Hrvatske mjere za borbu protiv klimatskih promjena: edukacija i podizanje svijesti
Republika Hrvatska konačno je uspjela izraditi i u javno savjetovanje uputiti Akcijski plan za provedbu Strategije prilagodbe klimatskim promjenama. Umjesto konkretnih infrastrukturnih mjera, dobili smo najavu daljnjeg educiranja, analiziranja i promišljanja.
Površan, manjkav i neambiciozan.
Tako bi se ukratko mogao opisati nacrt prijedloga Akcijskog plana za provedbu Strategije prilagodbe klimatskim promjenama koji je prošli tjedan objavilo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT). Dokument koji bi trebao određivati tempo provođenja mjera i izvore njihova financiranja objavljen je gotovo šest godina nakon što je usvojena strategija.
Država je, dakle, imala vremena da osmisli provedbu mjera koje bi uistinu pripremile Hrvatsku za sve topliju budućnost i izazove koje ona nosi, no to je propustila napraviti.
U dokumentu koji je upućen na javno savjetovanje, a koji se odnosi na period 2026.-2030., relativno je malen broj konkretnih strukturnih i investicijskih mjera prilagodbe klimatskim promjenama. Većina mjera se odnosi na izrade studije, karata, baza podataka, edukacije i jačanje institucionalnih kapaciteta, a za dio njih uopće se ne navodi koliko bi trebale koštati.
Prijedlog akcijskog plana utoliko je znatno lošiji od onog koji je napravljen prije nešto manje od deset godina. Podsjetimo, Hrvatska je još 2017. godine izradila Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama te prateći nacrt Akcijskog plana, ali država nikad nije usvojila te dokumente, već je naknadno krenula u pisanje nove strategije koja je usvojena u travnju 2020. godine.
Nepripremljenost sustava
Već u prvoj aktivnosti navedenoj u planu država priznaje kako su kod državnih službenika uočeni nedostatak razumijevanja pojma prilagodbe i edukacije o utjecaju te rizicima od klimatskih promjena. Zbog toga MZOTZ planira provoditi aktivnosti pilot projekata “škole u prirodi” te usavršavanja znanja o klimatskim promjenama državnih službenika.
Međutim, upravo je to bio jedan od ciljeva projekta koji je MZOZT provodilo prije deset godina, a čiji su output bili upravo spomenuta strategija i akcijski plan koji nikad nisu usvojeni.
U Hrvatskoj se prije 11 godina provodio i projekt CroAdapt koji je uključivao devet regionalnih radionica te jačanje kapaciteta lokalnih dionika za planiranje prilagodbe, posebno u Istočnoj Slavoniji kao model-regiji.
Ako novi akcijski plan predviđa ponovno provođenje sličnih aktivnosti, postavlja se pitanje što se točno radilo zadnjih deset godina i zašto zaposlenici u sustavu još uvijek nisu dovoljno educirani.
Na koji način će ministarstvo provoditi ovu mjeru, iz nacrta akcijskog plana nije točno jasno. Ne postoji ni procijenjeni trošak provedbe, ne navodi se kada bi aktivnosti trebale početi, iz dokumenta ostaje nepoznato što je napravljeno u prethodnim projektima, koliko je ljudi educirano te koji je rezultat tih edukacija.
> > Desetljeće nečinjenja: Kako je birokracija “pojela” prilagodbu
Mjere prilagodbe
Koliko je nacrt akcijskog plana neambiciozan možda najbolje govori usporedba s onim koji je napravljen prije deset godina za razdoblje od 2019. do 2023. godine, ali nikad nije usvojen.
Tadašnji plan imao je gotovo 190 stranica, dok ovaj novoobjavljeni ima 45 stranica. Stari plan imao je vrlo jasnu financijsku tablicu koja je pokazivala koliko se za konkretne aktivnosti planira potrošiti po godinama te iz kojeg izvora.
Novi nacrt u velikom broju mjera navodi da je za njihovu provedbu potrebno nula eura, odnosno da njihovo provođenje spada pod redovni rad institucija.
Stari nacrt imao je 42 mjere, novi ih ima 27.

No još važnije od toga, stari je plan imao navedene jasne i konkretne investicijske pothvate.
Na primjer, u području vodnih resursa, novi plan predviđa izradu karte ranjivosti i rizika podzemnih voda te izradu prijedloga mjera zaštite, na što se u iduće tri godine planira potrošiti 520.000 eura. Stari je plan pak predviđao izgradnju novih akumulacija i višenamjenskih hidrotehničkih sustava, a za to je u trogodišnjem razdoblju bilo predviđeno oko 80 milijuna eura.
U sektoru šumarstva planira se jačanje kapaciteta za protupožarnu zaštitu kroz izradu klimatskih projekcija opasnosti od nastanka požara, za čije provođenje nisu predviđena dodatna sredstva. Stari plan je pak, osim te aktivnosti, predviđao i provedbu istraživanja vrsta šumskog drveća prilagodljivijeg klimatskim promjenama te održavanje postojećih protupožarnih prometnica u mediteranskoj i submediteranskoj zoni, kao i izgradnju novih, za što je bilo predviđeno oko 8 milijuna eura.
Kada je riječ o sektoru energetike, nacrt akcijskog plana predviđa izradu karte ranjivosti i rizika od klimatskih promjena za postojeća HEP-ova termoenergetska i hidroenergetska postrojenja, za što bi se u trogodišnjem razdoblju trebalo izdvojiti 250.000 eura. Država planira poticati i projekte skladištenja energije; 550.000 eura planira se utrošiti za izradu relevantnih analiza te za prvi natječaj za projekte skladištenja električne energije dobivene iz obnovljivih izvora i visokoučinkovite kogeneracije.
Aktivnosti obuhvaćaju i izradu digitalnih karata ranjivosti i rizika prijenosne elektroenergetske mreže, kao i identifikaciju prijetnji i analiza rizika za postojeću i planiranu infrastrukturu. Na temelju izrađenih karata razvit će se računalni sustav i uspostaviti GIS platforma namijenjena vođenju i planiranju sustava. HOPS bi na provedbu tih aktivnosti trebao izdvojiti oko 500.000 eura.
Studija o utjecaju klimatskih promjena na distribucijsku mrežu, navodi se u planu, predstavljat će stručnu podlogu za izradu približno 30 studija razvoja distribucijskih područja te za sve buduće desetogodišnje planove razvoja mreže.
S druge strane, stari plan je, osim izrada analiza i podloga, predviđao i izgradnju pokusnog postrojenja za skladištenje energije. Isto tako, predviđao je i izradu studije o mogućnostima izgradnje malih autonomnih energetskih sustava na otocima koji su zasnovani na integraciji vjetroenergetskog, fotonaponskog i baterijskog sustava za skladištenje energije. Nadalje, zamišljena je i bila revitalizacija dijelova naselja na urbanom području priključenom na centralni toplinski sustav uvođenjem niskotemperaturnog režima u vrelovodima. Za tu je aktivnost bilo predviđeno oko 200 milijuna eura.
Za razliku od starog plana koji je uključivao i aktivnosti i mjere u turizmu, prilagodba u tom sektoru nije među glavnim financiranim aktivnostima u novom planu. Stari je plan predviđao izradu planova zaštite turističke infrastrukture od utjecaja klimatskih promjena i vremenskih ekstrema, ali i izgradnju javne turističke infrastrukture prilagođene klimatskim promjenama, za što je u petogodišnjem razdoblju bilo predviđeno oko 88 milijuna eura.
Isto tako, u prioritetnim mjerama koje će se provoditi u narednom periodu izostavljene su i one koje se odnose na bioraznolikost.
> > Državna revizija: Hrvatske vlasti zabušavaju u prilagodbi na klimatske promjene
Smanjena (financijska) ambicija
Provedba mjera iz Akcijskog plana trebala bi u periodu 2026.-2030. godine trebala bi koštati 38,5 milijuna eura. Od tog iznosa je oko 32 milijuna eura predviđeno za cilj “osiguranja kontinuiteta istraživačkih aktivnosti”.
Riječ je o iznosu koji je znatno manji od onog što predviđa sama Strategija prilagodbe klimatskim promjenama, u kojoj stoji da se ukupni iznos ulaganja u provedbu može procijeniti na 3,6 milijardi eura za razdoblje do 2040.
“Ako se promatra razdoblje od 20 godina procjena je da bi prosječni godišnji trošak provedbe Strategije prilagodbe bio oko 183 milijuna eura”, piše u dokumentu koji je država usvojila prije pet godina.
U Strategiji se to opravdava na ovaj način: prilagodba klimatskim promjenama ulazi u one ljudske aktivnosti koje treba planirati na iznimno dugi rok, uz veliki broj neizvjesnosti i nesigurnosti. “Strukturne” mjere najvećim dijelom zahtijevaju velika financijska ulaganja, a njihovi će se sveukupni učinci osjetiti tek u dalekoj budućnosti.
Zbog toga je Hrvatska odlučila staviti fokus na edukaciju i istraživanje, pa se tako u strateškom dokumentu koji diktira prilagodbu navodi kako je cilj strategije osvijestiti važnost utjecaja klimatskih promjena na društvo, ukazati na prijetnje te nužnost integracije koncepta prilagodbe klimatskim promjenama u postojeće i nove politike, strateške i planske dokumente.
“Unatoč značajnom napretku znanstvenih saznanja o klimatskim promjenama i njihovim utjecajima postoji još mnoštvo nepoznanica vezanih za utjecaje klimatskih promjena i stupanj ranjivosti pojedinih sektora. Stoga Strategija prilagodbe ima također za cilj potaknuti, odnosno usmjeriti znanstvena istraživanja kako bi se bolje shvatila kompleksnost utjecaja klimatskih promjena i smanjio stupanj neizvjesnosti vezan uz učinke klimatskih promjena”, navodi se u strategiji.
Iako su istraživanja i procjene rizika potrebni kako bi bolje razumjeli utjecaj klimatskih promjena na hrvatsko podneblje, ona sama nisu dovoljna kako bi se povećala otpornost na terenu. Za to su potrebne konkretne investicije odnosno intervencije u prostoru koje je upravo akcijski plan trebao potaknuti.
Međutim, takve planove država je zasad ostavila sa strane, iako su učinci klimatskih promjena već sad vidljivi prostim okom. Ljeto 2026. bilo je pakleno, iduće bi lako moglo biti još gore. Za to vrijeme, donositelji odluka u Hrvatskoj se “educiraju” o klimatskim promjenama i “podižu svijest” o njihovom utjecaju na društvo.