Veliki zaokret Europske unije: uz krupne korporacije i ekstremnu desnicu, protiv klime i okoliša

“Pojednostavljivanje” i “konkurentnost”. To su dva ključna pojma kojima Europska unija opravdava napuštanje prethodnih obećanja i donošenje sve destruktivnijih političkih odluka.

Pod izlikama “pojednostavljivanja” propisa, tj. ukidanja birokratskih procedura, te poticanja “konkurentnosti”, Europski parlament jutros je izglasao napuštanje ranije prihvaćenih klimatskih politika. Mjere za borbu protiv klimatske krize, koje bi koristile svim građanima Europe i svijeta, derogirane su da se izađe u susret poduzetničkim željama za većim profitom.

Da bi se to postiglo, Europskoj pučkoj stranci (EPP) nije bilo mrsko ni odustati od višedesetljetne tradicije te se uortačiti s ekstremnom desnicom. EPP je najveća stranačka obitelj u Europskom parlamentu; okuplja stranke koje se identificiraju s političkim prostorom tzv. desnog centra, među kojima je i hrvatski HDZ.

“Današnje glasanje pokazuje da Europa može biti održiva i konkurentna. Pojednostavljujemo pravila, smanjujemo troškove i poduzećima pružamo jasnoću koja im je potrebna za rast, ulaganja i stvaranje dobro plaćenih radnih mjesta”, rekao je nakon glasanja EPP-ov Jörgen Warborn.

Hrvatski eurozastupnik iz grupacije zelenih Gordan Bosanac, pak, glasanje vidi kao napad na ljudska prava i zaštitu okoliša.

“Unatoč javnim obećanjima da neće surađivati s ekstremnom desnicom, Europska pučka stranka (EPP) danas je po prvi put otvoreno glasala ruku pod ruku s krajnjom desnicom kako bi srušila ključne mjere zaštite djece od prisilnog rada i eksploatacije i kojima se velike korporacije obvezuje na odgovornost za njihove proizvodne procese. Naravno, kao i ostatak EPP-a, svoj su doprinos napadu korporacija na ljudska prava i zaštitu okoliša dali i HDZ-ovci koji su digli ruke za ovaj kolaboracionistički dogovor. […]

Ovo glasanje pokazuje da se bitka za europsku budućnost ne vodi samo protiv ekstremne desnice, nego i protiv spremnosti dijela centra da joj se prilagodi. Naša je dužnost jasno stati na stranu ljudi, prirode i demokracije – a ne interesa nekolicine velikih kompanija koje nisu spremne ulagati u borbu protiv klimatskih promjena.“

> > HDZ-ova stranačka obitelj u Europskom parlamentu uortačila se s ekstremnom desnicom protiv okoliša

Demoliran sanitarni kordon

Da bi poduzećima bilo lakše poslovati – a uvijek je lakše poslovati kad se pritom ne mora pretjerano voditi računa o zaštiti zajedničke životne sredine – EPP je odlučio demolirati tzv. sanitarni kordon prema ekstremnoj desnici. Sve do ovog mandata Europskog parlamenta, među zastupnicima srednjostrujaških stranaka postojao je konsenzus o nužnosti isključivanja ekstremističkih zastupnika iz odluka ključnih za budućnost Europe.

Takav rezon prvenstveno je bio utemeljen upravo u odnosu prema Europskoj uniji. Proeuropski zastupnici, dakle oni koji žele daljnju izgradnju i očuvanje europskih integracija, smatrali su da ne trebaju surađivati s onima koji žele razgrađivati Europsku uniju. Te su se naizgled zdravorazumske logike srednjostrujaške stranke držale sve dok mantra o “pojednostavljivanju” i “konkurentnosti” nije zavladala političkim raspravama u Briselu i Strasbourgu.

Nakon što se sa socijaldemokratima i zelenima nisu uspjeli dogovoriti oko ukidanja korporativnih obveza o izvješćivanju o održivosti njihovog poslovanja, EPP-ovci su podršku pronašli u zagrljaju ekstremne desnice. Njihove su prijedloge podržale sve tri ekstremno desne grupacije – Europski konzervativci i reformisti, Patrioti za Europu i Europa suverenih nacija – a dobili su i potporu nekolicine zastupnika liberalne Obnove. Konačni rezultat bio je 382 glasova za, 249 protiv i 13 suzdržanih.

“Zakoni koji su pružali nadu, sigurnost i obećanje pravednije i održivije budućnosti svedeni su na performativne vježbe koje imaju malo učinka na stvarne potrebe ljudi, prirode i gospodarstva. Ovo nije vrijeme da usporimo na putu prema održivijem gospodarstvu, ali EU se kreće unatrag”, komentirala je rezultate glasanja Mariana Ferreira, stručnjakinja za održivu financijsku politiku u Europskom uredu okolišne organizacije WWF.

Ponavljanje prošlih grešaka

René Repasi, glavni pregovarač socijaldemokrata, uoči glasanja je EPP-ovo uortačivanje s ekstremnom desnicom usporedio s najbolnijom epizodom iz prošlosti europskog kontinenta, podsjećajući kako su konzervativci i liberali jednom već napravili istu grešku. Surađujući s nacistima tijekom 1930-ih godina omogućili su politički uspon Adolfa Hitlera i pogurali svijet prema Drugom svjetskom ratu, najkrvavijem sukobu u povijesti. “Nemojmo ponavljati pogreške iz prošlosti”, upozoravao je Repasi, ali bez učinka.

Ovo je prvi put da je ekstremna desnica sudjelovala u izglasavanju zakonodavnih paketa ključnih za budućnost Europske unije, ali nije prvi put da se EPP oslonio na njihove glasove kako bi progurali vlastitu agendu. Ista stvar već se dogodila u nekoliko navrata; otkad se povećao broj ekstremno desnih zastupnika u Parlamentu, EPP je redovito svoje koalicijske partnere s lijevog centra ucjenjivao mogućnošću sklapanja alternativne većine s ekstremnom desnicom.

Ako nastave istim kursom, a nema razloga pretpostavljati da neće, za očekivati je da će se njihovi proeuropski partneri umoriti od takvih ucjena pa će EPP-ova “rezervna većina” postati jedina većina koju je u Europskom parlamentu moguće oformiti. S obzirom na to da zastupnici i stranke ekstremne desnice redovito služe kao propagandisti i izvršitelji želja industrije fosilnih goriva te drugih velikih zagađivača, nesumnjivo je da bi u takvom europskom političkom preslagivanju najgore stradale politike za zaštitu okoliša i borbu protiv klimatske krize.

Pokazuje to i drugo jutrošnje glasanje o klimatskim politikama EU-a, ono o usuglašavanju cilja smanjenja emisija do 2040. godine. Europska je unija, podsjećamo, taj cilj značajno razvodnila; izvorno je do 2040. predviđeno smanjenje emisija za 90 posto s obzirom na razine iz 1990. godine. EPP je, međutim, i u ovom slučaju odlučio izaći u susret lobistima krupnog kapitala pa je cilj preformuliran na sljedeći način: 85 posto rezova u emisijama mora se ostvariti izravno, a dodatnih 5 posto može se “izvesti” van Europe. Korporacijama to omogućuje da vlastite emisije kompenziraju snoseći trošak mjera za njihovo smanjenje negdje drugdje.

Ostavljen je prostor da se izravno smanjivanje emisija dodatno sreže, a njihovo kompenziranje dodatno poveća. Takav pristup tzv. zelenoj tranziciji, međutim, ima prilično velik problem: svi raspoloživi podaci pokazuju da ugljične kompenzacije ne funkcioniraju, tj. da često donose više štete nego koristi. Europskim institucijama to je dobro poznato, ali su ipak odlučili krenuti u smjeru umanjivanja ambicija usvojenih Europskim zelenim planom, kojim se EU u prethodnom mandatu Komisije i Parlamenta pozicionirala kao globalni lider u klimatskim i okolišnim politikama.

> > Europski klimatski cilj za 2040. u zadnji čas dogovoren – i oslabljen

Ekstremisti protiv klime i okoliša

Razvodnjavanje klimatskih ciljeva u Europskom parlamentu podržala je tradicionalna, srednjostrujaška većina: dio EPP-ovaca, socijaldemokrati, liberali i zeleni. Protiv su glasali ekstremni desničari, kojima se pridružio i dio EPP-ovih zastupnika. Oni se, međutim, nisu usprotivili zbog želje da se očuva izvorni, značajno snažniji klimatski cilj, već zato što žele da se taj cilj dodatno oslabi ili čak ukine. Među zastupnicima ekstremne desnice je, naime, rašireno uvjerenje da su klimatske promjene “prevara” pa nikakvi klimatski ciljevi nisu ni potrebni.

Koliko je to uvjerenje iskreno, a koliko je rezultat kombinacije tradicionalne potkupljivosti ekstremne desnice i dubokih džepova zagađivačkih industrija, u konačnici je manje bitno. Bez obzira šire li dezinformacije o klimatskim promjenama zato što u njih vjeruju, ili zato što su – poput mnogih drugih – plaćeni da to čine, učinak je isti: klimatske politike se napušta i derogira, a zdravstvena i materijalna šteta od klimatskih promjena nastavlja se gomilati.

Ponajbolji svjetski klimatski znanstvenici istovremeno upozoravaju na suicidalnost takvih politika. Ako se poduzetnička glad za kratkoročnim profitima nastavi pretpostavljati dugoročnim interesima čovječanstva, razmjeri razornosti klimatske štete bit će ogromni, a račun će najprije biti ispostavljen stanovnicima najsiromašnijih i najranjivijih dijelova svijeta.