Znanstveni alarm za COP31: Ulazimo u novo doba klimatskih ekstrema

Deset godina od usvajanja Pariškog sporazuma, koji je postavio cilj ograničavanja zagrijavanja Zemlje znatno ispod 2 °C, uz nastojanje da se ono zadrži na +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, taj je cilj ozbiljno ugrožen.

Dok se svijet suočava sa sve razornijim i učestalijim posljedicama klimatskih promjena – toplinskim valovima, sušama, poplavama, požarima, ubrzanim topljenjem ledenjaka – fosilna industrija i dalje nesmetano zarađuje od ekstrakcije i trgovine fosilnim gorivima, čijim se izgaranjem u atmosferu ispuštaju goleme količine stakleničkih plinova.

Prostora za izbjegavanje najtežih posljedica klimatskih promjena sve je manje, upozorava znanstvena zajednica. Vodeće svjetske znanstvene institucije objavile su ovaj tjedan seriju sumornih izvješća koja pokazuju da ulazimo u novu fazu klimatskih ekstrema.

U takvim okolnostima je u turskoj Antaliji u ponedjeljak, 9. studenog, počela 31. konferencija stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COP31).

Predstavnici gotovo 200 zemalja, međunarodnih organizacija, znanstvene zajednice, civilnog društva i poslovnog sektora (među kojima su i lobisti fosilne industrije) okupili su se da se dogovore kako ubrzati provedbu klimatskih obveza.

Uoči konferencije objavljena je analiza Svjetske meteorološke organizacije (WMO), koja upozorava na nove klimatske rekorde. Ovogodišnja procjena međunarodnog znanstvenog tima Global Carbon Project pokazuje da je preostali ugljični proračun za ograničavanje zagrijavanja na +1,5 °C pao na svega 150 milijardi tona CO2 – količina emisija koju svijet sadašnjim tempom proizvede za manje od četiri godine. Climate Action Tracker (CAT) u izvješću objavljenom na početku COP31 upozorava da bi globalno zagrijavanje, nastave li vlade provoditi sadašnje politike, do kraja stoljeća moglo doseći 2,7 °C.

Lanjska konferencija COP30 ostala je upamćena kao još jedna klimatska konferencija na koju se došlo s velikim ambicijama, a s koje se otišlo uz tek minimalne pomake. U završnim zaključcima nije spomenuta nužnost napuštanja fosilnih goriva, nije postignut dogovor o zaustavljanju deforestacije, a za financiranje prilagodbe klimatskim promjenama u siromašnim zemljama predviđena su sredstva višestruko manja od njihovih stvarnih potreba.

Još jedna klimatska konferencija obilježena minimalnim kompromisima i odgađanjem ključnih odluka nije opcija koju si možemo priuštiti.

> > O vrućinama i emisijama deset godina od Pariškog sporazuma

Na što upozorava Svjetska meteorološka organizacija?

Izvješće o stanju globalne klime uoči COP31 (State of the Climate Update for COP31) donosi pregled najvažnijih klimatskih pokazatelja u 2026. godini.

Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije, prosječna globalna površinska temperatura je od siječnja do rujna dosegnula oko 1,47 °C iznad predindustrijskog prosjeka. Stoga u WMP procjenjuju da će 2026. godina biti među četiri najtoplije godine otkako postoje mjerenja, čime se nastavlja niz rekordno toplih godina.

Temperatura zraka samo je jedan od pokazatelja dubokih promjena koje se odvijaju u klimatskom sustavu. Znanstvenici posebno upozoravaju na rastuću energetsku neravnotežu Zemlje (EEI), odnosno razliku između količine energije koju planet prima od Sunca i one koju emitira nazad u svemir. Zbog povećane koncentracije stakleničkih plinova dio topline ostaje zarobljen u klimatskom sustavu, zbog čega se Zemlja ubrzano zagrijava.

Razmjere tog poremećaja pokazuju podaci o brzini rasta energetske neravnoteže. Stopa porasta u razdoblju od 2001. do 2025. godine iznosila je 0,30 vata (W) na metar kvadratni po desetljeću, što je više nego dvostruko u odnosu na prosjek od 0,13 W/m² po desetljeću zabilježen u razdoblju od 1960. do 2025. godine. Satelitska mjerenja sustava CERES (Clouds and the Earth’s Radiant Energy System) upućuju na još izraženiji trend, od 0,44 W/m² po desetljeću, ističe WMO.

> > Kako znamo koliko klimatske promjene doprinose ekstremnim vremenskim događajima?

Više od 90 % viška topline koji se nakuplja u klimatskom sustavu apsorbiraju svjetska mora, koja tako postaju najveći spremnik topline uzrokovane ljudskim djelovanjem. Prema WMO-u, količina toplinske energije pohranjene u gornjih 2000 metara dosegnula je rekordnu razinu u 2025. godini, a preliminarni podaci do srpnja 2026. pokazuju da se rast nastavlja, što bi ovu godinu moglo učiniti desetom uzastopnom s rekordnom količinom topline pohranjene u svjetskim morima.

Zagrijavanje doprinosi porastu razine mora na dva načina. Prvo, zagrijavanjem se morska voda toplinski širi i zauzima veći volumen. Drugo, otapanjem kopnenih ledenjaka i ledenih pokrova u svjetska mora dospijevaju dodatne količine vode.

Ta dva procesa zajedno uzrokuju porast globalne razine mora, koja je ove godine dosegnula najvišu vrijednost otkako su 1993. započela satelitska mjerenja.

Prema procjeni Svjetske službe za praćenje ledenjaka (WGMS), svjetski ledenjaci, ne uključujući ledene pokrove Grenlanda i Antarktike, lani su izgubili više od 400 gigatona leda, što približno odgovara porastu globalne razine mora od jedan milimetar.

> > Kako nam ocean može pomoći u borbi protiv klimatskih promjena

“Iza statistika u ovom izvješću nalaze se stvarni ljudi koji su pretrpjeli gubitak voljenih, čiji su zdravlje i sigurnost ugroženi, čiji su domovi poplavljeni, a ljetine uništene; ljudi koji se guše od zagađenja zraka. Aktualni El Niño prognozira se kao jedan od najsnažnijih u povijesti, a toplina koju oslobađa iz oceana nastavit će poticati visoke temperature i ekstremno vrijeme duboko u 2027. godinu”, kazala je u izvješću generalna tajnica WMO-a Celeste Saulo.

Razmjere aktualnog El Niña [1, 2] moguće je pratiti i putem nove verzije aplikacije Climate Pulse 2.0 Službe za klimatske promjene Copernicus, također objavljene ovaj tjedan. Aplikacija omogućuje praćenje temperature površine mora u ključnim područjima tropskog Pacifika.

Prema podacima koje je objavio Copernicus, prosječna temperatura površine mora u regiji Niño 3.4 probila je 1. studenog granicu od 30,02 °C, što je čak 3,28 °C iznad prosjeka za isti datum u referentnom razdoblju od 1991. do 2020. godine. Riječ je o iznimno visokim vrijednostima koje potvrđuju snažan razvoj El Niña.

> > Što je El Niño, kako nastaje i koje posljedice nosi?

Iscrpljeni ugljični proračun i premašivanje 1,5 °C

Dok klimatski pokazatelji ruše rekorde, podaci iz najnovijeg izvješća Globalni ugljični proračun za 2026. (Global Carbon Budget 2026) i godišnja analiza Climate Action Trackera (CAT) pokazuju koliko se suzio prostor za ograničavanje globalnog zagrijavanja na +1,5 °C bez privremenog premašivanja te granice.

Prema procjenama CAT-a, globalne emisije CO2 iz fosilnih goriva u 2026. godini trebale bi se smanjiti za 0,4 %, na 38,2 milijarde tona. Emisije povezane s izgaranjem nafte mogle bi pasti za 1,9 %, ponajprije kao kratkoročna posljedica energetskog šoka izazvanog sukobom u Iranu i poremećajima u opskrbi energentima, uključujući zatvaranje Hormuškog tjesnaca.

> > Slučaj Iran: Još jedna priča o prljavoj energiji

Međutim, taj blagi pad fosilnih emisija neće dovesti do smanjenja ukupnih emisija CO2. Prema procjenama Global Carbon Projecta, emisije povezane s promjenama u korištenju zemljišta, osobito zbog požara na tresetištima i degradacije šuma u jugoistočnoj Aziji, trebale bi porasti s 4,4 na 5,1 milijardu tona CO2. Zbog toga bi ukupne emisije iz fosilnih izvora i promjena u korištenju zemljišta u 2026. godini mogle dosegnuti rekordnih 43,3 milijarde tona CO2, u odnosu na 42,8 milijardi tona godinu ranije.

Prostor za djelovanje dodatno sužava iscrpljivanje preostalog ugljičnog proračuna. Prema novoj procjeni, za ograničavanje zagrijavanja na 1,5 °C preostalo je svega oko 150 milijardi tona CO2, što odgovara manje od četiri godine emisija sadašnjim tempom.

Drugim riječima, širenje obnovljivih izvora energije i elektrifikacija još nisu dovoljno brzi da bi nadoknadili rast potražnje za energijom i zaustavili rast ukupnih emisija.

Slika političkog odgovora još je nepovoljnija. Prema ovom izvješću, zajedničko klimatsko djelovanje država stagnira već petu godinu zaredom.

Nastave li vlade provoditi sadašnje politike, globalno zagrijavanje do kraja stoljeća dosegnut će oko +2,7 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Čak i kada bi države ispunile svoje klimatske ciljeve za 2030. i 2035. godinu, zagrijavanje bi iznosilo oko +2,6 °C do kraja stoljeća. Uz potpuno ispunjenje svih postojećih obećanja i dugoročnih klimatskih ciljeva, procjena pada na +2,1 °C, dok bi i u najoptimističnijem scenariju, uz ostvarenje svih ciljeva neto nultih emisija, dosegnula oko +1,9 °C.

Dosadašnje odgađanje klimatskog djelovanja promijenilo je i putanje kojima se nastoji ograničiti zagrijavanje. Umjesto scenarija koji su predviđali izbjegavanje premašivanja 1,5 °C, sada se razmatraju putanje koje dopuštaju privremeno prekoračenje te granice, uz nastojanje da se globalno zagrijavanje ponovno spusti ispod nje do kraja stoljeća. Prema modeliranim putanjama CAT-a, zagrijavanje bi moglo dosegnuti vrhunac od oko 1,7 °C tijekom 2040-ih, a potom se postupno smanjivati, uz opsežno uklanjanje CO2 iz atmosfere.

Za ograničavanje razmjera i trajanja premašivanja nužno je, upozorava izvješće, hitno smanjenje emisija, ubrzano napuštanje fosilnih goriva, smanjenje emisija metana, elektrifikacija uz širenje obnovljivih izvora energije te zaustavljanje deforestacije. Uklanjanje CO2 iz atmosfere pritom može imati dopunsku ulogu, ali ne može zamijeniti smanjenje emisija niti spriječiti njihov temperaturni vrhunac.

Koliki je jaz između potrebnog i stvarnog djelovanja, pokazuje i procjena CAT-a za 2035. godinu: razlika između emisija koje bi nastale provedbom postojećih politika i razine predviđene najambicioznijom modeliranom putanjom iznosi između 24 i 29 milijardi tona ekvivalenta CO2 (GtCO2e).

Razlika između potrebnog i stvarnog smanjenja emisija je prije svega odraz političkih odluka, energetskih interesa i prioriteta koji određuju brzinu globalne tranzicije.

Upravo je to ključno pitanje za sudionice konferencije COP31 – jesu li države spremne napustiti politike koje održavaju ovisnost o fosilnim gorivima ili će i ovu konferenciju obilježiti odgađanje odluka.

> > Staklenički plinovi i CCS tehnologija – mitovi i činjenice

Od COP-a do COP-a

Znanstvena upozorenja koja su stigla na početku konferencije ostavljaju malo prostora za odgađanje. COP31 zato će biti važan test sposobnosti međunarodne zajednice da postojeće obveze pretvori u mjerljive rezultate i dokaže da je shvatila ozbiljnost situacije.

Politički odgovor na klimatsku krizu i dalje je obilježen dubokim proturječjima, što UN-ove klimatske konferencije potvrđuju iz godine u godinu. Ovogodišnji COP31 nije iznimka.

Zbog kompromisa postignutog nakon dugotrajnog spora oko domaćinstva, ovogodišnji samit ima neuobičajenu strukturu: Turska je domaćin konferencije, predsjedava COP-om i vodi dobrovoljnu Akcijsku agendu, dok Australija predsjeda formalnim pregovorima o provedbi Pariškog sporazuma i klimatskim financijama.

Paralelno, obje zemlje nastavljaju podržavati razvoj vlastite fosilne industrije. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan upravo je uoči dolaska na samit objavio otkriće dvaju novih naftnih polja s procijenjenih 135 milijuna barela nafte. Proizvodnja već počinje, a najavljeno je i daljnje povećanje. Ni australska klimatska politika nije bez proturječja. Vlada Anthonyja Albanesea nastavila je odobravati nove i proširene projekte eksploatacije ugljena i plina, a Australija kao predsjedateljica pregovora još nije postavila datum napuštanja fosilnih goriva u elektroenergetskom sektoru.

Jedna od većih “pukotina” ovogodišnjeg samita jest odsutnost Sjedinjenih Američkih Država. Trumpova administracija povukla je SAD iz Pariškog sporazuma i pokrenula izlazak iz šireg međunarodnog klimatskog okvira UN-a, a na COP31 nije poslala službeno izaslanstvo. Ipak, u Antaliju je doputovalo dvadesetak demokratskih članova Kongresa, uz bivšeg državnog tajnika Johna Kerryja i dvojicu guvernera saveznih država. Kerry je poručio da SAD i ostatak svijeta moraju slijediti kineski primjer u razvoju čistih tehnologija.

Kina je, naime, vodeća svjetska industrijska sila u proizvodnji solarnih tehnologija, baterija i električnih vozila. Ta je zemlja, pak, odbacila mogućnost da bude domaćin konferencije COP33 2028. godine, što je razočaralo dio sudionika koji su očekivali da će Kina preuzeti veću ulogu.

> > COP31: Kina protiv carina na zelenu tehnologiju

Vijeće EU-a je u listopada usvojilo pregovaračku poziciju Europske unije uoči COP31. EU se zalaže za ubrzanu provedbu Pariškog sporazuma, napuštanje fosilnih goriva i ubrzanje energetske tranzicije, osobito kroz elektrifikaciju i razvoj čistih izvora energije. Pritom priznaje da je premašivanje granice od 1,5 °C vjerojatno, ali smatra da je i dalje moguće ograničiti njegov opseg i trajanje te se do kraja stoljeća vratiti na putanju od 1,5 °C. Od država traži provedbu postojećih nacionalnih klimatskih obveza (NDC) i predaju onih koje još nedostaju. Unija naglašava da su prilagodba klimatskim promjenama i smanjenje emisija jednako važni za klimatsku otpornost.

> > COP31: Što nas ove godine očekuje na UN-ovoj klimatskoj konferenciji?

Među glavnim temama [1, 2] konferencije COP31 su klimatsko financiranje, ubrzavanje napuštanja fosilnih goriva, smanjenje emisija, elektrifikacija energetskog sustava, prometa i industrije, prilagodba klimatskim promjenama te financiranje šteta i gubitaka u najranjivijim zemljama.

Na pregovaračkom stolu su i provedba globalnog cilja prilagodbe, uspostava mehanizma za pravednu tranziciju te pokretanje drugog Globalnog pregleda provedbe Pariškog sporazuma. U središtu prijepora ostaju raspodjela odgovornosti za klimatsko financiranje, brzina energetske tranzicije i način praćenja stvarnog napretka.

Pritisak na vlade dodatno pojačava i nerazmjerna prisutnost fosilne industrije na konferenciji. Prema istraživanju koalicije Kick Big Polluters Out, na COP31 sudjeluju predstavnici 103 organizacije povezane s fosilnim interesima, uključujući industrijska udruženja, energetske kompanije i financijske institucije. Pojedine takve delegacije brojnije su od izaslanstava nekih klimatski najranjivijih država. Kako smo pisali, prema podacima te koalicije na prošlogodišnjem COP30 u Brazilu akreditirano je oko 1600 predstavnika povezanih s fosilnom industrijom – više od broja delegata deset klimatski najranjivijih zemalja zajedno.

Dok politički čelnici raspravljaju o kompromisima, glasovi civilnog društva i klimatski najranjivijih zajednica upozoravaju na cijenu daljnjeg odgađanja i pozivaju na odgovornost.

“Krećemo se prema budućnosti s još više genocida i ekocida, u kojoj će naša temeljna prava biti potpuno ugrožena, a osnovne životne potrebe postati luksuz. Na ovakvim mjestima jasnije je nego ikada da situacija nije ni približno pod kontrolom. Planet ne umire. Ubija ga se. I znamo tko to čini. Ubijaju ga upravo oni od kojih se očekuje da ga spase. Nitko nas neće spasiti. Kada su države i institucije te koje ugrožavaju naša ljudska prava, naša je dužnost, svačija dužnost, ustati i reagirati. Što više privilegija imate, to je veća vaša odgovornost da ustanete, da budete odrasla osoba u prostoriji i borite se za ljudska prava”, kazala je švedska aktivistkinja Greta Thunberg, koja se na UN-ov klimatski samit vratila nakon pet godina.

Danas je objavljen dokument koji sažima stajališta država o mogućoj završnoj odluci. To nije pregovarački nacrt niti usuglašen tekst, ali predstavlja uvod u intenzivniju fazu pregovora o tekstu završne, takozvane krovne odluke, koja se usvaja konsenzusom svih stranaka.

> > Što je zapravo COP?