EU prvi put bilježi pad emisija metana iz rudnika ugljena

Protekle godine po prvi je put zabilježen pad emisija metana iz rudnika ugljena u zemljama Europske unije, gotovo 8 posto u odnosu na 2023. godinu.

Podatak je to iz nedavno objavljenog godišnjeg izvješća o metanu Svjetske energetske agencije (IEA), u kojem se donose najnovije procjene emisija ovog plina, odgovornog za oko 30 porasta globalnih temperatura od početka industrijske revolucije.

Unatoč napretku na europskom kontinentu, emisije metana povezane s energijom još nisu dosegle konačni vrhunac. One su u 2024. bile veće od 120 milijuna tona, najviše zahvaljujući rekordnoj proizvodnji fosilnih goriva.

Koncentracija metana u atmosferi sada je više od dva i pol puta veća od predindustrijskih razina.

Iako visokim emisijama metana doprinose i poljoprivreda te sektor gospodarenja otpadom, industrija fosilnih goriva ima najveći potencijal za smanjenje emisija. IEA u svom izvješću navodi da bi se gotovo 70 posto emisija metana iz tog sektora moglo izbjeći primjenom postojećih tehnologija, uz niske troškove.

>>> Na 26 lokacija Ine, Plinacroa i PSP-a snimljeno curenje metana i nikog nije briga 

Problem napuštenih postrojenja

Novost ovogodišnjeg izvještaja jest da su u njega prvi put uključene emisije iz napuštenih postrojenja. Naime, procjenjuje se da je diljem svijeta oko 8 milijuna napuštenih kopnenih naftnih i plinskih bušotina te napuštenih rudnika ugljena.

Dio njih je nepravilno zatvoren, zbog čega i dalje ispuštaju metan u zrak. IEA navodi kako takvi objekti ukupno na globalnoj razini emitiraju više metana nego neki od najvećih proizvođača fosilnih goriva.

“Procjenjujemo da su napušteni rudnici ugljena emitirali gotovo 5 milijuna tona metana u 2024. godini, a napušteni naftni i plinski izvori nešto više od 3 milijuna tona. Zajedno, ovi izvori bili bi četvrti najveći emiter metana iz fosilnih goriva na svijetu”, stoji u izvješću.

Većinski krivci za to su dva najveća zagađivača: oko 60 posto emisija iz napuštenih rudnika ugljena dolazi iz Kine, dok je oko 40 posto emisija iz starih naftnih i plinskih bušotina u SAD-u.

>>> Izmjerene emisije metana u SAD-u su triput veće od procjena

Podaci

Emisije metana i dalje se ne prijavljuju dovoljno, tj. stvarne emisije su puno veće od onih prijavljenih.

Procjena IEA je da su ukupne emisije metana povezane s energijom globalno oko 80 posto veće od količine koju su države prijavile Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC). Jaz između stvarnih i prijavljenih emisija najmanji je u Europi.

Zadnjih godina događa se napredak u praćenju koji je potaknula sve veća dostupnost mjernih studija i satelitskih podataka. Međutim, i dalje postoje značajni nedostaci u podacima, posebno u dijelovima svijeta gdje ih sateliti teško prikupljaju. To je slučaj u Venezueli, gdje oblačnost ometa promatranja, te na sjeveru Rusije, gdje snijeg i led otežavaju promatranje curenja metana.

Valja napomenuti da brojne zemlje i tvrtke žele poboljšati izvještavanje o metanu. Kanada je, na primjer, nedavno ažurirala svoju metodologiju što je dovelo do povećanja od više od 35 posto prijavljenih emisija iz sektora nafte i plina.

>>> Metan curi iz postrojenja, a domaće fosilne kompanije i država poručuju – pomalo

Što učiniti?

Sve veći udio proizvodnje nafte i plina podliježe obvezama smanjenja emisija metana, zahvaljujući brojnim inicijativama i međunarodnim partnerstvima s tim ciljem.

Smanjenje emisija iz europskih rudnika može se djelom pripisati upravo implementaciji Uredbe o metanu usvojene u EU prošle godine. Uredba je postavila prag za količinu koju aktivni podzemni rudnici te napušteni i zatvoreni podzemni rudnici mogu emitirati. Propisano je i da uvoznici moraju dokazati da uvezena fosilna energija ispunjava iste takve kriterije.

Ipak, kako naglašava IEA, nekoliko velikih emitera tek se treba obvezati na smanjenje emisija, a otprilike polovica industrije još nije postavila ciljeve za ostvarivanje gotovo nulte emisije metana.

>>> Emisije metana ubrzano rastu. Kako ih zaustaviti?

Primjena ciljanih rješenja za ublažavanje metana u sektoru fosilnih goriva spriječila bi porast globalnih temperatura od otprilike 0,1 °C do 2050. (pod pretpostavkom da pada potražnja za fosilnim gorivima).  Nekoliko je čimbenika koji objašnjavaju zašto mjere za smanjenje nisu široko primijenjene: tvrtke nisu svjesne razmjera problema ili dostupnih rješenja, nemaju dovoljne ljudske kapacitete ili naprosto ne žele ulagati u smanjenje emisija.

Dobra vijest je, navodi se u izvješću, što je gotovo 100 zemalja donijelo nacionalne akcijske planove za metan, a najavljene su i dodatne mjere.

“Iako je važno nastaviti graditi ambicije za smanjenje emisija metana, neposredni fokus trebao bi biti na provedbi postojećih obveza i suradnji u smanjenju emisija. Regulatori mogu učiti od jurisdikcija koje su provele provjerene politike. Tvrtke mogu dijeliti najbolje prakse. Financijeri mogu poticati smanjenje emisija metana. Svi mogu imati koristi od boljih i transparentnijih podataka”, navodi IEA.

U IEA-inom scenariju Neto nulte emisije do 2050., emisije metana iz fosilnih goriva padaju za oko 75 posto do kraja ovog desetljeća i za oko 85 posto do 2035., u usporedbi sa sadašnjim razinama.

Napori da se smanje emisije, dakako, koštaju. Procjena je da je do 2030. na globalnoj  potrebno uložiti oko 260 milijardi dolara kako bi se provele sve mjere za smanjenje metana potrebne za postizanje cilja do kraja desetljeća.

Bez ciljanog djelovanja usmjerenog na smanjenje emisija metana, rizici od teške klimatske štete se znatno povećavaju, upozorava se u IEA-inom izvješću.