Od Benkovca do Une: Priče iz devastiranog okoliša zadarskog zaleđa
Od Benkovca do Gračaca, duž ceste koja presijeca zaleđe Zadarske županije, posljednjih smo godina pratili priče o kamenolomima, vjetroparkovima, zahvatima na rijekama i ilegalnom otpadu. Vratili smo se na neka od tih mjesta kako bismo provjerili što se u međuvremenu promijenilo – i jesu li posljedice sanirane.
Cestom koja vodi od Benkovca, preko Obrovca prema Gračacu, posljednjih par godina prošli smo više puta – svaki put da izvijestimo o devastaciji okoliša.
Krenimo od Benkovca. U zoni eksploatacije mineralnih sirovina, u jednom od neaktivnih kamenoloma, zakopane su tone medicinskog i plastičnog otpada. Kraj poznat po benkovačkom kamenu nosi brojne ožiljke te industrije; nesanirani kamenolomi ovog kraja mjesta su ilegalnog zbrinjavanja otpada, o čemu smo pisali još prije dvije godine.
Na putu prema Obrovcu, gdje lokalna HDZ-ova vlast gura ekološki upitan projekt izgradnje cementare tik uz Zrmanju, prolazimo kroz Donji Karin, gdje su Hrvatske šume devastirale jednu od rijetkih šuma tog kraja radi prodaje drvne mase. Iznad Obrovca počinje Majstorska cesta i prolazi Parkom prirode Velebit, u kojem su gdje su investitori prije nekoliko godina naumili otvoriti kamenolom. Projekt je izazvao snažno protivljenje dijela javnosti, o čemu smo izvještavali. Zahvaljujući pritiscima, projekt je na koncu obustavljen.
Primjeri pritiska na prostor i prirodne resurse nižu se duž čitavog zaleđa Zadarske županije. Posebno su izraženi na njezinim rubnim područjima, gdje nas vodi sljedeća priča.
Velika Popina: “Ako treba, opet ćemo stati pred bagere”
Velika Popina malo je naselje blizu Gračaca u kojem tvrtka Poštak d.o.o. planira graditi novi vjetropark. Iza tvrtke stoji Iljko Ćurić, zet Ante Ćurkovića, koji je zbog velikih ulaganja u vjetroelektrane zaradio nadimak “kralj vjetra”.
Ćurković je nekoć u HEP-u radio kao direktor za strategiju, planiranje investicija i korporativni razvoj, da bi kasnije pokrenuo privatni energetski biznis. Tvrtka je na tom području već pustila u rad dvije vjetroelektrane – jednu 2010., a drugu 2017. godine – i tako Veliku Popinu okružila s ukupno 17 vjetroturbina.
Novi vjetropark podrazumijeva dodatnih 37 vjetroturbina, visine 225 metara i ukupne snage 300 MW. Uz to, planirana je izgradnja još dviju vjetroelektrana drugih investitora.
Ako se svi planovi realiziraju, Velika Popina bit će okružena turbinama gotovo sa svih strana.
Zastajemo kod Nade, mještanke koja je u ovom kraju poznata po borbi protiv vjetrenjača. Kada se prije više od deset godina ovdje počela gradnja prvog vjetroparka, Nada je danima stajala pred bagerima, pokušavajući gradnju zaustaviti vlastitim tijelom. Naime, jedna od planiranih vjetroturbina trebala je niknuti nadomak njezine kuće.
Investitor je na kraju turbinu premjestio na drugu, udaljeniju lokaciju. Svejedno, ona i dalje dominira krajolikom.
“Ako oni planiraju da još tu postavljaju kakve vjetrenjače, mi ćemo se boriti koliko god budemo mogli. Neka oni mene fino isplate koliko moja kuća vrijedi, eto njima onda moje kuće pa nek’ postave vjetrenjaču usred kuće, a ja idem pravit kuću na drugo mjesto, gdje budem znala i umjela. Ništa mi nemamo. Mislim da bi ipak bio red neki da se nama daju neka sredstva ili pomoć jer smo mi ipak najviše bili izloženi ovome. Da nam se dalo da barem pola struje ne plaćamo, a oni nama samo više nabijaju”, objašnjava nam.
Priča nam i kako su nedavno u blizini njezine kuće postavljeni uređaji za mjerenje buke vjetrenjača. Za vrijeme mjerenja, tvrdi, vjetroturbine nisu radile, iako je puhao vjetar.
“Pitala sam ih – kada vjetrenjače ne rade, što ćete onda snimiti. Ako ne rade vjetrenjače, mi buku ne čujemo. Ako vjetrenjače rade, mi buku čujemo. U kući ne možeš da spavaš, to zviždi. One se čuju po noći i po danu, i to je već godinama tako”, kaže Nada.
Slično nam govori i Jovica, umirovljeni lugar iz Velike Popine. Brine ga smanjenje bioraznolikosti na ovom prostoru.
“Ptica je bilo dosta, a ptice sad idu na mjesta gdje nema vjetrenjača. To sam primijetio. Tu je obitavao golub grivnjaš. Otkad su postavljene vjetrenjače, golub se više ne pojavljuje. Ja tamo idem ka ovcama pa čujem; nekad je bilo gukanja, sada ga nema više. U jesen i proljeće prije su prelijetale šljuke, no ni njih više nema.”
Zadnji put ovdje smo bili u listopadu prošle godine, kada su lokalni aktivisti podigli javnost na noge zbog pokušaja izgradnje novih vjetroparkova. Brojni su komentari stigli na studije utjecaja na okoliš, tada u procesu javnog savjetovanja – od lokalnog stanovništva i znanstvenika s Veterinarskog fakulteta, do udruga poput Bioma i Zelene akcije. Ministarstvo ih još razmatra.
Gordana Cuissot Labus, predsjednica udruge Eko Čuvarkuća, govori nam da su lokalni aktivisti, nakon što su vidjeli prve studije utjecaja na okoliš, bili zaprepašteni količinom netočnih podataka, zbog čega su podnijeli kaznene prijave.
“To su vrlo ozbiljne stvari, iako nismo s time mahali niti izlazili u javnost u smislu senzacionalizma. Morate razumjeti da postoji nasilje koje se vrši nad prirodom, životinjama i nad okolišem. Da ne govorimo o resursima poput vode ne mogu doći do izražaja jer oni koji idu s kapitalom smatraju da imaju veća prava od drugih ljudi. Ne prezaju metodama, idu nasilno, preskaču procedure, zdravu logiku i tako dovode u pitanje uopće opstanak.”
Kaže da građani zainteresirani za temu jako teško dolaze do informacija o planovima vezanima za potencijalne vjetroparkove.
“Nekoliko puta smo se obratili općini da nam oni daju informacije, no nismo imali u tome nekog uspjeha. Oni su nas uputili na Ministarstvo gospodarstva, pa smo od njih dobili odgovor da se možemo informirati tako što ćemo pratiti davanje lokacijskih dozvola. Nastojali smo neke druge informacije dobiti preko medija, novinara koji bi na naše tvrdnje provjeravali točnost tih informacija koje smo mi davali. To je važna uloga medija i zahvaljujući tome smo se mogli angažirati.”
Više informacija pokušali smo dobiti od Općine Gračac i Zadarske županije. Budući da su lokalni aktivisti zatražili uklanjanje planiranih vjetroelektrana iz prostornih planova, zanimalo nas je postoje li takve inicijative i među lokalnim vlastima. Odgovor nismo dobili.
Ni Općina ni Županija nisu provele studiju koja bi sagledala kumulativni učinak više vjetroparkova na području koje se nalazi unutar ekološke mreže Natura 2000, u neposrednoj blizini Parka prirode Velebit. Studije utjecaja na okoliš izrađivale su se za svaki projekt zasebno, pri čemu je izostala procjena njihova zajedničkog učinka.
> > Megalomanski projekt vjetroelektrana u Velikoj Popini ugrožava pitku vodu
Rijeka Una: Sanacija na čekanju
Od Velike Popine nastavljamo prema Donjoj Suvaji, koju kontinuirano posjećujemo gotovo tri godine. Na Unu dolazimo od srpnja 2023. godine, kad smo otkrili da je tvrtka Adriatic Farming, poznata po uzgoju lososa u Velebitskom kanalu, bez potrebnih dozvola i rješenja postavila crpnu stanicu kako bi za svoje ribogojilište zahvaćala vodu iz Une; i to tijekom ljeta, kada je vodostaj ionako nizak. Tvrtka je zbog toga u travnju nepravomoćno osuđena na Općinskom sudu u Zadru.
Mjesto nekadašnje ilegalne gradnje posjetili smo da provjerimo jesu li cijevi i dalje u Uni. Dolaskom na lokaciju primijetili smo da ribogojilište trenutačno nije u funkciji te da su cijevi uklonjene iz rijeke.
Nije poznato hoće li tako i ostati. Trenutačno je, naime, u postupku procjena utjecaja na okoliš ciljanih izmjena prostornog plana Općine Gračac, kojima bi se omogućilo da se kapacitet ribogojilišta proširi s 50 na 300 tona salmonida godišnje. Takvo povećanje moglo bi negativno utjecati na rijeku. Una je, detektirala je studija, već sad u lošem stanju; mjerenja su pokazala da je zagađena PFAS kemikalijama, poznatima pod nazivom “vječne kemikalije”.
Na stotinjak metara od ribogojilišta počinje šetnica koja vodi do Vrela Une, zaštićenog hidrološkog spomenika prirode. Posljednje dvije godine izvještavamo o pokušaju izgradnje male hidroelektrane te o borbi lokalnog stanovništva da investitora, tvrtku Pipra d.o.o., spriječe u tom naumu.
Danas, dvije godine od prosvjeda, područje na kojem je započela gradnja i dalje izgleda devastirano. Investitor je tijekom gradnje već napravio štetu; uništena je obalna vegetacija, narušeno je korito rijeke, uklonjene su prirodne kaskadne, a pojedina staništa trajno su oštećena. Istovremeno, nisu poduzeti koraci za sanaciji gradilišta, što je dovelo do daljnje degradacije rijeke Une.
“Ovdje se apsolutno ništa nije saniralo. Nije pokupljeno ni smeće, imamo ostatke ovog gradilišta. Iskreno, nije mi jasno zašto to nije urađeno. Priča se da Hrvatske vode imaju projekt sanacije. Da li je to s betonom ili nije, ja nisam imao prilike da vidim. Nadam se da ćemo i vidjeti to jednog dana kako su planirali da saniraju. Ali zato se mi trudimo kao udruga da i dalje držimo fokus oko Vrela Une”, kaže nam Zoran Torbica iz udruge “Moj Srb” te nam nabraja brojne društvene aktivnosti koje su u planu udruge.
Još nije u potpunosti jasno kada bi trebali započeti radovi sanacije i povrata područja u prvobitno stanje.
Hrvatske vode kao investitor moraju izraditi Glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu jer se ne može isključiti mogućnost negativnih utjecaja zahvata. Mišljenje je to Zavoda za zaštitu okoliša iz prosinca prošle godine, u kojem stoji da planirana sanacija podrazumijeva gubitak dijela obale rijeke Une, zbog čega je potrebna dodatna procjena.
U međuvremeno, lokalno stanovništvo nada se da će sve veća popularnost Vrela Une dovesti i do bolje zaštite njegova toka.
“Prije dvije godine prvi cilj je bio da se odmah prekine izgradnja i da se dozvola postane ništavna, to su dva cilja koja smo uspjeli da uradimo zahvaljujući našoj advokatici. Treći cilj je da ovo postane park prirode, da Una i njene pritoke budu maksimalno zaštićene i da ostavimo nešto i ovim generacijama koje dolaze”, zaključuje Torbica te dodaje da se kraj treba okrenuti ruralnom i održivom turizmu.
Scenarij kakav se posljednjih godina odvijao u blizini Vrela Une prijeti i drugim rijekama. Više desetaka malih hidroelektrana nalazi se u različitim fazama pripreme ili ishođenja dokumentacije, dok prostorni planovi predviđaju mogućnost gradnje novih na još stotinjak lokacija diljem zemlje (Novosti).
Tone i tone otpada uz jezero Štikada
U povratku ponovno prolazimo kroz Gračac, gdje u daljini vidimo krov industrijskog objekta koji je nekada služio za preradu plastike.
Tu smo lokaciju posjetili prije godinu dana, kada smo izvještavali o odlagalištu na kojem se nalazi preko 3500 tona plastičnog otpada i starih automobilskih guma, smješteno tik uz jezero Štikada. Osim što se radi o velikoj količini otpada zbog koje potencijalno prijeti ekološka katastrofa jer se nalazi u blizini jezera te postoji mogućnost ekološkog zagađenja vodotoka Ričice i vodospremnika Štikada, odlagalište predstavlja i veliku opasnost od požara s obzirom na to da se otpad nalazi na otvorenom te da nije izoliran.
Država gotovo deset godina nije uspjela riješiti ovaj problem, iako posljednjih mjeseci postoje naznake da bi se proces sanacije napokon mogao pokrenuti.
Ilegalno deponiranje plastičnog otpada u Lici snažno je odjeknulo u javnosti prošle godine, kada se doznalo da je tvrtka Tipos Resurs d.o.o. nezakonito odlagala medicinski i plastični otpad u Gospiću, Benkovcu i Poznanovcu. Osim tih lokacija, za sanaciju koju provodi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prijavljena je i ova lokacija, koja se administrativno nalazi na području Općine Lovinac.
Međutim, za razliku od Gospića i Poznanovca, natječaj za izvođača sanacije ovdje još nije raspisan jer, kako su nam nedavno rekli iz Fonda, za to još nisu stvoreni svi formalnopravni uvjeti.
> > Nitko ne želi sanirati otpad u Gospiću