Kako bura, znanstvenici i građani čuvaju Jadran koji se mijenja

Jugoistočno od Palagruže morsko dno spušta se u Južnojadransku kotlinu, najdublji dio Jadranskog mora. Pruža se sve do Otrantskih vrata, otvorenih Jonskom, a potom i Sredozemnom moru.

Na tim dubinama, koje dosežu i više od 1200 metara, odvijaju se procesi presudni za zdravlje i raznolikost jadranskog podmorja. Započinju u zimskim mjesecima, kad bura ohladi sjeverni Jadran.

Kako se hladi, morska voda postaje gušća pa ponire u dublje slojeve i kreće prema jugu. Do vrata Otranta ta hladna, kisikom i hranjivim tvarima bogata voda na nekoliko mjesta usporava i miješa se s okolnim slojevima mora.

Južnojadranska kotlina jedno od ključnih mjesta koje hladna sjeverna voda “prozrači” prije nego nastavi prema jugu. Zahvaljujući tom prirodnom mehanizmu, to jest dotoku hranjivih tvari u dubinske slojeve mora, kotlina je dom mnogih morskih vrsta.

Među njima su i neke od najugroženijih skupina kralježnjaka, kako u Jadranu i Mediteranu, tako u svijetu – hrskavičnjača, odnosno morskih pasa, raža i himera.

Kako znanstvenici prate brojnost i način života vrsta koje žive u jadranskim dubinama? Odgovor leži u suradnji s onima koji more “poznaju u dušu” – ribarima, roniocima i zaljubljenicima u more.

> > Morski psi, raže i velike ribe – ugroženi čuvari Jadranskog mora

Građanska znanost – dodatne oči na moru

Hrskavičnjače sporo rastu, kasno spolno sazrijevaju te imaju mali broj potomaka. Kombinacija tih osobina, desetljeća prekomjernog izlova, gubitka prirodnih staništa i klimatskih promjena značajno utječe na njihovu brojnost. Ubrzano opadanje njihovih populacija može pokrenuti negativne promjene u morskim ekosustavima.

Lani je objavljen prvi popis hrskavičnjača Crne Gore, koji obuhvaća 44 vrste. Istraživanje je provedeno kombiniranjem službenog praćenja komercijalnog ribolova i podataka prikupljenih metodologijom građanske znanosti. Rezultat: 1469 zabilježenih nalaza u 281 terenskom istraživanju te dodatnih 1222 opažanja prikupljenih od strane građana.

Građanska znanost u širem smislu označava praksu javne participacije i suradnje u znanstvenom istraživanju s ciljem povećanja znanstveno utemeljenog znanja. Iako takva suradnja postoji stoljećima, sam pojam “građanska znanost” skovan je 1990-ih i otad sve više dobiva na važnosti.

Na Trećoj ihtiološkoj konferenciji jugoistočne Europe (SEEIC 2025), održanoj u listopadu u Baru, razgovarali smo sa znanstvenicima iz Crne Gore i Hrvatske kojima je upravo suradnja s građanima pomogla da prate vrste u Jadranu.

Ilija Ćetković s kotorskog Instituta za biologiju mora jedan je od autora istraživanja temeljem kojega je izrađen popis hrskavičnjača Crne Gore. Pitali smo ga kako koncept građanske znanosti znanstvenicima pomaže u radu.

“Na taj način imamo mnogo više očiju na moru nego što ima jedna naučna institucija kao što je, primjerice, naš Institut za biologiju mora ili splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo. Jer imamo ograničen broj ljudi, a ovako se to proširuje na mnogo veći broj.”

Slično tumači i njegov kolega s kotorskog instituta, ihtiolog Aleksandar Joksimović.

“Mi kao naučnici, kao istraživači, jesmo na moru, jesmo na terenima, ali ne toliko često i nisu nam dostupni detalji koje svakog dana ljudi doživljavaju. Kad to kažem, mislim prvenstveno na ribare, ali i na turiste i sve one koji su na moru i blizu mora.”

Prednosti i izazovi građanske znanosti

Prednosti ovakvog pristupa su mnogobrojne: kvalitetni podaci o prisutnosti vrsta, širok prostorni i vremenski obuhvat, veća vjerojatnost zabilježavanja rijetkih ili dotad nepoznatih vrsta te isplativost ovakvog načina prikupljanja podataka.

No tu su i izazovi – ograničenost podataka, činjenica da su podaci oportunistički (nisu prikupljeni prema unaprijed planiranoj metodologiji) te pristranost. Građani su, naime, skloniji prijaviti opažanja rijetkih ili invazivnih vrsta, a ne treba zanemariti ni da većina građanskih opažanja stiže s popularnih ribolovnih i turističkih područja.

“Ljudi uvijek šalju ono što im je interesantno – nešto što nisu nikad vidjeli, što vide prvi put, što je šareno, što je veliko ili malo, što bode. Tako možete da nađete one vrste koje mi ‘promašimo’ u uzorkovanjima. Jer neke je gotovo nemoguće naći; previše su rijetke ili se prvi put nađu na nekom mjestu. Zato je taj aspekt nauke dobar za rijetke i za invazivne vrste. Prije će ribar da sretne invazivnu vrstu nego mi”, objašnjava nam Ćetković.

Upravo iz tih razloga ključna je konekcija između znanstvenika i građana, dodaje Joksimović.

“Mi kao naučnici podatke obradimo i profiltriramo na način da kad dođu do javnosti budu potvrđeni. Jer bili smo u prilici da slušamo i razne poluinformacije, koje onda stvaraju paniku i zbunjenost.”

Branko Dragičević, znanstvenik sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR) ističe i dodatnu društvenu važnost ove suradnje.

“Mislim da ljudi imaju i neku svoju osobnu satisfakciju – osjećaju se korisnima, pomažu znanstvenicima, pomažu društvu. A imaju i satisfakciju da utažuju svoju znatiželju. Često nas pitaju za stvari koje ne poznaju pa mi odgovorimo ako znamo. Ako ne znamo, još bolje, to znači da je u pitanju nešto novo što mi ne znamo.”

> > Invazivne vrste riba sve su češće u Jadranu. Zašto dolaze i kako se s njima nositi?

Građani u potrazi za invazivnom vrstom

Splitskom institutu građani su pomogli da prate širenje invazivne ribe lav ili vatrenjače (lat. Pterois miles), koja je u kratkom vremenu od povremene gošće postala stalna stanovnica Jadrana.

Kako smo pisali, riba lav je u Sredozemno more doplivala iz Crvenog mora preko Sueskog kanala. Može narasti do 35 cm, a prepoznatljiva je po prugastom tijelu i velikim, raskošnim perajama. No, iza ljepote krije se opasnost.

Riba lav je predator i negativno utječe na populacije autohtonih riba, naročito mladih primjeraka. Dodatno, sve bodlje ribe lav su otrovne, a ubod izaziva jaku bol.

Od lipnja 2024. do siječnja 2025. godine IZOR je bilježio opažanja ribe lava. Zaključke su objavili u znanstvenom radu “Invazija u tijeku: Izniman broj nalaza vrste Pterois miles u istočnom dijelu Jadranskog mora (hrvatska obala)”, a jedan od autora je i naš sugovornik. U navedenom periodu zabilježena su ukupno 122 potvrđena opažanja, što je dokaz brzog širenja vrste u vodama istočnog Jadrana.

Podatke su najvećim dijelom prikupili putem građanske znanosti – zahvaljujući dojavama ronilaca, lokalnog stanovništva, objavama na društvenim mrežama i medijskim objavama.

“Dosta se oslanjamo na građansku znanost. Dva su načina na koji se može koristiti ta metodologija. Jedan je oportuni, pasivan način; čekamo da se građani jave. Drugi način je da ih aktivno pitamo. Često radimo online ankete ili inicijative. Na primjer, pitamo ‘jeste li vidjeli ovu vrstu’ pa se ljudi jave. Nije uvijek situacija ‘ja sam vidio ovo, recite mi što je’, koji put je i obrnuto”, ističe Dragičević.

Slična iskustva ima i Ćetković.

“Ima onih koji šalju redovno, a ima onih koje treba da pitaš pa onda pošalju. Ima i onih koji neće da šalju iz svojih nekih razloga; netko se boji da će biti kažnjen. Ali uglavnom su ljudi, kad se fino popriča sa njima, raspoloženi da to odrade – razumiju poentu.”

> > “Invazija u tijeku”: Jeste li vidjeli ribu lava?

Što je vrlo potrebno da bi Jadran bio Jadran?

Uočavaju li ribari posljedice klimatskih promjena, odnosno zagrijavanja Jadrana?

“Jadran postaje toplo more, u procesu je tropikalizacije. Najbolji indikatori za to su tropske ribe, odnosno tropske vrste koje su došle kroz Sueski kanal, prošle barijere saliniteta i našle svoje stanište u Jadranu kao najhladnijem i najsjevernijem dijelu Mediterana – odnosno trebalo bi tako biti, ali više nije.

Očigledno se događaju promjene kojih smo svjedoci. Ono što je činjenica i što su kolege iz Hrvatske zaista dobro objasnili jest da je nekoliko zima unazad izostala bura, odnosno obogaćivanje Jadrana kiseonikom i hlađenje u zimskim mjesecima, što je vrlo potrebno da bi Jadran bio Jadran. Međutim, te bure su izostale. Dugi toplotni talasi tokom ljetnih mjeseci doprinijeli su da sjeverna topla voda, da tako kažemo, propadne u srednji pa čak i u južni Jadran, što remeti ekosistem, zbunjuje ribe i ostale morske organizme”, priča nam Joksimović.

> > Ova zima bila je oskudna burom. Što to znači za Jadran?

Osim tropikalizacije, Jadran prolazi i kroz proces meridionalizacije, odnosno širenja južnih karakteristika prema sjeveru. Joksimović to objašnjava na primjeru ribe strijelke.

“Nekad je obitavala u južnom Jadranu, međutim njen areal se proširio maltene do Istre. Nije nova vrsta u Jadranu, ali je agresivna vrsta; proširila je svoj areal i brojnost populacije. Najviše štete pravi ribarima na ušću Neretve, kida sve moguće alate svojim jakim zubima, kida cipole napola i ribari su nespremni na najezdu te vrste.

Problemi su veliki, ali moramo reagovati i tražiti rješenja; ne lokalno, to mora da bude regionalno. Nema granica, nema pasoša na moru – barem u tom smislu morski organizmi su u prednosti u odnosu na nas”, zaključuje.

> > Najdublji dio Jadrana se ubrzano zagrijava. Posljedice će osjetiti cijeli Mediteran