Metan curi iz postrojenja, a domaće fosilne kompanije i država poručuju – pomalo

Neovisno terensko istraživanje organizacija Greenpeace Hrvatska i Clean Air Task Force (CATF) utvrdilo je krajem ožujka da metan istječe ili se ispušta duž cijelog lanca opskrbe naftom i plinom u Hrvatskoj, na nizu lokacija fosilne infrastrukture Ine, Plinacroa i Podzemnog skladišta plina (PSP).

Međutim, čini se da domaće fosilne kompanije i resorno ministarstvo više brine curenje informacija o emisijama metana, nego same emisije. Ne brine ih ni što će prakse koje su okolišne organizacije zabilježile na lokacijama diljem Hrvatske ubrzo biti zabranjene zahvaljujući Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru koja je stupila na snagu sredinom prošle godine.

U prvom tekstu o curenju metana opisali smo kako je provedeno neovisno terensko istraživanje na dvije lokacije u Hrvatskoj, koji su rezultati i što nalaže nova europska regulativa. U nastavku donosimo očitovanja Ine, Plinacroa i PSP-a, kao i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kojem smo se obratili vezano za utjecaj metana na zdravlje.

> >  Na 26 lokacija Ine, Plinacroa i PSP-a snimljeno curenje metana i nikog nije briga

Još malo o istraživanju

U posljednjem tjednu ožujka okolišne organizacije Clean Air Task Force i Greenpeace obišle su 27 lokacija u Hrvatskoj s postrojenjima za proizvodnju nafte i plina, odnosno za transport i skladištenje fosilnog plina, a koja su u vlasništvu ili pod upravljanjem Ine, Plinacroa i Podzemnog skladišta plina.

Riječ je o prvom takvom neovisnom istraživanju o istjecanju metana na plinskoj i naftnoj infrastrukturi provedenom u Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da je na 26 lokacija zabilježeno istjecanje plina, odzračivanje (eng. venting) ili spaljivanje na baklji (eng. flaring). Jedina lokacija na kojoj nije zabilježeno curenje metana je naftna bušotina na području Kloštar Ivanića koja je – neaktivna. Emisije metana zabilježene su, dakle, na 96 posto istraženih lokacija, što je najveći postotak koji je CATF zabilježio u nekoj članici Europske unije.

“Prizori plinova koji šikljaju iz otvorenih, zahrđalih spremnika na području Ivanić-Grada, kao i curenje iz bušotina na lokaciji Okoli izuzetno su zabrinjavajući. Usred energetske krize, ovakva razina rasipanja pokazuje očito zanemarivanje i klime i hrvatskih građana”, smatra Théophile Humann-Guilleminot, voditelj Europske kampanje za sprječavanje onečišćenja metanom iz CATF-a, koji je snimao emisije metana na spomenutim lokacijama.

Ina, Plinacro i PSP: Podaci o emisijama metana nisu relevantni

Inu smo pitali o rezultatima neovisnog istraživanja, kao i kad su posljednji put provjeravali curi li metan na njihovoj infrastrukturi.

“Vezano uz lokacije koje spominjete, ne možemo komentirati podatke koji nisu dobiveni prema jasno propisanim pravilima. INA je mjerenja na njima odradila sredinom ožujka 2025. i u tijeku su radovi na otklanjanju detektiranih propuštanja.“

Slično je u priopćenju poručio Plinacro:

“Navedeni materijal snimljen je termalnom kamerom koja sama po sebi ima određena tehnološka ograničenja jer, primjerice, bilježi promjene u temperaturi, ali ne detektira određenu vrstu plina tj. ne detektira isključivo metan. Samim time podaci nisu dobiveni prema jasno propisanim pravilima te nisu relevantni i podobni za interpretaciju.”

Iz Plinacroa naglašavaju da je u tijeku ispitivanje različite vrste opreme na transportnom sustavu, a rezultate očekuju krajem travnja. Dodaju i da “postoji vrlo velika vjerojatnost da dostavljane snimke nisu ažurne jer je u međuvremenu zamijenjen ili servisiran dio prikazane opreme”.

“Primjerice, snimke nastale u okolici Kompresorske stanice Velika Ludina nastale su termalnom kamerom iz veće udaljenosti, izvan kruga kompresorske stanice, te su na snimkama prikazane emisije plina iz centralnog ispuhivača. Napominjemo da su se na dan nastanka snimke obavljale pripreme za puštanje kompresorske stanice u rad te prilikom svakog pokretanja kompresorske jedinice (terećenja) potrebno je tzv. ‘odzračiti’ (propuhati) kompresorsku jedinicu, a naročito u slučaju ako nije radila dulje vrijeme”, poručili su iz Plinacroa.

Podzemno skladište plina u Okolima je tvrtka-kćer Plinacroa. Osim o rezultatima istraživanja CATF-a i Greenpeacea, pitali smo koju opremu koriste za detekciju istjecanja metana. Vezano za rezultate istraživanja, kazali su nam da se na području na kojem je provedeno neovisno istraživanje “nalaze instalacije i objekti različitih vlasnika” te da metan ne curi iz njihovih postrojenja.

“Kao operator sustavâ skladišta plina, tvrtka Podzemno skladište plina d. o. o. provodi stalni tehnički i fizički nadzor nad svim dijelovima svojeg postrojenja u Okolima te smo uvjereni da konstatirano curenje metana ne dolazi iz naših objekata, kao ni iz našeg postrojenja.”

Evo što su iz PSP-a odgovorili kad je riječ o opremi koju koriste za detekciju metana:

“Rabimo najsuvremenije stalne detektore plina, termokameru FLIR, kao i svakodnevni fizički obilazak svih objekata i dijelova postrojenja.”

Koju su opremu koristile okolišne organizacije?

Upravo je FLIR kameru Clean Air Task Force koristio za istraživanja emisija metana iz fosilne infrastrukture, kako u Hrvatskoj, tako diljem Europe. FLIR kamera koristi se za detekciju ugljikovodika poput metana, etana, benzena i drugih.

Prema riječima Greenpeacea Hrvatska, ovaj tip kamere spada u “standardnu opremu za detekciju metana, koristi je i fosilna industrija i u je skladu s predmetnom regulativom Europske unije”.

CATF-ov “lovac na metan” Théophile Humann-Guilleminot ovlašteni je stručnjak za rukovanje termografskom kamerom. Na 27 lokacija u Hrvatskoj je za detekciju emisija metana koristio termografsku kameru FLIR GF320. U posljednje četiri godine koristili su je za dokumentiranje zagađenja metanom u najmanje 16 zemalja na više od 650 lokacija. Svaku lokaciju provjerava više puta, a osim termografskom, snima i digitalnom kamerom, što olakšava interpretaciju podataka s terena.

Clean Air Task Force pitali smo kako gledaju na reakcije i priopćenja domaćih fosilnih kompanija.

“Tehnologija koju smo koristili za dokumentiranje emisija na Plinacrovoj kompresorskoj stanici Velika Ludina ista je tehnologija kojoj vjeruju regulatori, kao i naftne i plinske kompanije diljem svijeta. Alati koje smo koristili naširoko su prepoznati, odnosno predstavljaju standard za otkrivanje i vizualizaciju emisija metana – bilo da je riječ o ispuštanju, curenju ili drugim izvorima.

Na kraju dana, ključno pitanje nije jesu li se emisije dogodile, već raspolažu li Hrvatska i druge članice Europske unije mehanizmima temeljem kojih naftne i plinske operatere mogu pozvati na odgovornost i osigurati provedbu najboljih praksi. Upravo zato države članice moraju hitno imenovati i osigurati sredstva nadležnim tijelima koja su zadužena za provedbu europske Uredbe o metanu, čiji je cilj osigurati transparentnost, dosljednost i odgovornost u energetskom sektoru. Bez odgovarajućeg nadzora, operateri će i dalje umanjivati razmjere svojih emisija i izbjegavati hitna rješenja nužna za zaštitu javnog zdravlja i klime”, odgovorili su nam.

Naime, na državama članicama je da utvrde sankcije za kršenja Uredbe i mehanizme njihove provedbe, a sankcije mogu uključivati novčane kazne i periodične penale. Članice EU-a dužne su imenovati i jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za praćenje i izvršavanje primjene ove Uredbe.

Provođenje nove regulative u Hrvatskoj u nadležnosti je Ministarstva gospodarstva. Rok za imenovanje tijela za provođenje Uredbe istekao je 5. veljače ove godine. Više od dva mjeseca nakon isteka propisanog roka, na opetovane upite zašto to još nisu učinili – ne odgovaraju.

Zašto je važno smanjiti emisije metana?

Metan je bezbojan i lako zapaljiv plin. Uobičajena izloženost niskim razinama metana u vanjskom okolišu ili dobro prozračenim prostorima ne smatra se zdravstvenim rizikom za opću populaciju, ali pri visokim koncentracijama metan može istisnuti kisik iz zraka, posebno u zatvorenim ili slabo ventiliranim prostorima, što može dovesti do smanjenog unosa kisika i, posljedično, neuroloških i respiratornih simptoma, pojasnili su nam iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). 

U situacijama gdje ljudi žive ili rade u blizini izvora stalnog istjecanja metana, kao što su stara naftna ili plinska postrojenja, pojašnjavaju, važno je pratiti potencijalne učinke produžene izloženosti.

“Što se tiče radnika na bušotinama ili u postrojenjima gdje potencijalno može doći do oslobađanja metana, njihova je sigurnost regulirana zakonima o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu. U praksi to uključuje korištenje senzora za detekciju plina, ventilacijskih sustava, osobne zaštitne opreme i provođenje sigurnosnih protokola. Ipak, ukoliko mjere zaštite nisu dosljedno primjenjivane, postoji mogućnost povremenog izlaganja višim koncentracijama metana, pogotovo u zatvorenim prostorima. Metan tada uzrokuje smanjenu dostupnost kisika u zraku te može dovesti do simptoma hipoksije, koji su to izraženiji što je koncentracija metana u zraku viša, a uključuju prvenstveno neurološke simptome kao što su glavobolja i zbunjenost, a u težim slučajevima i teškoće u pamćenju, promjene u ponašanju, mučninu/povraćanje te ubrzan rad srca i disanja.

Dugotrajna pak izloženost povišenim razinama metana zbog kroničnog manjka kisika može potencijalno povećati rizik od kardiovaskularnih i neuroloških bolesti. Međutim, sustavno praćenje razine plinova na takvim radnim mjestima, primjerena ventilacija i pravilna provedba mjera sigurnosti i zaštite na radu značajno smanjuju taj rizik kao i redoviti zdravstveni nadzor takvih radnika koji se provodi u ordinacijama medicine rada ukoliko tako procjena rizika nalaže.”

Treba, međutim, spomenuti i recentna znanstvena istraživanja koja pokazuju da bi štetni zdravstveni učinci metana mogli biti ozbiljniji nego što je dosad bilo poznato. Studija provedena u američkoj državi Colorado, a objavljena u časopisu Američkog udruženja za istraživanje karcinoma, pokazuje da su djeca koja žive u krugu od 13 kilometara oko naftnih ili plinskih bušotina u povećanom riziku od akutne limfoblastične leukemije. U najvećem su riziku djeca koja žive u krugu od 5 kilometara od takvih bušotina.

Upravo je to slučaj s pojedinim lokacijama fosilne infrastrukture u Hrvatskoj. Tako fotografija koju nam je ustupio Greenpeace prikazuje Ininu sabirnu stanicu Klo-2 u neposrednoj blizini kuća, groblja i crkve u okolici Kloštar Ivanića.

Zavod za javno zdravstvo ističe i da metan ima značajan klimatski utjecaj.

“Naime, riječ je o stakleničkom plinu koji je 28 do 36 puta potentniji od ugljikova dioksida (CO2) u razdoblju od 100 godina. Porast koncentracije metana u atmosferi pridonosi globalnom zagrijavanju, što pak katalizira klimatske promjene. Klimatske promjene, neovisno o izravnoj izloženosti metanu, imaju brojne štetne posljedice za ljudsko zdravlje – uključujući učestalije toplinske valove, promjene u pojavi zaraznih bolesti, smanjenje kvalitete zraka i sigurnosti hrane, kao i učinke na mentalno zdravlje stanovništva.”

A upravo je sprječavanje tog scenarija cilj nove europske regulative.

Nova europska regulativa

Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru stupila je na snagu u kolovozu prošle godine i prvi je obvezujući propis u svijetu usmjeren na emisije metana u spomenutom sektoru.

Glavni cilj je smanjiti emisije metana za najmanje 50 posto do 2030. godine i natjerati fosilnu industriju da uskladi svoje prakse s klimatskim ciljevima Europske unije, prije svega Pariškim sporazumom. Nova regulativa energetske kompanije obvezuje da kontroliraju i popravljaju svaku nepravilnost na naftnoj i plinskoj infrastrukturu u propisanim rokovima. Drugim riječima, dužni su uspostaviti okvir za mjerenje, izvještavanje i provjeru vlastitih emisija metana, kao i provoditi inspekcije. Podaci će se prikupljati u standardiziranoj bazi na razini Europske unije.

Uredbom je nadzor proširen i na uvezena fosilna goriva. Od siječnja 2027. zahtijevat će se detaljne informacije i o emisijama metana koje nastaju izvan Unije kad je riječ o sirovoj nafti, prirodnom plinu i ugljenu koji se stavljaju na tržište EU-a.

Eszter Matyas iz Greenpeacea u središnjoj i istočnoj Europi pojasnila je da novi propisi znače znatno stroža pravila za operatore u industriji fosilnih goriva.

“Morat će redovito provoditi mjerenja i podnositi izvješća nadležnim tijelima, posvetiti veću pažnju stanju vlastite infrastrukture, popraviti pukotine te prestati rutinski provoditi odzračivanja i spaljivanja plina na baklji. Nadamo se da će nova regulativa dovesti do značajnih poboljšanja u ponašanju i praksama fosilne industrije. Smanjenje zagađenja metanom najbolji je način da izbjegnemo veće zagrijavanje u kratkoročnom razdoblju.”

Domaće fosilne kompanije ne dijele njeno mišljenje. Svi ističu da za prilagodbu novoj regulativi – ima vremena.

“Važno je razumjeti da Uredba ima jasno propisane rokove koji se protežu sve do 2028., ovisno radi li se o operativnoj ili neoperativnoj imovini. INA trenutačno izrađuje program otkrivanja i sanacije istjecanja za sva svoja postrojenja te izvješće koje sadržava kvantifikaciju emisija na razini izvora procijenjenih uz primjenu općih emisijskih faktora za sve izvore. Program i izvješće će biti dostavljeni nadležnim tijelima u skladu s propisanim rokovima u Uredbi”, kazala nam je Ina.

Plinacro ističe da “kontinuirano ulaže u modernizaciju infrastrukture i primjenu naprednih tehnologija vezanih uz održavanje transportnog sustava i za detekciju curenja metana”, a najavljuju i investiciju u projekt smanjenja emisija metana – kroz tri godine. Njihova tvrtka-kći PSP d.o.o. poručuje da posluju u skladu s važećom regulativom i da će tako nastaviti, kao  i da su “sigurno postojali razlozi za donošenje nove Uredbe”.

Razlozi svakako postoje. Kako smo pisali, metan je među najmoćnijim stakleničkim plinovima koje otpuštamo u atmosferu. Iako se u atmosferi ne zadržava stoljećima kao CO2, snažno utječe na zagrijavanje planeta, zbog čega su mjere za smanjenje emisija metana hitne.

Glavni izvor antropogenih emisija metana su energetska i poljoprivredna industrija; oslobađa se u proizvodnji i transportu ugljena, nafte i plina, u stočarstvu [1, 2], kao i u procesu truljenja organskog otpada na odlagalištima. Procijenjeno je da “iscuri” 1-3% ukupne proizvodnje na infrastrukturi zemnog plina, a neki od razloga mogu biti neispravna oprema, loše održavanje ili greške u radu.

> > Klimatski ciljevi Europske unije – jučer, danas, sutra