Klimatska šteta za hrvatsku poljoprivredu u 2026. približava se iznosu od pola milijarde eura
Poljoprivredna šteta za ovu godinu se još zbraja, ali trenutačna procjena govori o skoro pola milijarde eura štete. Najrazornija je bila suša. Klima u Slavoniji poprima mediteranska obilježja, a Jadransku Hrvatsku muče nedostatak vode i česti požari.
Divljanje klime ove je godine opustošilo je njive diljem Europe, a hrvatska proizvodnja hrane, kao izuzetno ranjiva na sve veće temperature, posebno je teško pogođena. Ministarstvo nam je ovih dana dostavilo podatke koje je Registar šteta zabilježio do 20. listopada ove godine.
“Prijavljene su štete od sljedećih prirodnih nepogoda: olujni i orkanski vjetar, suša, požar, tuča, mraz i klizanje, tečenje, odronjavanje i prevrtanje zemljišta u iznosu od približno 455,5 milijuna eura”, naveli su u odgovoru.
Podsjetimo, cijena izgradnje pristupnih cesta i Pelješkoga mosta, jednog od najvećih infrastrukturnih projekata u Republici Hrvatskoj, procjenjuje se na samo 15 milijuna eura više.
Suša je bila najgora. U Ministarstvu ističu i kako je u 2026. godini prirodna nepogoda suša proglašena u brojnim županijama: u Koprivničko-križevačkoj, Vukovarsko-srijemskoj, Virovitičko-podravskoj, Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj, Osječko-baranjskoj, Zagrebačkoj, Varaždinskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Primorsko-goranskoj, Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Međimurskoj županiji.
Navode kako prva procjena štete od suše na dan 20. listopada 2026. godine iznosi približno 400,7 milijuna eura.
“Tlo se ubrzano isušuje i gubi plodnost”
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva piše i kako kontinuirano prati probleme s kojima se poljoprivredni proizvođači suočavaju zbog sve izraženijih posljedica klimatskih promjena.
“Svjesni smo da se više ne radi o povremenim iznimnim događajima, nego o sve učestalijim proizvodnim rizicima koji izravno utječu na prinose, prihode, likvidnost i dugoročnu održivost poljoprivrednih gospodarstava. Ekstremne vremenske nepogode, među kojima su dugotrajna suša, rani mrazovi, tuča, požari i poplave, drastično smanjuju prinose ključnih kultura i povećavaju cijenu domaće hrane. Uslijed sve izraženijih posljedica klimatskih promjena, poljoprivrednici u Republici Hrvatskoj trpe goleme ekonomske gubitke. Tlo se ubrzano isušuje i gubi organsku tvar te plodnost”, navode u odgovoru.
> > Ekstremna vrućina i suša razaraju europsku poljoprivredu
Najgore prošli kukuruz, suncokret, soja i duhan
Na pitanje koje su žitarice najviše stradale, navode kako svaka regija pokazuje određenu ranjivost poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene. Tako se u prijašnjim godinama u Panonskoj Hrvatskoj bilježi drastičan pad prinosa žitarica i uljarica zbog ljetnih suša.
“Klima u Slavoniji poprima mediteranska obilježja. Za Jadransku Hrvatsku karakteristični su nedostatak vode, česti požari koji izravno ugrožavaju tradicionalno maslinarstvo, vinogradarstvo i uzgoj agruma. Gorska Hrvatska trpi štete od nepredvidivih zimskih uvjeta i kasnih proljetnih mrazova”, pišu iz Ministarstva.
Utvrđeni iznos štete od suše iznosi približno 134 milijuna eura, od čega 126 milijuna eura čine štete na prinosima poljoprivrednih kultura. Međutim, brojka će u konačnici biti značajno veća; procjena na dan 20. listopada govori o iznosu od 400,7 milijuna eura.
“Unutar konačno procijenjenih šteta na prinosima poljoprivrednih kultura od 126 milijuna eura, najveće štete evidentirane su na sljedećim kulturama: kukuruzu (37,8 milijuna eura), suncokretu (15 milijuna eura), soji (12,9 milijuna eura), duhanu (12,5 milijuna eura), rajčici (8 milijuna eura), paprikama (5 milijuna eura), jabukama i grožđu (po 2 milijuna eura) te lješnjaku (1 milijun eura). Pritom je važno istaknuti da ovi podaci nisu konačni te da će se podaci o štetama u 2026. godini mijenjati i dopunjavati kroz spomenuti Registar”, odgovara Ministarstvo.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva navodi kako kontinuirano provode mjere kojima se povećava otpornost hrvatske poljoprivrede na klimatske rizike. To uključuje potpore ulaganjima u sustave navodnjavanja, modernizaciju proizvodnje, obnovu poljoprivrednog potencijala oštećenog uslijed prirodnih nepogoda i/ili katastrofalnih događaja, upravljanje rizicima kroz korištenje sredstava Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike te, prema potrebi i ovisno o razmjerima šteta, razmatranje odgovarajućih dodatnih mjera u okviru nacionalnih i europskih mogućnosti.
> > Mučno ljeto 2026.: Sve je to zbog klimatskih promjena
Svaka regija i kultura zaslužuju vlastitu analizu
Promjena klime daleko je od neočekivane, no ovo ljeto pokazalo je koliko to nije stvar daleke budućnosti, već je itekako naša sadašnjost. Zato smo pitanje je li vrijeme za odustajanje od nekih kultura i prelazak na nove uputili redovitom profesoru Odsjeka za agroekologiju Agronomskog fakulteta, Milanu Mesiću, koji je sudjelovao u izradi Prvog nacionalnog izvješća Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Ipak je ove godine do nas doprla vijest da je proizvodnja kave u Italiji izašla iz eksperimentalne faze i da konačno imaju stvarni talijanski espresso.
“Ako će se vremenske prilike kakve su bile u većem dijelu 2026. godine nastave ponavljati redovito, preporučujem prelazak na uzgoj deva i raznih palmi, na primjer za datulje ili za palmino ulje. Za palmino ulje čak nisam ni siguran da bi bilo dovoljno vode”, kaže nam s dozom crnog humora.
No zatim upozorava da se radi o krajnje ozbiljnoj i toliko širokoj temi da je o njoj nemoguće govoriti unificirano, a kamoli davati skupne savjete poljoprivrednicima koji su već uložili ogromna sredstva u svoja gospodarstva.
“Poljoprivrednici od svog rada žive, moraju ostvariti dovoljno financijskih sredstava za život, ulaganja u poljoprivredni sustav kojeg su razvijali godinama, da ne kažem generacijama, te za financiranje redovitih troškova: gorivo, amortizacija, gnojiva, zaštitna sredstva, usluge veterinara i slično. Zamislite molim situaciju u kojoj bih ja savjetovao nekog tko ima opremu vrijednu par stotina tisuća eura, možda i više milijuna eura, uključivo s objektima, strojevima, stadom… da promijeni sustav rada i strukturu uzgoja poljoprivrednih kultura. Pa da mu umjesto kukuruza, ozime pšenice, soje i ozime uljane repice predložim uzgoj kaučukovca, ananasa ili pistacija”, pojašnjava.
Goleme su, naime, razlike između kultura i regija samo unutar Hrvatske.
> > Kad toplinski valovi sami sebe pojačavaju
Pitanje vode
No, ono što je univerzalno kod uzgoja bilja jest pitanje vode, odnosno transpiracijski koeficijent.
“To je broj koji govori koliko je litara vode potrebno za izgradnju jedan kilogram suhe tvari neke biljke. Bez obzira uzgajali poljoprivrednici u Hrvatskoj rižu, banane ili kavu, bez dovoljno vode i tu bi se bilježili veliki gubici”, navodi Mesić.
Zato smo ga upitali kako se uopće može spriječiti nedostatak vode. Sustavi za navodnjavanje nisu ni približno u kapacitetima koji su potrebni, a ako rijeke nastave presušivati, pitanje je hoće li ta infrastruktura imati smisla. Pogotovo ako uzmemo u obzir da paralelno cijedimo i podzemne zalihe vode.
“Za pitanje vode”, odgovara nam, “ako stvarno u budućnosti bude učestalih suša ovakvog intenziteta kao ove godine, jedino što preostaje jest skladištenje oborinske vode na sve moguće načine. Za male poljoprivrednike to će značiti i dodatni trošak, dijelom će to dovesti i do promjene u smislu kultura koje je moguće uzgajati na manjim površinama, koje će se redovito navodnjavati iz vlastitih spremnika oborinske vode, uskladištene tijekom zime.”
Općenito govoreći, navodi Mesić, pitanje količina i rasporeda oborina, te pitanje temperatura, koje se čini primarno, dodatno se komplicira s povećanom vjerojatnošću za sve izraženije ekstreme; olujne vjetrove, ekstremne oborine u kratko vrijeme, bujice i poplave, prodore hladnog zraka u neočekivanom razdoblju, pojavu tuče, kasnih ili ranih mrazeva.
> > Kako znamo koliko klimatske promjene doprinose ekstremnim vremenskim događajima?
Svako područje zahtijeva poseban pristup
Mesić nam piše i da se, ako ćemo govoriti samo o ratarskim i povrtnim kulturama pogodnim za sadnju na oranicama, puno radi na selekciji otpornih sorti i hibrida te se provode istraživanja vezana za obradu tla. Potrebno je dodatno raditi na plodoredima, rokovima sjetve, izboru većeg spektra ratarskih kultura i slično.
No, to što vrijedi za ratarstvo i povrtlarstvo u jednom kraju Hrvatske istovremeno ne vrijedi za vinograde, voćnjake, maslinike ili ukrasno bilje… Te teme, iako srodne, zahtijevaju puno užu ekspertizu.
“Danas je sve moguće, samo je pitanje koliko je to isplativo”, navodi on.
Upozorava i da je u takvoj situaciji izuzetno rizično davati savjete poljoprivrednicima izvan specifične grane kojom se bave. Za primjer podsjeća da je prije par desetljeća u Hrvatskoj promoviran uzgoj nojeva, koji nije zaživio.
“Temeljeno na ispraznim uvjeravanjima političara, ljudi su uzimali kredite i ulagali, na primjer u povećanje kapaciteta za proizvodnju mlijeka. Kada su porasle kamate, a smanjila se cijena mlijeka, mnogi su propali… Znate, tragično je to”, navodi Mesić.