleničkih plinova godišnje. Tekstil je šesta najveća kategorija kućanske potrošnje, nakon stanovanja, hrane i prijevoza, kad je riječ o pritiscima na klimu. Oko 70 % tih emisija ispušta se izvan Europe, uglavnom u Aziji, gdje se odvija većina proizvodnje tekstila.
U pokušaju da smanji negativne učinke na klimu i okoliš koje uzrokuje neodrživo gospodarenje otpadom, Europska komisija (EK) je na ljeto 2023. godine predstavila prijedlog revizije Okvirne direktive o otpadu, posebno usmjeren na prehrambeni i tekstilni sektor.
Tijekom dvije godine prijedlog se usuglašavao s Vijećem EU-a i parlamentarnim odborima, a ovog rujna Europski parlament (EP) izglasao je reviziju Direktive i time postavio obvezujuće ciljeve za države članice kad je riječ o smanjenju otpada od hrane i tekstila.
> > Europa ima veliki problem s tekstilnim otpadom
Kako stati na kraj rasipanju hrane?
Revizijom je po prvi put na razini Europske unije uvedena zakonska obveza smanjenja otpada od hrane. Do kraja 2030. godine, države članice morat će ispuniti sljedeće ciljeve: 10 % manje otpada u sektoru prerade i proizvodnje hrane te 30 % manje otpada po stanovniku u maloprodaji, ugostiteljstvu i kućanstvima
Ovi ciljevi temeljit će se na prosječnim količinama otpada u razdoblju od 2021. do 2023. godine, a svaka država dužna je razviti nacionalnu strategije za njihovo ostvarenje.
Dodatno, države članice morat će pojednostaviti doniranje viškova hrane. To znači da će svi koji imaju značajnu ulogu u lancu hrane – proizvođači, distributeri, trgovci – morati omogućiti donaciju neprodane, ali sigurne hrane.
> > U Hrvatskoj svake godine bacamo 71 kg hrane po stanovniku
Nova pravila za tekstil: proizvođači plaćaju zbrinjavanje
Revizija proizvođačima u tekstilnom sektoru donosi više odgovornosti, odnosno sustav Proširene odgovornosti proizvođača (Extended Producer Responsibility, EPR). Konkretno, svi koji tekstil stavljaju na tržište – bez obzira djeluju li u EU-u ili izvan, djeluju li putem fizičke ili internetske trgovine – snosit će troškove prikupljanja, sortiranja i recikliranja tekstila. Pravila obuhvaćaju proizvode kao što su odjeća, obuća, modni dodaci, tekstil za kućanstvo, posteljina i zavjese.
Proizvođači će plaćati financijske doprinose proporcionalno količini i vrsti tekstila koji plasiraju. Posebna pozornost posvećena je modelima brze i ultra-brze mode pa zemlje mogu uvesti više naknade za brendove s visokim udjelom brze potrošnje.
Svaka država članica dužna je uspostaviti EPR sustav u roku od 30 mjeseci od stupanja revidirane Direktive o otpadu na snagu. Mikropoduzeća dobivaju dodatni godišnji rok za prilagodbu sustavu.
Smanjenje otpada od hrane i gubitaka hrane dva su glavna cilja Europske unije u namjeri da do 2050. godine ostvari ciljeve za kružno gospodarstvo. Revizija Direktive o otpadu važan je korak prema održivijem sustavu, no uspjeh će ovisiti o spremnosti svih uključenih u proces – proizvođača i trgovaca, država članica i samih građana – da promijene način na koji trošimo, čuvamo i odbacujemo.