Most želi povećati ovisnost Hrvatske o prljavom američkom plinu

Zvonimir Troskot, saborski zastupnik Mosta, želi u Rijeci graditi termoelektranu na plin.

Početkom studenog Troskot je održao press konferenciju na kojoj je promovirao ovu ideju. Prezentirao ju je kao suverenističku politiku, koja će Hrvatsku lišiti ovisnosti o uvoznoj električnoj energiji.

Nije ovo prvi put da se Most zalaže za gradnju plinske termoelektrane u Rijeci. Sličan plan su Troskot i njegov stranački kolega Marin Miletić javno zagovarali još 2023. godine. Tada su predlagali prenamjenu ugašene riječke TE Urinj kako bi umjesto lož ulja trošila zemni plin.

Troskot je sada prijedlog ponešto modificirao pa govori o gradnji nove termoelektrane. Ono što je ostalo isto je izvor plina koji bi se koristio za proizvodnju električne energije: stizao bi preko obližnjeg LNG terminala u Omišlju.

Prema planu zastupnika Mosta, plinska termoelektrana u Rijeci godišnje bi proizvodila oko 3 TWh električne energije i time eliminirala potrebu za uvoznom strujom. Za proizvodnju te količine električne energije potrebno je postrojenje čiji je kapacitet barem 350 MW. Drugim riječima, Troskotova bi elektrana trošila značajne količine plina.

Tko profitira od Mostovog plana?

Iako Troskot tvrdi da se radi o projektu koji bi povećao energetsku nezavisnost Hrvatske, stvarnost je nešto drugačija. Termoelektrana kakvu Most predlaže povećala bi ukupnu potrošnju zemnog plina u Hrvatskoj, a domaće su plinske rezerve skoro iscrpljene. U stranci Možemo, koja je kritizirala Troskotov prijedlog, izračunali su da bi se uvoz LNG-a, ukapljenog zemnog plina, morao povećati za barem 20 posto.

Glavninu financijske koristi pobrali bi stoga trgovci LNG-om, energentom koji u Hrvatsku u najvećoj mjeri stiže iz Sjedinjenih Američkih Država. Prema podacima američke Uprave za energetiku, u Hrvatsku je u periodu između 2023. i 2025. godišnje stizalo nešto više od milijardu i pol kubika američkog ukapljenog plina.

Ukupni kapacitet krčkog je LNG terminala u tom razdoblju iznosio 2,9 milijardi kubika; od ove je godine udvostručen. Drugim riječima, više od polovice plina koji stigne na hrvatski LNG terminal dolazi iz SAD-a.

To je u skladu s EU prosjekom; oko 58 posto LNG-a koji se troši na europskom tržištu stiže od američkih dobavljača. Ostali veliki dobavljači LNG-a na EU tržištu su proizvođači iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Značajan udio (od 15-ak posto) drži i ruski LNG, koji će od iduće godine biti obuhvaćen sankcijama te se više neće moći uvoziti. Najveći pojedinačni opskrbljivač Europske unije zemnim plinom je Norveška, ali oni plin ne ukapljuju, već ga prema europskim mušterijama transportiraju plinovodima.

Kako bi najveći dio plina koji bi pogonio riječku termoelektranu stizao iz SAD-a, tako bi od Troskotovog prijedloga najviše zaradili američki izvoznici LNG-a. Njima je ova godina najunosnija koju pamte. Izvoz američkog plina u Europu i Aziju nikad nije bio isplativiji.

> > Europa se (skoro) riješila ruskog plina. Sad se treba riješiti i američkog

Rekordne cijene plina

Nakon što je Amerika zajedno s Izraelom napala Iran, cijene fosilnih goriva na svjetskom su tržištu naglo skočile. Pažnja javnosti najviše je bila uperena prema nafti, jer njena vrijednost formira cijene na benzinskim crpkama. No najveći se cjenovni šok dogodio na plinskom tržištu.

Cijene u Europi i Aziji naglo su porasle jer je s tržišta nestao plin koji se proizvodi u zemljama Perzijskog zaljeva, najviše u Kataru. Usprkos blokadi Hormuškog tjesnaca, nafta iz Perzijskog zaljeva još uvijek izlazi zahvaljujući švercerskoj floti koja je na moru pretovaruje iz broda u brod te krišom transportira kroz omanske vode. Plin se ne može transportirati na taj način. Dodatni problem predstavlja činjenica da su iranski napadi značajno oštetili katarsku infrastrukturu za proizvodnju plina.

U Europi se plinom trenutačno trguje za oko 90 eura po MWh. Od početka godine cijena je rasla za više od 200 posto. Usporedbe radi, u istom je razdoblju cijena nafte porasla za 50-ak posto.

Razlika u cijeni plina između SAD-a i Europe nikad nije bila veća. Prema analizi Bloomberga, europska je cijena plina trenutačno 12 puta veća od američke. Premašene su tako razine profitabilnosti iz 2022. godine, zabilježene nakon ruskog napada na Ukrajinu.

Rekordnim profitima američke fosilne industrije se Donald Trump hvalio i na recentnim predizbornim skupovima. “Američki naftni i plinski biznis zarađuje stotine milijardi dolara. Nije me briga, reći ću to – zarađujemo jebeno bogatstvo”, kazao je Trump na skupu u Georgiji krajem listopada.

> > Dokumenti otkrivaju kako američka fosilna industrija sabotira europske klimatske politike

Plinski veletrgovac Trump

Američki predsjednik Trump nikad nije skrivao da mu je stalo do uspjeha fosilne industrije. Svoju je vladu popunio njihovim kadrovima, a s liderima industrije se često sastaje te rado sluša njihove ideje i prijedloge. Trumpova energetska politika suštinski se svodi na promicanje što veće potrošnje američke fosilne energije, uz istovremeno demoniziranje obnovljivih izvora. Klimatske promjene naziva “prevarom”.

Interesi fosilne industrije obilno su zastupljeni i u vanjskoj politici Trumpovog režima. Američka država pod Trumpom pritišće Europsku uniju da odustane od klimatskih politika koje potiču tranziciju prema čišćoj energiji dok istovremeno agresivno promovira širenje plinske infrastrukture.

Ovo potonje najvidljivije je upravo u našem dijelu Europe, gdje je Trumpov režim usvojio identičnu energetsku politiku kakvu je donedavno imala Rusija; guraju se projekti od kojih profitiraju sumnjivi poduzetnici i kadrovi bliski režimu, a koji u budućnosti mogu poslužiti kao poluga za energetsku ucjenu.

Dobar primjer je projekt “južne plinske interkonekcije”, povezivanja Bosne i Hercegovine s hrvatskom plinovodnom mrežom kako bi se mušterije u BiH mogle opskrbljivati preko LNG terminala u Omišlju. U sklopu pripreme projekta su američke vlasti natjerale BiH na prilično neuobičajene i evidentno koruptivne ustupke u korist tvrtke čiji su vlasnici bliski Trumpu.

Jednako je kontroverzan i projekt “vertikalnog plinskog koridora”, plinovodne mreže putem koje bi se LNG preko Grčke isporučivao Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Moldaviji i Ukrajini. Najagresivnija promotorica ovog projekta bila je američka ambasadorica u Grčkoj Kimberly Guilfoyle, nekadašnja zaručnica Trumpovog sina Donalda Juniora. Guilfoyle je u listopadu razriješena dužnosti nakon niza skandala. Među ostalim je u medije procurila i njena prijetnja grčkom ministru energetike, kojem je rekla da će Trumpov režim srušiti grčku vladu ako budu stajali na putu “vertikalnom plinskom koridoru”.

Kao veletrgovac ukapljenim plinom se Trump postavio i u sklopu pregovora o trgovačkim odnosima s Europskom unijom. Odustajanje od uvođenja carina na proizvode iz EU-a uvjetovao je europskim pristankom na kupnju veće količine američke energije, primarno LNG-a.

> > Autori Trumpovog “Projekta 2025” žele razoriti EU jer im smetaju klimatske politike

Čije interese Most promiče?

Otkako se Trump 2024. godine vratio na vlast u SAD-u, lideri Mosta pokušavaju se zbližiti s njegovim režimom.

Predsjednik Mosta Nikola Grmoja je, u društvu Zvonimira Troskota, u ožujku ove godine boravio u SAD-u, na konferenciji koja okuplja Trumpove pristaše. Prema informacijama koje su podijelili s medijima, družili su se s nekolicinom manje bitnih aktera MAGA pokreta.

Prema Grmojinim riječima, Mostovci su u SAD išli da bi promovirali hrvatske interese. Troskotov prijedlog gradnje nove plinske termoelektrane u Rijeci, međutim, pokazuje da im nije strano ni promoviranje američkih interesa.

Hrvatska, naime, ima kvalitetnije i jeftinije opcije za ostvarivanje energetske nezavisnosti; cijena električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora mnogo je manja nego kad se za proizvodnju koriste fosilni energenti. U tom slučaju, međutim, ništa ne zarađuju američki trgovci LNG-om. Profiti idu proizvođačima solarnih panela, vjetroelektrana i baterija; globalni tržišni lideri u ovim sektorima su kineske firme.

Tranzicija prema obnovljivoj energiji za Hrvatsku, međutim, znači stvarnu energetsku nezavisnost; na taj se način ne eliminira samo potreba za uvoznom strujom, već i uvoznim fosilnim energentima. Zvonimir Troskot, međutim, energetsku tranziciju u Trumpovom stilu naziva “prevarom” i netočno tvrdi kako obnovljivi izvori ne mogu biti jamac stabilnosti energetskog sustava.

U pitanju je stara kritika na račun energije Sunca i vjetra, koju tehnološki napredak čini sve besmislenijom. Solarne i vjetroelektrane je danas moguće kombinirati s baterijama koje omogućuju naknadnu potrošnju obnovljive energije, čime se osigurava dostupnost energije u razdobljima niske proizvodnje, kad nema dovoljno vjetra ni Sunčevih zraka.

Također, obnovljiva energija već sada pruža hrvatskom elektroenergetskom sustavu značajnu količinu bazne energije, kroz rad reverzibilnih hidroelektrana. Na koncu, Hrvatska ima i velike neiskorištene potencijale za proizvodnju bazne električne energije iz geotermalnih izvora, s obzirom na to da je njihova temperatura u pojedinim dijelovima Hrvatske dovoljno visoka da mogu služiti za dobivanje ne samo toplinske, već i električne energije.

“Troskot predlaže da se Hrvatsku učini ovisnom o skupom plinu, da je se učini osjetljivijom na geopolitičke okolnosti i da nas se utjera u proizvodnju najskuplje struje, tri puta skuplje od struje iz obnovljivih izvora energije. Je li moguće da Troskot to ne zna ili je riječ o promociji nečijih interesa? To sigurno nije hrvatski interes”, kazala je supredsjednica i saborska zastupnica stranke Možemo Sandra Benčić osvrćući se na Troskotov prijedlog.

Povećanje potrošnje zemnog plina suprotno je Hrvatskim interesima ne samo zbog visoke cijene, nego i zbog klimatskih promjena. Najveći udio u zemnom plinu čini metan, izuzetno potentan staklenički plin; na rok od 20 godina, u atmosferi zadržava 80 puta više topline nego ugljikov dioksid.

Iako se plin često predstavlja kao čišća alternativa krutim fosilnim gorivima, to je samo djelomično točno. Njegovo korištenje ne zagađuje zrak različitim sitnim česticama, ali i dalje otpušta CO2 te doprinosi zagrijavanju Zemlje. Transport LNG-a na velike udaljenosti dodatno doprinosi emisijama; znanstvenici su utvrdili da LNG za klimu, kad se gledaju njegove ukupne emisije, može biti jednako štetan kao i ugljen, najprljavije među fosilnim gorivima.

> > Obnovljivi izvori energije – mitovi i činjenice

ISPRAVAK (13.11.2026.) – U zadnjoj rečenici ovog članka je formulacija “LNG je jednako štetan za klimu kao i ugljen” prepravljena u “LNG može biti jednako štetan za klimu kao i ugljen”. Ukupne emisije LNG-a ovise o stanju infrastrukture za crpljenje, ukapljivanje, uplinjavanje i transport te udaljenosti na koju se transportira.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.