Lokalne borbe imaju smisla

Malo koji stanovnik Hrvatske ne može uprijeti prstom u barem jednu okolišnu devastaciju u svojoj bližoj okolini. Otpad istovaren u prirodu, uništavanje riječnih tokova, raskrčena priroda, megalomanski poduzetnički projekti koji zagađuju zrak, vodu i tlo…

Državne institucije uglavnom sve to šutke promatraju. U nekim slučajevima, kako je razotkrilo uhićenje glavnog državnog odvjetnika Andrije Mikulića, čak i asistiraju u devastaciji. Zadnja linija obrane zdravog i čistog okoliša tako ostaju građani. Recentni primjeri iz Hrvatske pokazuju da njihova borba za zaštitu okoliša i te kako ima smisla, a to potvrđuju i znanstvenici koji su izučavali uspješnost građanskih okolišnih inicijativa.

Pobjede i porazi

U srpnju 2024. godine mještani Donje Suvaje okupili su se kraj izvora Une, jedne od najljepših i najomiljenijih rijeka na ovim prostorima. Nisu došli na izlet u prirodu; okupila ih je volja da se izbore za očuvanje te prirode.

Koji dan ranije je, naime, kraj samog Vrela Une krenula gradnja male hidroelektrane. Male su “hidrice” s dobrim razlogom među ozloglašenijim energetskim objektima: izazivaju ogromnu količinu okolišne štete, a proizvode vrlo malo električne energije. Profiti od malih hidroelektrana slijevaju se u džepove privatnih vlasnika, a svi ostali trebali bi trpjeti devastaciju svoje životne sredine.

Akcija spašavanja Vrela Une samo je jedna od lokalnih borbi koje smo na klimatskom portalu pratili zadnjih godina. Završila je relativno uspješno; gradnja je zaustavljena, ali šteta koja je pritom nastala još uvijek nije sanirana.

Uspješnih primjera lokalnog otpora štetnim projektima ima još. Građani Lukorana na Ugljanu su se, uz podršku lokalne opozicije predvođene SDP-om, izborili za izbacivanje solarne farme iz prostornog plana Općine Preko.

>> Pobuna protiv solarnih elektrana – u čemu je problem?

Za jedan od najvećih uspjeha zaslužni su stanovnici Sisačko-moslavačke županije, koji su uspjeli barem djelomično osujetiti gradnju ogromnog kompleksa za uzgoj, klanje i preradu pilića. Prosvjednim akcijama, peticijama i drugim aktivnostima, uz pomoć organizacija civilnog društva poput Zelene akcije i Prijatelja životinja, natjerali su državne institucije na djelovanje; dio dozvola je povučen, a jedan od investitora najavio je da se povlači. Prosvjednici poručuju da neće stati dok se ne izbore za potpunu obustavu gradnje tzv. mega-farme u Sisačko-moslavačkoj i okolnim županijama.

Ne mogu se sve građanske inicijative pohvaliti jednakim uspjehom. Pobuna koja je u Bibinjama izbila protiv gradnje naftnih terminala je utihnula bez da je polučila željeni rezultat. Stanovnici Siska nisu se uspjeli izboriti protiv obrade ogromne količine različitog otpada u svom gradu, uključujući i notorno “crno brdo” troske.

Neke druge priče još čekaju svoj epilog. Građani Gospića i dalje se bore za sanaciju ilegalnog odlagališta opasnog otpada u njihovom gradu. Stanovnici Cetinske krajine uz podršku okolišnih organizacija pokušavaju na sudu zaustaviti gradnju solarne farme za koju strahuju da bi mogla ugroziti kvalitetu vode. Najstarija hrvatska okolišna organizacija Zelena akcija sudskom tužbom pokušava onemogućiti gradnju spalionice otpada u Zagrebu.

Ovo su samo neke od trenutačno aktivnih lokalnih borbi za zaštitu okoliša u Hrvatskoj. I na drugim mjestima diljem zemlje – od Gračaca do Osijeka, od Pule do Obrovca, građani se organiziraju kako bi se suprotstavili devastaciji svoje životne sredine.

> > Dušica Radojčić: Diljem Hrvatske okoliš se uništava zbog profita. Ljudi su očajni

Što čini lokalnu borbu uspješnom?

Zbog čega su neke lokalne borbe za zaštitu okoliša uspješne, a neke nisu? Razni znanstvenici su kroz godine pokušali doći do odgovora na to pitanje. Uočeni obrasci oslikavaju što je potrebno da bi lokalne građanske okolišne inicijative ostvarile svoje ciljeve.

Atlas okolišne pravde, vodeća svjetska baza podataka o okolišnim sukobima, vodi i održava međunarodna skupina znanstvenika, uz potporu Autonomnog sveučilišta u Barceloni i financijsku podršku Europske unije.

U analizi podataka iz te baze, objavljenoj 2020. u časopisu Global Environmental Change, Arnim Scheidel i suradnici pregledali su tisuće slučajeva te pokušali odgovoriti upravo na pitanje koliko su građanske mobilizacije uspješne odnosno što ih čini uspješnima.

Glavni nalaz na prvi pogled može djelovati obeshrabrujuće: u tek 11 posto slučajeva je otpor pridonio zaustavljanju štetnog projekta. No, to nije čitava priča: kada se kombiniraju određene taktike, stopa uspjeha više nego se udvostručuje, na gotovo 27 posto.

Koje su, dakle, sastavnice uspješne lokalne borbe? Analiza podataka iz Atlasa okolišne pravde pokazuje da je među najvažnijima preventivno djelovanje, tj. organiziranje otpora prije nego što devastacija krene.

Također se pokazalo da uspješne građanske inicijative za zaštitu okoliša istovremeno koriste različite alate: prosvjede, peticije, privlačenje pozornosti medija, vršenje zagovaračkog pritiska na institucije te pokretanje sudskih postupaka.

Kad se uspješnost ovih taktika promatra zasebno, ne pokazuju se značajna odstupanja. Međutim, njihova kombinacija nedvojbeno daje najbolji rezultat.

Vrijedi naglasiti da se radi o statističkoj povezanosti, a ne nužno o dokazu uzročnosti. Atlas okolišne pravde puni se dojavama građana pa nužno ima određenu pristranost u odabiru uzorka. No nalazi su svejedno prilično jasni te se poklapaju s onim čemu smo svjedočili u Hrvatskoj.

Otpor ima smisla – ako je dobro organiziran

Sisačka mega-farma nije “pala” samo zbog prosvjeda, već zato što projekt nije bio usklađen s prostornim i urbanističkim planovima, a dozvole su izdavane na temelju nepotpune dokumentacije. Javne akcije stvorile su pritisak i vidljivost; formalna neusklađenost omogućila je pravničko osporavanje usklađenosti projekta s važećim propisima. Važno je bilo i okupljanje široke koalicije, jer su se projektu od početka protivili stanovnici zabrinuti za svoj okoliš, domaći peradari zabrinuti za svoje poslovanje, okolišni aktivisti, određene političke stranke…

Sličan se obrazac ponovio na otoku Ugljanu. Stanovnici Lukorana pokrenuli su peticiju protiv velike solarne elektrane koju je ondje htjela graditi austrijska tvrtka, a presudnom se pokazala odredba Prostornog plana Zadarske županije prema kojoj energetski objekti ne smiju biti vidljivi s mora. Građani su i u ovom slučaju imali podršku lokalnih političkih aktera te su uspjeli privući pozornost medija i šire javnosti.

Nečem smo sličnom svjedočili i u Donjem Karinu. Tamo su mještani barem privremeno zaustavili izgradnju šetnice i nasipavanje plaža jer je Ministarstvo zaštite okoliša naložilo provedbu studije utjecaja na okoliš, ocijenivši opravdanima njihove strahove za zaštićena staništa unutar ekološke mreže Natura 2000.

Ako usporedimo ono što pokazuje znanost i ono čemu smo svjedočili u Hrvatskoj, iscrtava se prilično jasna formula za uspješne lokalne borbe. S otporom treba krenuti što ranije, okupiti široku koaliciju saveznika te boriti se na više frontova istovremeno, kombinirajući javni, institucionalni i pravni pritisak.

> > Kako komunicirati s medijima o zaštiti okoliša

Drugim riječima, pobjeda je moguća, ali samo uz puno rada. Da bi otpor bio uspješan, nužno se upustiti u zahtjevan organizacijski posao.

Međutim, čak i (privremeni) poraz dugoročno može uroditi plodom. Stanovnici Siska možda ne bi uspjeli izboriti dosadašnje pobjede u akciji protiv gradnje mega-farme da otprije nije postojala motivirana aktivistička jezgra, okupljena u inicijativu “Siščani ne žele biti smetlišćani”, koja se već godinama odupire pretvaranju Siska u omiljeno odredište tvrtki za gospodarenje otpadom. Ta je borba u velikoj mjeri bila neuspješna, ali sada se pokazuje da rad uložen u poticanje građanskog otpora nije bio uzaludan.