Plan za čistu industriju: Što misle hrvatski europarlamentarci?

Krajem veljače predstavljen je Plan za čistu industriju, pokušaj Europske komisije da odgovori na pitanje kako dekarbonizirati europsku industriju, a istovremeno osigurati konkurentnost i budućnost proizvodnje u Europi.

Kako smo pisali, Plan za čistu energiju usmjeren je prije svega na energetski intenzivne industrije i čiste tehnologije. Iz Europske komisije ističu da energetski intenzivne industrije trebaju potporu za dekarbonizaciju i elektrifikaciju jer se suočavaju s “visokim troškovima energije, nepoštenom globalnom konkurencijom i pretjeranom regulativom, što šteti konkurentnosti”.

Čistu tehnologiju vide kao ključ transformacije europske industrije i temelj buduće konkurentnosti i gospodarskog rasta, a u fokusu Plana je i kružno gospodarstvo jer je, prema Komisiji, nužno “optimizirati ograničene Unijine resurse i smanjiti preveliku ovisnost o dobavljačima sirovina iz trećih zemalja”.

Kritike Plana za čistu industriju uglavnom su usmjerene na nedostatak konkretnih ciljeva i obveza za industrije. WWF je upozorio da predviđene mjere trebaju dolaziti s čvrstim obvezama za industrije koje ih koriste. Organizacija Carbon Market Watch kritizirala je nedovoljno stroge mjere dekarbonizacije industrije te manjak fokusa na radna mjesta, odnosno prekvalifikaciju radnika i radnica zaposlenih u zagađivačkim industrijama.

“Komisija je danas predstavila svoj Plan za čistu industriju. Svakako je industrijski, ali daleko je od čistog”, kazala je izvršna direktorica Carbon Market Watcha Sabine Frank nakon predstavljanja Plana.

Što smatranju prednostima, a što nedostacima Plana za čistu industriju Europske komisije, pitali smo i hrvatske europarlamentarce i europarlamentarke.

> > Što je novi europski Plan za čistu industriju?

Pozdravljamo Plan, ali…

Svi naši sugovornici smatraju da je novi Plan korak u pravom smjeru, ali upozoravaju na propuštene prilike.

Zastupnik stranke Možemo! u EP-u Gordan Bosanac smatra da je Europska komisija nedovoljno usmjerena na očuvanje kvalitete radnih mjesta u procesu zelene tranzicije. Upozorava da je “greška u koracima” odvojeno tretirati dekarbonizaciju i kružno gospodarstvo.

“Potpuni je neuspjeh izostaviti narativ o onečišćenju i gubitku bioraznolikosti, kao i ne priznati neodvojivost cirkularnosti i dekarbonizacije. Ove dvije komponente trebaju biti integrirane u jedinstveni, sveobuhvatni pristup, a ne rastavljene u zasebne sektore, čime se samo komplicira njihovo učinkovitije implementiranje. Ovakav pristup ne samo da ne nudi potrebne odgovore na globalne izazove, već može stvoriti iluziju napretka dok se stvarne, nužne promjene izbjegavaju. To posebno pogađa one industrije koje su već duboko ‘uronile’ u zelenu tranziciju, ulagale svoje profite u nju, a sada vide da se ambicija ipak smanjuje i to, slobodan sam reći, zbog onih koji nisu to učinili na vrijeme.”

> > “Očuvanje prirode je sigurnosno pitanje i novi europski proračun to mora odražavati”

HDZ-ov zastupnik u Europskom parlamentu Tomislav Sokol pozdravlja “smanjenje administrativnog opterećenja”, a kružno gospodarstvo smatra važnom komponentom Plana za čistu industriju.

“Ključno je da Plan riješi temeljni problem ovisnosti EU-a o drugim regijama, primjerice Kini vezano uz pojedine sirovine i proizvode koji su trenutno bitan element zelene tranzicije, ali nam dugoročno povećavaju ovisnost. U tom kontekstu, osobito podržavam najavljenu izmjenu pravila o javnoj nabavi, kako bi se omogućilo stimuliranje europske proizvodnje kroz kriterije nabave.”

Iako vjeruje da je Plan ostvariv, ističe da zelene politike ne smiju “ugroziti opstojnost europskog gospodarstva i industrije”.

Biljana Borzan, SDP-ova zastupnica u Europskom parlamentu, ukazuje da su izostale konkretne obveze za industrije koje će koristiti predviđene potpore.

“Ne možemo si priuštiti model u kojem javni novac podupire projekte koji ne donose stvarno smanjenje emisija. Dekarbonizacija europske industrije mora biti uvjetovana jasnim i mjerljivim ciljevima, a svaki oblik financijske potpore treba dolaziti s obvezama, ne samo za smanjenje emisija, već i za očuvanje radnih mjesta.”

> > Klimatska kriza ubija radnike

Rasterećenje industrije ili pogodovanje industriji?

Da radna mjesta u kontekstu zelene tranzicije zaslužuju posebnu pažnju, smatra i Tomislav Sokol, ali iz nešto drugačije perspektive. Ambiciozne zelene politike, odnosno jasno definirane uvjete i odgovornost industrije smatra važnima, ali treba, kaže, zadržati realističan pristup.

“Moramo biti svjesni da europske kompanije danas zbog visokih troškova energenata i pretjerane regulacije plaćaju višestruko skuplju energiju u odnosu na prekooceanske konkurente, što ozbiljno ugrožava europsku industriju i radna mjesta. Ako takva politika nastavi biti previše restriktivna, ne samo da će doći do deindustrijalizacije Europe, nego ćemo imati i paradoksalnu situaciju da ćemo štetne emisije samo preseliti u druge regije svijeta gdje su regulacije blaže, što neće pomoći globalnom cilju smanjenja emisija, već naprotiv, povećati ih. Stoga smatram da je Plan za čistu industriju korak u pravom smjeru jer jasno prepoznaje da nam trebaju fleksibilnije i efikasnije regulative te veliko povećanje investicija iz javnih, ali i privatnih izvora.”

Biljana Borzan, pak, smatra da se energetska politika Europske unije previše prilagođava interesima velikih industrijskih sektora, a Plan za čistu industriju to samo potvrđuje.

“Umjesto da se u planu jasno definiraju uvjeti i obveze za industrije koje primaju poticaje, još uvijek se previše oslanjamo na dobrovoljne pristupe i labave kriterije. Najbolji primjer toga je novi omnibus prijedlog, o kojem ovih dana raspravljamo u Europskom parlamentu. U njemu vidimo pokušaj usklađivanja različitih industrijskih i klimatskih ciljeva, ali problem je što se energetska tranzicija sve češće podređuje kompromisima s industrijom. Postoji rizik da će manje obveza za poduzeća smanjiti transparentnost i usporiti zelenu tranziciju. S druge strane je važno osigurati da fleksibilnost za poslodavce ne ide nauštrb sigurnosti i prava radnika, jer dugoročna konkurentnost EU-a ne ovisi samo o manjem administrativnom opterećenju, već i o kvalitetnim uvjetima rada.”

Gordan Bosanac argumentaciju Europske komisije o administrativnoj “simplifikaciji” vidi kao opravdanje za smanjenje ambicija vezano za zelenu tranziciju.

“Problem je što se iza tog pojma često krije deregulacija odnosno smanjivanje kriterija i ambicija vezanih za zelenu tranziciju. Podržavam simplifikaciju koja se odnosi na smanjenje birokracije, ali ne onu koja se odnosi na deregulaciju zbog onih koji nisu bili spremni ulagati u zelenu tranziciju.”

Podsjetimo, dan prije predstavljanja Plana za čistu industriju organizacije WWF i Carbon Market Watch predstavile su analizu koja otkriva kako sustav trgovanja emisijama u Europskoj uniji, EU ETS, posljednjih godina subvencionira teške industrije, odnosno velike zagađivače.

Kako smo pisali, EU ETS je prvo svjetsko tržište ugljika koje zagađivačima nalaže da plate za svoje emisije stakleničkih plinova. Sustav pokriva emisije iz sektora proizvodnje električne i toplinske energije, industrijske proizvodnje i zrakoplovstva. Dok se emisije većinom prodaju na dražbama, kompanije dio emisijskih jedinica dobivaju besplatno, a njima mogu i međusobno trgovati.

> > Nova analiza otkriva kako europski sustav trgovanja emisijama “gura” teške industrije

Konkretni koraci prema promjeni

Ako Europska unija želi biti globalni lider u borbi protiv klimatskih promjena, mora prestati donositi polovične mjere, zaključuje Borzan.

“Građani i industrija trebaju jasna pravila i poticaje koji će omogućiti pravično i održivo smanjenje emisija.”

Bosanac ključnim smatra pitanje hoće li Plan za čistu industriju omogućiti stvarnu promjenu ili predstavlja nastavak dosadašnje prakse, koju smatra neodrživom.

“Plan bi trebao ponuditi jasnije i strože mjere za smanjenje emisija i ukloniti neodržive subvencije, ali i očuvanje radnih mjesta.”

Tomislav Sokol zaključuje da dosadašnje “ekstremne zelene politike” nisu bile usklađene s realnošću tržišta pa su ugrozile europsku industrijsku bazu i dovele do seljenja proizvodnje izvan Europe.

“Moramo poticati diverzifikaciju energetskog miksa, podržavati ulaganja u istraživanje i razvoj čistih tehnologija, naročito nuklearne energije, vodika i kružnog gospodarstva. To je put prema stvarnoj, globalno odgovornoj i gospodarski održivoj dekarbonizaciji.”