Amerika, Rusija i Kina utrkuju se tko će prvi staviti nuklearku na Mjesec. Evo zbog čega

Puno je međunarodne pozornosti privukla najava koja je iz Sjedinjenih Američkih Država stigla u prvim danima kolovoza: svemirska agencija NASA namjerava postaviti mali nuklearni reaktor na Mjesecu do kraja desetljeća.

Ideja sama po sebi nije nova; nuklearni izvor energije koji bi pogonio nekakvu ljudsku nastambu na Mjesecu razmatra se već dugo. Otvorilo bi to prostor za napredak znanosti i predstavljalo potencijalni iskorak prema kolonizaciji ostalih planeta u Sunčevom sustavu. Međutim, izglednije je da režim Donalda Trumpa ima profitni motiv za pokušaj izgradnje nuklearnog reaktora na Mjesecu u tako kratkom roku.

Mjesečeva rudna bogatstva

Mjesec je, naime, pun vrijednih resursa: na njemu se mogu rudariti zaleđena voda, rijetki zemni metali, silicij, titanij, željezo, aluminij, magnezij… Površina Mjeseca može se koristiti za proizvodnju solarne energije, a potencijalno još veći energetski zgoditak mogao bi biti helij-3, rijedak stabilni izotop helija; na Zemlji ga nema skoro pa uopće, a na Mjesecu ga ima u izobilju. Očekuje se da će helij-3 jednoga dana biti vrijedno fuzijsko gorivo.

Procjene vrijednosti Mjesečevih rudnih bogatstva govore o stotinama milijardi dolara.

Američki predsjednik Trump i ranije je demonstrirao veliku zainteresiranost za sva rudna bogatstva kojih se može dočepati, s posebnim fokusom na rijetke zemne metale: prijetio je da će silom zauzeti Grenland, pokušao Ukrajince prisiliti na sporazum kojim bi SAD ostvarile pravo na eksploataciju rijetkih zemnih metala po završetku ruske vojne invazije, izvršnom predsjedničkom uredbom podržao kontroverzno dubokomorsko rudarenje, za koje znanstvenici upozoravaju da će neizbježno izazvati ogromnu okolišnu štetu…

Pokušaj eksploatacije Mjeseca logičan je nastavak takve politike. Žurba kojom američke vlasti pokušavaju izgraditi nuklearni reaktor na Mjesecu, pak, odražava činjenicu da se svijet još jednom nalazi u svemirskoj utrci.

Nova svemirska utrka

U prošlom su se stoljeću SSSR i SAD natjecali tko će napraviti najveći svemirski iskorak. U međuvremenu se SSSR raspao, a američka je država krajem 20. i početkom 21. stoljeća uglavnom izgubila interes za svemirska istraživanja.

Sada se to opet mijenja, istovremeno s obnavljanjem starih rivalstava. Namjeru gradnje nuklearnog reaktora na Mjesecu ranije su već, naime, izrazile Rusija i Kina. Najavili su da bi mogao biti pušten u rad do 2035. godine. Amerikanci ih žele preteći jer su pravila svemirske igre u postojećim, vrlo okvirnim međunarodnim sporazumima postavljena tako da će od Mjesečevih resursa najviše profitirati onaj tko prvi stigne do njih.

Vrlo jasno je to pojašnjeno u direktivi ravnatelja NASA-e kojom je naložena gradnja nuklearnog reaktora na Mjesecu do 2030. godine: onaj tko prvi postavi svoj reaktor na Mjesec moći će, zbog sigurnosnih razloga, proglasiti zonu zabrane prilaska i tako onemogućiti konkurentima eksploataciju određenog područja. Žurnost je stoga, stoji u direktivi NASA-inog ravnatelja, utemeljena upravo u prethodnim najavama zajedničkog rusko-kineskog projekta.

Naravno, nisu svi dijelovi Mjeseca jednako privlačni za rudarenje: resursa negdje ima više, negdje manje. Još važniji faktor predstavljaju okolišni uvjeti; nisu sva Mjesečeva područja jednako pogodna za gradnju nuklearnog reaktora. Nije stoga iznenađujuće što su Amerikanci zainteresirani za istu lokaciju prema kojoj gledaju i Rusija te Kina: južni pol Zemljinog prirodnog satelita. Isto područje vlastitim letjelicama istražuje i Indija.

Tehnologija postoji

Stručnjaci s kojima je razgovarala novinarka Wireda ističu da je relativno skora gradnja nuklearnog reaktora na Mjesecu tehnički izvediva. Radit će se, naravno, o skupoj i inženjerski zahtjevnoj operaciji, ali svi problemi koji će nužno pratiti jedan takav projekt trebali bi se moći premostiti postojećom tehnologijom.

Bivši glavni tehnolog NASA-e Bhavya Lal, čiji nedavni rad je posvećen upravo istraživanju mogućnosti gradnje nuklearnog reaktora na Mjesecu već do kraja ovog desetljeća, naglašava da će, s obzirom na vrlo zahtjevne uvjete rada, uspjeh ovisiti prvenstveno o ustrajnosti.

“Mjesečeva gravitacija i promjene u temperaturi su brutalni. Dnevne temperature su oko 100 stupnjeva Celzijusa. Noću se približavaju apsolutnoj nuli (-273.15 °C, op.a.). Sva elektronika može biti učinjena otpornom na radijaciju. Iako, bit ću iskren, najveći rizici nisu tehnički. Najveći rizik je održavati zamah i držati se cilja misije”, kaže Lal.