Što kriza s odvozom otpada u Jastrebarskom govori o čitavom sustavu?
Što je dovelo do aktualne krize odvoza otpada? Gdje završava otpad koji prikupljaju privatne tvrtke i tko nadzire njegove tokove? Pitanja smo postavili predstavnicima lokalne vlasti, resornom ministarstvu, Fondu za zaštitu okoliša i predsjednici saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode.
Kriza s odvozom komunalnog otpada u dijelu Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije otvorila je niz pitanja o funkcioniranju hrvatskog sustava gospodarenja otpadom.
Nakon što je više jedinica lokalne samouprave s područja tih dviju županija 10. studenoga primilo obavijest tvrtke Mull-trans d.o.o., koja posluje u sastavu CIOS grupe u vlasništvu Petra Pripuza, o nemogućnosti daljnjeg odvoženja otpada, dogovoreno je privremeno rješenje. Tvrtka je kao razlog navela sve manji broj aktivnih odlagališta koja prihvaćaju otpad iz drugih gradova i općina.
Na sastanku s predstavnicima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT), Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) te gradovima i općinama dogovoren je nastavak pružanja usluge.
Kako je gostujući u HRT-ovoj emisiji Otvoreno otkrio karlovački gradonačelnik Damir Mandić (HDZ), jedno od odlagališta na koje će se odlagati otpad jest deponij Ilovac koji se nalazi u toj županiji. Riječ je, dakako, o privremenom rješenju.
“U suradnji s Ministarstvom i Fondom nastavljamo raditi na dugoročnom rješenju kojim bi se osigurali stabilni uvjeti za prihvat i zbrinjavanje otpada te kontinuitet javne usluge”, naveli su iz tvrtke Mull-transa.
Međutim, ni Fond ni resorno ministarstvo nisu javnost izvijestili o detaljima dogovora. Pokušali smo doznati kako je došlo do ove situacije i što ona govori o sustavu gospodarenja otpadom koji već neko vrijeme puca po šavovima.

Otpad putuje s jednog kraja Hrvatske na drugi
Osim brojnih divljih odlagališta na kojima se otpad godinama ilegalno odlagao, a koja su ponovno dospjela u fokus javnosti nakon afere s nezakonitim zbrinjavanjem otpada u Gospiću, Benkovcu i Poznanovcu, sve više gradova i općina muku muči s popunjenim kapacitetima odlagališta.
Odlagališta komunalnog otpada se zatvaraju, a dio centara za gospodarenjem otpadom još nije izgrađen. Zbog toga se događa da se otpad iz jednog dijela države prevozi na njen drugi kraj.
Koliko je situacija apsurdna, oslikava slučaj Karlovačke županije, gdje je s radom nedavno počeo CGO Babina Greda. Iako otpad Karlovčana završava u tom centru, odlagalište Ilovac i dalje je otvoreno, a na njemu se već neko vrijeme odlaže otpad s Pelješca.
Jedan od gradova gdje uslugu prikupljanja otpada obavlja Mull-trans je Jastrebarsko.
Gradonačelnik Zvonimir Novosel za Klimatski portal kaže da je staro gradsko odlagalište Božička zatvoreno prije 13 godina, zbog čega se otpad s tog područja odvozi na druga odlagališta. Gdje točno, pitali smo Novosela.
“O tome nas koncesionar redovito obavještava. Vozio se u Ogulin, vozio se u Veliku Trnovicu, na jedno odlagalište kod Nove Gradiške. Prije par godina vozio se u Vukovar, nekad još prije vozilo se i u Varaždin.”
Zanimalo nas je vidi li rješenje za ovakvu situaciji, na što odgovara da sustav treba početi funkcionirati na svim razinama vlasti.
“Lokalna vlast ima jednu vrlo mjerljivu i vrlo čvrstu ulogu, a to je da uspostavi sustav na najnižoj razini. Dakle, da osiguramo kamione, ljude, razdvajanje otpada, da se usluga pruža redovito i da je održiva. Jedna od obveza je i da dopremi ili osigura dopremu otpada na regionalni centar, odnosno u centar za gospodarenje otpada. U slučaju mojega grada i svih onih koji smo bili na tom sastanku, centri za gospodarenje otpada ne postoje.”
> > U čemu je zapravo hrvatski problem s otpadom? I kako ga možemo riješiti?
Gdje završava otpad koji sakupljaju privatne tvrtke?
Dušica Radojčić, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode iz redova stranke Možemo, smatra da je trenutačna situacija rezultat činjenice da je ključni dio sustava gospodarenja otpadom prepušten privatnim tvrtkama.
“Jedna od posljedica tog nefunkcionalnog sustava jest da privatne tvrtke mogu ucjenjivati ukidanjem usluge. Ili mogu, na primjer, ucjenjivati visokim cijenama preuzimanja reciklabilnog otpada zato što nema javne strukture ni za sortiranje ni za predobradu, kao ni kompostana, bioplinskih postrojenja i centara za ponovnu uporabu.”
Pitali smo zna li država uopće gdje završava otpad koji sakupljaju privatne tvrtke.
“Pokušala sam pronaći službenu javnu statistiku razvrstavanja prema vlasničkoj strukturi sakupljača otpada; u smislu koji su javni, a koji su privatni, kao i popis onih gradova i općina koje su zbog zatvaranja svojih odlagališta otpad prisiljene slati daleko. Takav popis u tom obliku ne postoji. Vjerojatno se ti podaci mogu pronaći tako da se informacije vade iz raznih digitalnih registara, ali ovako na prvu – teško.”
Radojčić ističe još jedan problem koji smatra jednako važnim, a odnosi se na nadzor nad tokovima otpada.
“Nedavno je objavljena vijest da je medicinski otpad pronađen na Rakitovcu u Gospiću. Kako je to moguće, ako postoje registri tokova, otpada, ako postoji nadzor? Vidjela sam i neke fotografije divljih odlagališta gdje se nalazi otpad u onim vrećama u kojima se on prikuplja. Ministarstvo bi trebalo pratiti sve te tokove, ali ja mislim da je tu jako puno rupa i propusta. Nedavno sam pitala direktora jednog javnog komunalnog društva zna li gdje na kraju završava azbest prikupljen u njegovom reciklažnom dvorištu ili gdje je završavala odvojeno sakupljena plastika. Rekao je da ne zna.”
> > Može li se izbjeći spaljivanje otpada?
Slično pitanje smo postavili i Novoselu – nadzire li država dovoljno tokove otpada i zna li gdje završava otpad koji prikupljaju privatnici.
“Mislim da je važno točno praćenje lokacije nastanka i lokacije odlaganja otpada, sve kako bi se izbjegle manipulacije količinama i vrstama otpada, a što je i naša obveza uzimajući u obzir EU regulativu”, odgovara diplomatski.
Gradonačelnik Jastrebarskog otkrio nam je i nešto više o sastanku na kojem je dogovoreno privremeno rješenje, a koji se održao početkom ovog tjedna. Novosel kaže da se od predstavnika resornog ministarstva moglo čuti kako se trenutačno radi na “skeniranju” svih gradova i općina koje imaju ovaj problem, kao i svih odlagališta koja imaju kapaciteta za prihvat otpada iz drugih jedinica lokalne samouprave.
Upitali smo i hoće li rješenje ove situacije građani osjetiti na računima za komunalne usluge.
“Vjerujem da neće, zbog toga što se otpad iz Jastrebarskog prije vozio u Slavoniju, a sada bi trebao ići u Karlovac, što je dosta bliže”, kaže Novosel.
Radojčić dodaje da je upravo ovakav zamišljen sustav stvorio spomenute probleme te da ga treba mijenjati.
“Postoji dinamika zatvaranja odlagališta i ona se provodi. Međutim, izgradnja centara za gospodarenje otpadom nije pratila tu dinamiku i ova situacija je rezultat toga. Potpuno je poražavajuće da smo u 20 godina izgradili samo pet centara za gospodarenje otpadom”, kaže te zaključuje da osnovna infrastruktura za gospodarenje otpadom mora biti javna.
> > “Otpad o društvu govori puno više no što mislimo”
Ministarstvo odgovornost prebacuje na gradove i općine
Tadašnje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je 2023. godine izmijenilo Odluku o redoslijedu i dinamici zatvaranja odlagališta. Dodana je odredba da će Fond za zaštitu okoliša financirati 90 posto troškova potrebnog proširenja kapaciteta tih odlagališta kako bi ona mogla prihvatiti dodatne količine miješanog komunalnog otpada sve dok s radom ne počnu odgovarajući centri za gospodarenje otpadom.
U veljači 2025. godine Fond je poslao dopis jedinicama lokalne samouprave u kojemu podsjeća na preuzete obveze, naročito one koje se odnose na prihvat otpada iz drugih jedinica lokalne samouprave, uz upozorenje da bi odbijanje takve obveze moglo donijeti “sankcije” u obliku povrata sredstava.
Pitali smo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije kako osiguravaju kontinuitet prihvata i zbrinjavanja komunalnog otpada s područja jedinica lokalne samouprave koje koriste usluge društva Mull-transa. Zanimalo nas je i koja su odlagališta trenutačno raspoloživa za prihvat komunalnog otpada s područja drugih jedinica lokalne samouprave te raspolažu li dostatnim slobodnim kapacitetima.
Pokušali smo doznati i kako ministarstvo namjerava sankcionirati odlagališta koja raspolažu slobodnim kapacitetima, ali odbijaju prihvat komunalnog otpada iz drugih gradova i općina. Zanimalo nas je i koje su obveze jedinica lokalne samouprave u slučaju da pružatelj javne usluge, zbog nemogućnosti osiguravanja daljnjeg zbrinjavanja prikupljenog otpada, obustavi pružanje javne usluge.
U odgovoru koji su nam poslali navode da mogućnost prihvata komunalnog otpada iz drugih gradova i općina treba potrebno razmatrati za svako pojedino odlagalište, budući da raspoloživi kapacitet ne znači automatski i mogućnost prihvata dodatnih količina otpada.
“Sama činjenica da odlagalište raspolaže slobodnim kapacitetima ne znači da postoji i obveza prihvata otpada s područja drugih jedinica lokalne samouprave. Mogućnost prihvata ovisi o uvjetima iz dozvole za gospodarenje otpadom, tehničkim i operativnim mogućnostima te drugim propisanim uvjetima.”
Priznaju da preusmjeravanje otpada na druga odlagališta može biti operativno rješenje u pojedinim situacijama, ali ne i dugoročni model sustava.
Dugoročno rješenje je, navode u odgovoru, dovršetak infrastrukture za gospodarenje otpadom, povećanje odvojenog prikupljanja i recikliranja te smanjenje količine miješanog komunalnog otpada koji završava na odlagalištima.
Kad je riječ o odgovornosti jedinica lokalne samouprave, iz ministarstva navode da su gradovi i općine, u slučaju poteškoća, dužni poduzeti potrebne aktivnosti kako bi se osiguralo daljnje pružanje usluge i spriječio prekid u zbrinjavanju otpada.
“Ta odgovornost ne prestaje niti se prenosi na građane u slučaju kada odabrani davatelj javne usluge naiđe na poteškoće u osiguravanju daljnjeg postupanja s prikupljenim otpadom.”
Drugim riječima, resorno ministarstvo smatra kako je odgovornost za rješavanje situacija poput ove što se dogodila s Mull-transom pada na teret gradova i općina. Pritom dodaju kako njihova podrška u pronalaženju rješenja ne zamjenjuje odgovornost koju bi trebali snositi gradovi i općine.
Budući da je tvrtka Mull-trans navela da je Fond za zaštitu okoliša više puta upozoren na problem, pitanja smo postavili i njima. Ne bi se moglo reći da su nam na njih odgovorili. Zanimalo nas je što je dogovoreno, a iz FZOEU-a su nam odgovorili da je dogovor – postignut.
“Gospodarenje komunalnim otpadom u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave, no Fond i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, u okviru svojih nadležnosti, pružaju podršku u rješavanju izazova s kojima se pojedine sredine suočavaju. To je posebno važno u prijelaznom razdoblju, odnosno do izgradnje preostalih centara za gospodarenje otpadom. U tom se kontekstu Fond u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije, uključio i u pronalaženje rješenja za prihvat komunalnog otpada s područja na kojima je došlo do privremene obustave odvoza. U suradnji svih uključenih strana postignut je dogovor koji je omogućio nastavak redovitog odvoza komunalnog otpada.”
Centri za gospodarenje otpadom kasne za planovima
Prema podacima resornog ministarstva, tijekom 2025. godine otpad se odlagao na 83 odlagališta otpada, od čega se komunalni otpad mogao odlagati na 77 odlagališta, dok je na preostalih šest bilo dopušteno odlaganje isključivo proizvodnog otpada.
Postupak obrade prije samog odlaganja u 2025. godini prijavilo je 23 posto svih aktivnih odlagališta, odnosno 19 od 83 odlagališta. Najčešće su navodili izdvajanje i sortiranje reciklabilnog otpada, poput metala, glomaznog otpada, plastike, drva, guma, stakla i ostalog.

Prema podacima resornog ministarstva, u protekloj godini se priprema sanacije provodila na sedam odlagališta, sanacija je bila u tijeku na 13 odlagališta, a status saniranih imalo je ukupno 55 odlagališta.
Prema Planu gospodarenja otpadom od 2023. do 2028. godine, Hrvatska bi do kraja 2028. trebala imati u funkciji 11 centara a gospodarenje otpadom. Centri koje tek treba izgraditi su Piškornica, Lučino Razdolje, Lećevica, Resnik, Orlovnjak i Šagulje.
Malo je vjerojatno da će svi centri do kraja 2028. godine biti u pogonu, naročito kad se uzme u obzir da za potonja dva, Orlovnjak i Šagulje, nema jasnih rokova izgradnje [1, 2].