Kako je fosilna industrija svijetu prodala laž o “čistom” plinu

Industrija fosilnih goriva odavno je svjesna da zemni plin može biti opasan; kako za ljudsko zdravlje, tako i za stabilnost Zemljinog klimatskog sustava. Te su informacije, međutim, odlučili zadržati za sebe, istovremeno vodeći propagandnu kampanju kojom su svijet uvjeravali da je plin “čisto gorivo”.

Razmjere kampanje zataškavanja i obmane otkriva izvještaj Centra za klimatski integritet, američke neprofitne organizacije posvećene nastojanju da se gigante fosilne industrije natjera da prihvate odgovornost za klimatsku krizu, koju su svojim postupanjem izazvali.

Još 1907. su šefovi fosilne industrije znali da korištenje zemnog plina u kućanstvima izaziva respiratorne i druge zdravstvene probleme. Do 1950-ih znali su da izaziva onečišćenje vanjskog zraka. Najkasnije 1960-ih bili su svjesni da metan značajno doprinosi klimatskim promjenama.

Sve to vrlo jasno pokazuju dokumenti koje su prikupili istraživači Centra za klimatski integritet te ih sistematizirali u izvještaju naslovljenom “Prevara ‘čistog’ prirodnog plina: Kako su naftni i plinski giganti stvorili mit da je prirodni plin klimatsko rješenje”.

Manipulacija “prirodnim”

Čak je i sam termin “prirodni plin” propagandna manipulacija. Izvorno je skovan kako bi se ovu smjesu plinova u kojoj dominira metan, a koja se prirodnim putem formira u podzemlju, razlikovalo od ugljenog plina – koji se proizvodi od ugljena, a čija je glavna sastavnica vodik. Međutim, industrija fosilnih goriva u svojim je propagandnim kampanjama ovaj termin obilato koristila u svrhu perpetuiranja mita da je u pitanju sigurno i čisto gorivo.

Kampanja je bila izvanredno uspješna. Recentna ispitivanja javnog mnijenja u SAD-u, domovini velike fosilne obmane, pokazuju da Amerikanci imaju značajno povoljnije mišljenje o zemnom odnosno “prirodnom” plinu nego o drugim fosilnim gorivima.

Istraživači s Yalea utvrdili su da je razlog pozitivne percepcije plina upravo u njegovom najraširenijem nazivu. Kad ga se naziva “prirodnim plinom”, više od polovice od ukupno 3000 ispitanika u istraživanju imalo je o njemu pozitivnu predodžbu. Međutim, kad se koristili alternativni termini, poput “metan” ili “fosilni plin”, većina ispitanika promatrala ga je negativno.

> > Kako lobisti fosilne industrije pokušavaju zaustaviti izbacivanje plina iz zgrada

O važnosti plina

Zemni plin iznimno je važan za svjetsko gospodarstvo. Koristi se u proizvodnji mineralnih gnojiva, bez kojih bi se moglo prehraniti tek nešto više od polovice svjetske populacije, kao i u teškoj industriji koja osigurava esencijalne materijale za gospodarski razvoj: proizvodnji cementa, čelika i plastike. Važan je i kao energent za dobivanje toplinske i električne energije; plinske termoelektrane u mnogim su državama ključni izvor tzv. bazne energije, neophodne za stabilan rad elektroenergetskog sustava.

> > Rat u Iranu i mineralna gnojiva: Hoćemo li imati dovoljno hrane?

Alternative, međutim, postoje: u teškoj industriji i proizvodnji gnojiva moguće ga je zamijeniti “zelenim vodikom”; u energetici ulogu plinskih elektrana mogu barem djelomično preuzeti baterije za pohranu i naknadno korištenje obnovljive energije. No da bi to bilo moguće, potrebna su značajna infrastrukturna ulaganja koja se ne mogu dogoditi preko noći: baterijski sustavi, nadogradnja elektroenergetske mreže, elektrolizatori za proizvodnju zelenog vodika, cjevovodi za njegov transport…

Napuštanje plina, međutim, jedva da je započelo. Industrija fosilnih goriva dobila je što je htjela. Dok su obmanjivali javnost da se radi o “čistom gorivu”, izgubljena su desetljeća koja su se mogla iskoristiti za tranziciju prema čišćoj i sigurnijoj energiji. Zbog njihove gladi za profitom narušeno je zdravlje ljudima diljem svijeta, a Zemljin klimatski sustav opasno je destabiliziran.

> > “Zeleni vodik” razvija se puno sporije od očekivanja

Velika obmana

Kao ključan trenutak u izvještaju se identificira početak 1970-ih. Slika o zemnom plinu u američkoj javnosti tih je godina postajala sve negativnija. Veliku pozornost privukli su izvještaji državnih agencija koje su ustanovile da korištenje plina u kućanstvima izaziva zdravstvene probleme.

Industrija fosilnih goriva poslužila se istom taktikom za kojom su ranije posegnuli da bi negirali saznanja da njihov proizvod izaziva klimatske promjene: angažirali su propagandne stručnjake i potplaćene znanstvenike koji su svojim radom pružali kredibilitet tezi da je zemni plin “čisto gorivo”.

Godine 1976. osnovan je Plinski istraživački institut (GRI, Gas Research Institute). Sami su se opisivali kao “aktivni dio marketinškog krila plinske industrije”. Plin je GRI američkoj i svjetskoj javnosti prodavao kao okolišno prihvatljivu alternativnu ugljenu.

U pitanju je manipulacija temeljena na komadiću istine: zemni plin prilikom spaljivanja doista manje zagađuje zrak nego ugljen, a emitira i manje stakleničkih plinova od drugih fosilnih goriva. Međutim, to je samo dio priče. Veći dio problema predstavlja činjenica da ogromne količine plina prilikom ekstrakcije i transporta cure u atmosferu.

> > Povijest negiranja klimatske krize

Metan je izrazito potentan staklenički plin. U dvadesetogodišnjem razdoblju zadržava u atmosferi oko 80 puta više topline nego ugljični dioksid. Njegovo gomilanje u atmosferi stoga daje značajan zamah klimatskim promjenama.

“Nastojanje agencije da kreira oglašavanje koje ekološke kvalitete plina prikazuje na snažan i pozitivan način donekle je oslabljeno […] nedostatkom jasnih i jednostavnih dokaza koji bi potkrijepili tvrdnje o aspektima onečišćenja povezanima s prirodnim plinom”, priznaje se u internoj analizi marketinške agencije J. Walter Thompson iz 1972. godine.

Znajući da priča koju prodaju ne odgovara stvarnosti, marketinški su stručnjaci svejedno radili s fosilnom industriju na brendiranju zemnog plina kao čistog goriva, povoljnijeg za okoliš od nafte i ugljena, da bi ga u kasnijim godinama predstavljali kao “tranzicijsko gorivo”, ključnu premosnicu na putu prema doista čistoj energiji.

Marketinška agencija J. Walter Thompson još je 1972. skovala plan za promociju plina. Komunikacijska strategija imala je nekoliko naglasaka: tvrdilo se da plin “gori bez dima i praktički bez ikakvih emisija”, da je u pitanju “čista energija” koja “ne zagađuje zrak koji udišemo” i “može nam pomoći da živimo u čišćem svijetu”. Tako je rođen mit o čistom plinu.

U svojoj priči ustrajali su i nakon što su suočeni s dokazima da njihove tvrdnje ne drže vodu, tj. da eksploatacija, transport i korištenje plina rezultiraju emisijama štetnima za zdravlje i klimu.

Vrtoglavi rast

“Današnji svijet ovisan o plinu bio je sve samo ne neizbježan. Kako je 1988. istaknuo predsjednik Američkog udruženja za plin, ‘nova era prirodnog plina’ neće se ‘ostvariti sama od sebe’. Industrija je, naprotiv, marljivo radila na tome da je stvori – planiranjem, promicanjem i širenjem primata plina kroz brojne kanale utjecaja tijekom više od pet desetljeća”, navodi se u zaključku izvještaja Centra za klimatski integritet.

Podaci koje su prikupili dokazuju da je fosilna industrija znala da je metan vrlo potentan staklenički plin, ali svejedno su radili na tome da ga pozicioniraju kao “dugoročno rješenje i za zagađenje zraka, i za klimatske promjene”. Ta obmana traje i danas, a uključuje i lobistički pritisak na politiku.

Plinskoj industriji je ova strategija u 21. stoljeću omogućila vrtoglavi rast. Potrošnja zemnog plina diljem svijeta je u porastu, a proizvođači plina žele da tako i ostane. Odupiru se pokušajima da se regulacijama obuzdaju emisije metana, a posebno velik trud ulažu u sabotiranje klimatskih politika Europske unije.

“U trenutku objave ovog izvješća, dužnosnici u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta i dalje raspravljaju o širenju ekstrakcije i korištenja prirodnog plina, a mnogi pritom koriste istu obmanjujuću retoriku i iskrivljenu znanost koje je industrija fosilnih goriva desetljećima uspješno smišljala i širila. Razotkrivanje prijevare u srži plinske obmane ključan je korektiv i korak prema odgovornosti”, zaključuje Centar za klimatski integritet.