Kako fosilne zemlje sabotiraju postizanje globalnog dogovora o plastici?

Unatoč trogodišnjim pregovorima i rastućem globalnom pritisku, dogovor o Globalnom sporazumu o plastici još jednom nije postignut zbog protivljenja zemalja koje proizvode fosilna goriva. 

Početkom kolovoza u Ženevi je počeo drugi dio pete sjednice Međuvladinog pregovaračkog odbora za izradu međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta o onečišćenju plastikom, uključujući i morski okoliš (INC‑5.2). Cilj višednevnih pregovora bio je finalizirati i odobriti nacrt sporazuma te ga proslijediti na daljnje razmatranje i usvajanje. 

Međutim, više od 2600 sudionika – uključujući preko 1400 delegata iz 183 zemlje članice Ujedinjenih naroda (UN) i gotovo tisuću promatrača iz više od 400 organizacija civilnog društva – rastalo se 15. kolovoza bez dogovora.

Pregovore su još jednom, kao i tijekom ranijih sjednica pregovaračkog odbora [1, 2, 3], sabotirale petrodržave, a podjele između dvaju pregovaračkih blokova bile su nepremostive kad je riječ o ograničenju proizvodnje plastike, regulaciji opasnih kemikalija u plastici, financijskoj pomoći zemljama u razvoju te samom modelu odlučivanja unutar pregovaračkog odbora.

> > Petrodržave sabotirale dogovor oko Globalnog sporazuma o plastici

Kratka povijest neuspješnih pregovora

Pregovori o Globalnom sporazumu o plastici započeli su 2022. godine u Narobiju u Keniji nakon što je Skupština UN-a za okoliš (UNEA) usvojila rezoluciju o zaustavljanju onečišćenja plastikom. 

Rezolucijom je uspostavljen i Međuvladin pregovarački odbor (INC), kojemu je povjeren zadatak da do 2024. godine izradi međunarodni pravno obvezujući sporazum o plastici. 

Prva sjednica pregovaračkog odbora (INC-1) održana je te godine u Punta del Esteu u Urugvaju, INC-2 održana je u lipnju 2023. u Parizu u Francuskoj, INC-3 u studenom iste godine u kenijskom Nairobiju, INC-4 u kanadskoj Ottawi u travnju 2024. godine, u Busanu u Južnoj Koreji krajem prošle godine održana je INC-5, a posljednja sjednica, INC-5.2 održana je početkom kolovoza u švicarskoj Ženevi.

> > Globalni sporazum o plastici gradi se kilavo i bez prisustva javnosti

Blokovske podjele

U šestoj rundi pregovora najviše podjela izazvala su pitanja ograničenja proizvodnje plastike, regulacija opasnih kemikalija u plastičnim proizvodima, financiranje pomoći zemljama u razvoju u provedbi sporazuma te mehanizam za provedbu sporazuma, odnosno proces odlučivanja.

Jednu pregovaračku stranu drži takozvana koalicija visokih ambicija, čiji je cilj smanjenje proizvodnje plastike i zagađenja plastikom. Protive se prekomjernoj ovisnosti o reciklaži jer smatraju da to nije dovoljno za rješenje problema. Predvode je Europska unija, Australija, Kanada, većina afričkih i južnoameričkih zemalja i male otočke zemlje. Mnoge od tih zemalja bore se s plastičnim otpadom i posljedicama klimatske krize koju su uzrokovale upravo one zemlje koje se protive sporazumu o plastici.

Naime, s druge strane pregovaračkog stola je manji broj zemalja proizvođačica fosilnih goriva, kao što su Saudijska Arabija, Rusija, Iran, Kuvajt i druge petrodržave, koje se protive ograničavanju proizvodnje plastike i regulaciji kemikalija koje se koriste u plastici, kao što su PFAS kemikalije, poznate i kao “vječne kemikalije”. Ove zemlje naglasak stavljaju na reciklažu i upravljanje otpadom.

Kina i Sjedinjene Američke Države, dva najveća svjetska zagađivača plastikom, tijekom ranijih pregovora protivile su se ograničavanju proizvodnje plastike, ali se nisu otvoreno svrstavale ni u jedan pregovarački blok. 

U slučaju SAD-a, administracija Donalda Trumpa sada je očvrsnula poziciju. Kako je za Reuters izjavila Debbra Cisneros, pregovaračica iz Paname koja je podržala sporazum, SAD je bio manje otvoren nego u prethodnim rundama pregovora pod administracijom Joea Bidena. 

“Ovaj put jednostavno nisu pristali ni na što”, kazala je.

> > Recikliranje plastike – mitovi i činjenice

Nema konsenzus, nema sporazuma?

“Konsenzus je mrtav. Sporazum se ne može postići ako zemlje koje proizvode plastiku i naftu uvjetuju ishod pregovora”, izjavio je Björn Beeler, izvršni direktor IPEN-a (International POPs Elimination Network). 

Zemlje poput Saudijske Arabije, Irana, Kuvajta, Vijetnama i Indije inzistiraju na sustavu odlučivanja konsenzusom, što dodatno otežava postizanje dogovora. Međutim, sve se češće mogu čuti prijedlozi za prelazak s konsenzusa na sistem glasanja većinom.

Graham Forbes, čelnik delegacije Greenpeacea u Ženevi, pozvao je delegate da krenu upravo u tom smjeru.

“Vrtimo se u krug. Ne možemo raditi jedno te isto, a očekivati različite rezultate”, izjavio je po završetku pregovora.

Još jedna propuštena prilika

Kako smo pisali, fosilnoj industriji plastika je nužna. Vide je kao “plan B” za nastavak poslovanja u trenutku kada se udio fosilnih goriva u svjetskoj proizvodnji energije počinje smanjivati.

Taj proces već je u tijeku. Prema novom UN-ovom izvješću, svijet prelazi na čistu energiju, a energija iz obnovljivih izvora već godinama je tržišno isplativija od energije proizvedene korištenjem fosilnih goriva.

Međunarodna energetska agencija prognozira da će do 2050. godine proizvodnja plastike činiti 50 posto ukupnog porasta potražnje za naftom, a petrokemijska industrija doprinosit će i porastu potražnje za zemnim plinom.

Iako Međuvladin pregovarački odbor nije ispunio svoj zadatak da do 2024. godine izradi međunarodni pravno obvezujući sporazum o plastici, pregovori se nastavljaju, mada datum nije poznat. Razmatra se i formiranje “koalicije voljnih država” koje bi potpisale ambiciozan sporazum izvan UN‑ovog pregovaračkog okvira.

I dok se traži zajednički jezik, jedno je sigurno: opet je propuštena prilika za postizanje ambicioznog globalnog sporazuma koji bi mogao značajno smanjiti zagađenje plastikom te dugoročno zaštititi okoliš i zdravlje ljudi.

> > Brojne zemlje žele zabraniti jednokratnu plastiku, ali proizvođači nafte to sabotiraju